GENS UNA SUMUS /JEDAN SMO ROD!

Povezani članci

• DA LI JE MOGUĆE, DRUGOVI, DA SMO SVI MI VOLOVI*
• Tomislav Jakić: Čemu Hrvatska zahvaljuje svoje postojanje?
• JEDINSTVENI FRONT ZA BOSNU I HERCEGOVINU
• O Muzici i šeretima
• Borba protiv podjela: Mostarski srednjoškolci organiziraju akciju ‘Dvije strane na jednoj’
• Predrag Kojović: Čović i Dodik insistiraju na dejtonskom ustavu jer se boje EU

/Mojim dragim šahistima za analizu, maštu i komponovanje /

Iz sopstvene bujne, nadahnute i lepršave šahovske igre, sa snovima u razmišljanju ili buncanju, prisjećam se.

                      Sl. Šahovska simfonija /šah, ljubav i muzika ljuske blagodeti /

Nekada i sada, šahovskim žargonom rečeno bili smo jedan rod, kako to u naslovu i kaže internacionalni svjetski  šahovski slogan. Šta li smo danas, u ovoj veoma prljavoj i nečasnoj šahovskoj igri njenih aktera, za nas nerado spominjanih i omrzlih.

 Sl.              Naš narcis                            njihov guslar                    ustoličeni feudalac

Bili su normalni ljudi kako to neki tvrde, u mladosti sa crvenim pionirskim maramama, kao Titovi omladinci sa crvenim knjižicama, ali i sa kvazikomunističkim nastrojenim demokratskim principima, pokasno ispoljenim i dokazanim. Uživali su sve blagodeti „nevaljaloga„ komunističkoga sistema, od Triglava do Đevđelije, besplatno su se školovali i sticali fakultetske diplome, po potrebi koristili zdravstvenu zaštitu gdje su htjeli i željeli, putovali po svijetu i sticali svjetska znanja u obrazovanju, ali nažalost nisu mogli krasti, što im je omogućio ovdašnji sistem u vlasti. Bilo im je dobro  bratstvo i jedinstvo, u koje su se lažno zaklinjali, kao i multinacionalnost do pojave „krtica iz zemlje„ i njihovih mentora Vožda i Poglavnika, kao njihovih nasljednika u ovoj nam nekadašnjoj lijepoj domovini, Bosni i Hercegovini. Nastavili su njihovim putem, poput prethodnih „svojih krtica„ koračajući od balvan revolucije i Gazihmestana, sa olujnim vjetrovima Like i Korduna, preko naše Bosne i Hercegovine, do današnjih dana. Sve ljepote i slogane nacionalnoga bitisanja i vrijednosti ljudskih osobina, pretočili su u nacionalističke floskule i demagoške podvale, u cilju stvaranja mržnje i netrpeljivosti suživota i na taj način razbijajući sve što nam je zajedničko i različito, radi olakšane vladavine i sopstvene pozicije. Sve ljepote i ukrase, kao postulate  ljudskoga dostojanstva i morala, bez ideala i idola, pohranili su za neka vremena, kako nas ne bi podsjećalo na „tamnu komunističku„ prošlost, a imovinu i zgrade te iste Komunističke partije zadržali su i prisvojili sebi i znalački koriste i rentaju.

Nikako nismo više jedan rod, pretvoreni u nacionalističke  vođe i samozvane  ekskluzivne predstavnike svoga naroda, daleko im i  naše siluete. Nastavljaju sa prljavom šahovskom igrom do golih kraljeva, odnosno ogolićenoga sopstvenoga naroda i cjelokupnoga stanovništva, ove nam rasturene, opljačkane i surogat države, Bosne i Hercegovine.

Koja li je to genocidna tvorevina, zvana Republika Srpska i „vrećasta sa rogovima“  Federacija, koje zamišljaju podvaliti nam kao nestabilne temelje, za neku nam nenormalnu državu i njeno ustrojstvo, po željama i potrebama njenoga normalnoga stanovništva. Država sa takvim temeljima, ne može nikada biti stabilna i normalna civilizovana i demokratska zajednica njenih naroda i građana, koja treba da bude u društvu zemalja Evropske unije.

Mogu oni i dalje nastaviti vezivati svoje zastave, ispod kojih će gajiti lansirati svoje laži, sa mrkim pogledima jednih prema drugima, pljačkati i obmanjivati narod, u interesu sopstvenih i ličnih potreba. Mogu i dalje putovati i jednim avionom, gazde iz Laktaša, od Mostara i Sarajeva do Merkelove, Putina, Nikolića, Josipovića i inih, sve dok nas ovaj naš osiromašeni i ošamućeni narod bude trpio i podnosio, do konačnoga matiranja. Da li će to biti listopadni dani ili njihovi posljednji  promemorijski angažmani, uz još pokoju cirkusnu predstavu i besjedu od Laktaša do Brisela i Moskve, od mostarskih Bara do Zagreba i Berlina, od Poljina, preko Dubrovnika do Vašingtona ili Istanbula do Katara.

Vrijeme na šahovskome satu curi, prljava šahovska igra se bliži kraju, matna pozicija je na vidiku, na sreću naših unesrećenih građana.

Da li će neki od njenih aktera doživjeti i sličnu radnju na slici, sa ključarima i lisicama na svojim rukama, možda će mo sačekati i pravnu državu, budimo  strpljivi i trpeći.

S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el / šahista /

Mostar, april 2014. god.