Tko smo, što smo i kamo mi to idemo?

Povezani članci

• Crnija Gora
• Marinko Čulić: Klimakterij desnice
• O čemu, dakle?
• Rastakanje kao domovina
• Rat i smrt Jugoslavije trebali su kapitalu
• Je li rođena ljevica za 21.stoljeće?

Pismo nezavisnog sindikata carinika iz Hrvatske gosp. Predsjedniku Republike Ivi Josipoviću.

Poštovani Predsjedniče, g. Josipović,

Sindikat je napravio jednu malu akciju skupljajući podatke s raznih portala, izvještaja, došli smo do nevjerojatnih brojaka;

jednostavan matematički izračun:

– cca 400.000 nezaposlenih
– cca 50.000 radi a ne prima plaću
– cca 300.000 radi i prima minimalac
– cca 200.000 nemajući izbora radi što bilo i na crno

ovi podaci iako su točni s odstupanjima (+ – 10%), to znači da nisu precizni, ali su sami po sebi dovoljni da se institucija Predsjednika Republike javno očituje o njima. Ovo je “državni udar” na temeljna prava građana, koja su definirana u temeljnim odrednicama Ustava RH. Predsjednik Republike mora upozoriti sve na ovakvu situaciju. Ja ne znam da li Vlada vidi i razumije u kakvoj teškoj situaciji se nalazimo, posebno radno aktivni građani u ovoj Državi.

Kad se zbroje ovi podaci, tada dolazimo do nevjerojatne konstatacije da je ovakvom politikom u Hrvatskoj nezadovoljno preko 80% stanovnika (radno spospobnih), pa se ja pitam koji su trikovi ili crna magija, koja utječe na građane da biraju one, koji rade protiv njih? Zašto vjeruju glasnogovornicima, a ne onima koji žele ovakav sustav promijeniti?

Ovi podaci se poklapaju i istovjetni su onima kad su sindikati skupljali potpise za peticiju izmjena zakona o radu, tada je tom referendumu pristupilo oko 800.000 građana.

Troškovi života nadilaze naša primanja, dok samo jedan mali broj građana može se nositi s time, drugi su u teškim dugovima, blokirano je oko 300.000 građana.

Primjenjujemo propise EU koji nisu bili dio našeg pravnog sustava, a koji se temelje prije svega na kapitalu, koljeg kod nas više nema, on je nestao u nepoznatim smjerovima, odjedrio je na daleke otoke.

Bivši turistički vodići i djelatnici, nude nam “turizam” kao opću izlaznicu iz ove situacije, ali oni ne razumiju da imamo već hotele i objekte, koji odavno zjape prazni više od deset mjeseci u tekućoj godini. Da li oni misle samo napuniti svoje vile, hacijende i svoje nove hotele, svojim gostima i to je to, zanemarujući sve oko sebe, ne vodeći brigu koja prozizlazi iz obveza koje definira Ustav RH?

Tih 10% lakomislenika koji su na nepoznati način došli do kapitala, osiguravaju posao samo sebi i svojima, što je sve vidljivije svaki dan, takvi se propisi donose, takve se metode primjenjuju. Građanima brane s druge strane, recimo brati šparuge ili prodavati uz cestu, mi ih moramo kažnjavati, dok se nekažnjeno slovodobitno prikazuju i ukazuju utvare pretvorbe i pljačke, kreatori otimačine, oni su pošteni, neupitni, oni su slobodni građani?

Primjećujemo da su čuvari Tuđmanovog programa 200 bogatih obitelji, ponovo na istim svojim čuvarskim mjestima, a već smo to apsolvirali i vidjeli da to nije dobro.

Ništa nam nije jasno, što sve “ide dalje”, to nam je manje jasnije.