Školstvo- Od kolijevke pa do groba….

Povezani članci

• PROINTER U TEHERANU: Društveno-odgovorni biznis porodice Dodik
• Formalno-pravna ograničenja slobode izražavanja u BiH često su instrument pritiska na medije
• Drugi dan Bookstana
• Porezna uprava FBiH blokirala račune mostarskih bolnica, zdravlje pacijenata ugroženo
• Emir Suljagić: Nije cilj da neko četiri godine ima vozača
• Stečajni postupci u BiH obespravljene radnike godinama drže na ledini

Piše: Dino Prohić Tekst je uz dozvolu autora preuzet sa bloga prohic.no

Obrazovano stanovništvo je uvijek bilo problem autoritarnim društvima. Obrazovano stanovništvo zna pročitati politički spin, a nije im strano ni to kako stvarati nove vrijednosti.

Danas, jedna od najtragičnijih oblasti u BiH mora biti školstvo. U ovoj zemlji se (slično kao i u susjednim) ispiti polažu za 200 eura, a kvalitet obrazovanja je ispod svakog nivoa. Neobrazovani kadrovi, od kojih su mnogi opasnost po život i zdravlje, obrazuju druge neobrazovane kadrove, i tako se začarani krug zatvara.

U neku ruku izgleda kao da se školstvo sustavno urušava već dugi niz godina. Oni koji, uglavnom na svoju ruku, i uglavnom plivajući protiv struje, postignu neki nivo znanja- odlaze živjeti van zemlje.

O stanju naučne zajednice nema se šta reći.

Da bi se krenulo naprijed, potrebne su temeljite promjene školstva. Reforme se moraju početi raditi paralelno. Učenje mora biti prvi zadatak vrtića i osnovnih škola. Nemoguće je stvoriti napredno društvo bez sagledavanja važnosti znanja. Jedan od primjera na koji se treba ugledati je Indija, koja je u ogromnoj mjeri profitirala od ulaganja u školstvo.

Nastavni kadar se mora (pod hitno) početi baviti doobrazovanjem i prihvatanjem novih pedagoških normi koje će učenicima pomagati da savladaju znanja. Škola kakva je sada bori se sa nemotivisanim đacima, a u toj borbi koristi sredstva koja kod učenika razvijaju averziju prema učenju. U tome je presudna uloga nastavnog osoblja, koje svoju ulogu u formiranju društva mora prihvatiti na drugi način- ili pronaći drugi posao.

Ovako bi izgledao jedan racionalan i izvodljiv plan za reformu školstva:

Reforma osnovnog i srednjeg školstva:

1. Više solidno školovanih (ili doškolovanih) nastavnika, manje predmeta.
2. Edukacija nastavnog osoblja i proizvodnja novog, kvalitetnog nastavnog osoblja.
3. Preuzimanje standarda školovanja iz zemalja sa vrha PISA-liste
4. Akcenat na matematiku, strane jezike i društvene nauke.
5. Rangiranje predmeta po koristi za društvo: tzv “nacionalna grupa predmeta” nema nikakve vrijednosti na tržištu rada, zbog toga tu treba umanjiti zahtjeve za učenike, a proporcionalno tome povećati zahtjeve u grupi univerzalnih predmeta: matematika, jezici, društvene i prirodne nauke.
6. U nižim razredima osnovnih škola: veći fokus na učenje, a manji na subjektivno ocjenjivanje đaka.
7. U višim razredima osnovnih škola- priprema za akademski rad kroz rad u projektima, grupne radove i sl.
8. U srednjim školama: podjela na stručne škole i gimnazije već od prve godine.
9. Podizanje kvaliteta stručnog obrazovanja. Učenici moraju biti spremni za samostalni rad nakon završene škole.
10. Nastava u gimnazijama mora biti na nivou pripreme za moderno studiranje: projekti, poznavanje engleskog (i drugih stranih jezika) na nivou profesije, učenje istraživačkog rada.

Revizija visokog školstva

1. Smanjenje broja fakulteta
2. Povećanje kvaliteta u visokom obrazovanju- dovođenje predavača iz inostranstva
3. Revizija kvaliteta obrazovanja na privatnim univerzitetima, i zatvaranje nekvalitetnih
4. Aktivno učešće univerziteta u međunarodnim projektima tipa Horisont 2020, Erasmus+ i sl.
5. Povećanje ulaganja u naučni rad. Cilj 1,5 % BNP za naučne projekte.