Smrt u gradu

Povezani članci

• Počast najvjernijem prijatelju
• U čast Franje Fuisu biciklima od Virovitice do Fažane
• Urbane farme na krovovima zgrada New Yorka
• Uništavanje gradskog identiteta
• Josef Hurka: Put do tajanstvene planine Matterhorn
• Ismet Smajlović: Turistička razglednica sa Akdeniza

Napisao/la: Alison Killing thisbigcity

Uredio/la: M.G.

Postoji ozbiljna doza zabrinutosti da bi Velika Britanija uskoro mogla biti na granici da joj ponestane prostora za ukop, pogotovo u velikim gradovima poput Londona. Kombinacija od rasta stanovništva, postojećih grobalja koji su pri ili na kraju kapaciteta, običaj je da se u Velikoj Britaniji (za razliku od nekih naših kontinentalnih susjeda) groblja smatraju “zauzetim” zauvijek pa je  pritisak razvoja u korijenu problema. Brojna rješenja su iznešena, od strane raznih grupa, od osjetljivih, pragmatičnih do iznenađujućih i oportunističkih.

Nadležna tijela u Londonu su već neko vrijeme svjesni problema, prvo puštanje u pogon istraživanja o dodjeljivanju pokopa iz 1997., prije ponavljanja studije u 2010. Istraživačka grupa Cemeteries sa York sveučilišta obavili su procjenu te iznijeli niz prijedloga. Već je uobičajeno da u mnogim četvrtima Londona gomilaju grobove, 3 ili 4 duboko da iskoriste raspoložive površine što je učinkovitije moguće. Daljnje moguće rješenje uključuje ponovno korištenje postojećih grobova, stvaranje nadzemnog mauzoleja (iako je istaknuto da će se i oni ponovno koristiti periodično) odnosno poticati veće korištenje kremiranja. Iako Velika Britanija ima jednu od najviših stopa kremiranja u svijetu, ova zadnja opcija izgleda relativno neučinkovita.

Ostali su, međutim, vidjeli priliku. Ukazujući na svom blogu da su grobne parcele povećale cijenu za više od tri puta u odnosu na tržište nekretnina u zadnjih deset godina Cemetery Invest je zauzet razvijanjem novog groblja u Farnham parku u Surreyu. Zemljišta se za ulagače prodaju sa početnom cijenom od 3.900 £ i oni govore da je moguće postići “40% projiciranog rasta samo od ulaganja VB sa neograničenom i zajamčenom potražnjom”. Uvodni video na njihovoj web stranici vrijedi pogledati, kako voditelj bez daha opisuje grobne parcele kao “uzbudljivu novu imovinu” gdje “ni za vrijeme najgore recesije cijena grobne parcele nastavlja rasti i ne pokazuje znakove usporavanja”.

Oni nisu jedini koji vide stvari na taj način. 2001. godine par u sjevernom Walesu nekoliko je godina pokušavao razviti 3 hektra zemlje pokraj svoje kuće. Nakon brojnih odbijenih aplikacija za zemljište, predlažući sve od kampa za prikolice do ribnjaka, konačno su zasjali na ideji groblja. Projektanti su u početku bili iznenađeni ali su dali odobrenje. Par je sada u potrazi za daljnjim investicijama kako bi podržao potrebnu gradnju pristupne ceste, parkirališta i sadnju.

Vrijeme je za Institut kremiranja i Upravljanje grobljima da budu na oprezu. U istom članku, ravnatelj instituta ističe da se slična “zlatna groznica” dogodila sredinom 19. stoljeća, a za investitore koji su uključeni, nisu donijeli očekivan prinos. Trošak parcele u početku može izgledati velik, ali to odražava i troškove održavanja groblja. To je zbog toga što ovim prostorima obično upravlja općina ili neprofitne skupine.

S druge strane, za one kojima je upravljanje i održavanja zemljišta već dio posla, kreiranje grobnih mjesta moglo bi se dokazati kao više realna opcija. Tjednik Farmers ponudio je niz smjernica svojim čitateljima, veliki dio od toga je crtanje Natural Death centra. Oni opisuju primjenjive zahtjeve za planiranje grobalja, prije rasprave o daljnjem upravljanju zemljom. Održavanje zemljišta kao šume je čest izbor iako može biti vraćeno u pašnjak. Tjednik Farmers izričito upozorava da to područje ne bi trebalo kasnije uzorati.

Začuđujuća je stvar kako su propisi veoma malo povezani sa grobljima ili grobnim površinama. Onečišćenje vodotoka treba se izbjegavati, a pristup zemljištu mora biti adekvatan za predviđeni broj posjetitelja i moraju se održavati i dugoročno omogućiti posjete prijatelja i obitelji grobovima. Pored ovoga, tu je i nekoliko zahtjeva za planiranje dozvole za promjenu korištenja zemljišta, ako groblje ostane unutar određenih granica. Nekoliko savjeta, među njima i East Cheshire, savjetuje da “ograničeni broj” obitelji i prijatelja može biti pokopano na parceli koju posjedujete (iako ističu da bi trebali tražiti dopuštenje zemljoposjednika ako ne posjedujete zemlju). Ministarstvo zaštite okoliša stavlja konzervativniju granicu od dvije osobe, iako to tek treba biti ispitano na sudu. Prije pokopa, uvjerenje o ukopu se mora osigurati za pokojnika i zapis mora biti tačno gdje je grob(ovi).

Dugo je bilo uobičajeno za obitelji s velikim zemljišnim posjedima da imaju mauzolej ili malo groblje na svojoj zemlji. Međutim, mogućnost za stvaranje vlastitog groblja na svojoj zemlji nije ograničeno veličinom, što znači da je to stvarno produžetak vašeg vrta. Vijeće East Cheshire daje upute, iako neobično, vijeće prvo komentira posljedice vrijednosti zemljišta – imati grob u vrtu može uzrokovati pad vrijednosti kuće za 20%, iako ističu da bi posljedica vjerojatno bila odvraćanje kupaca od kuće uopće. Nisu potrebne nikakve dozlove. Susjedi mogu prigovoriti, ali imaju vrlo malu zakonsku osnovu na kojoj to mogu učiniti.

Ono što je naupečatljivije o minimalnoj količini propisa je u kojoj je mjeri naš pristup arhitekturi i urbanizmu vezan uz pokop, oblikovana socijalnim i kulturnim normama i kako se relativno malo kontrolira od strane institucija i državnih organa. Također, gdje se običaji oko smrti mogu činiti vrlo fiksnim, iznenađujuće je vidjeti kako su promjenjivi kada je u pitanju nestašica zemljišta, politika javnog zdravstva se mijenja, te i tržište među ostalim čimbenicima. Kako London razvija ukus za visoke zgrade kako se postojeća groblja polako popunjavaju, možda slučaj Hong Konga može ponuditi neke zanimljive mogućnosti.

Ovaj članak izvorno je objavljen na web stranici održivi gradovi This Big City.