Albanska mornarica i hrvatsko zrakoplovstvo

Povezani članci

• Oko Kolinde je toliko licemjerja da su ugroženi interesi zajednice
• Vladimir Arsenijević: Scenografija za zaborav genocida
• Dodikov gambit
• Zoran Pusić: Ne postati zlo koje osuđujemo
• Viktor Ivančić: Morat ćemo prijeći na gerilske metode novinarske borbe
• PROMJENA POZICIJA: USPON FACE TV-A I PAD ATV-A

Piše: Ladislav Babić

Nakon što je Mađarska (kompanija MOL) preuzela nekada ponos jugoslavenske i hrvatske privrede, zagrebačku INA-u, a predsjednik mađarske vlade – poslije odluke budimpeštanskog općinskog suda – izrijekom odbio izručiti hrvatskom pravosuđu čelnika spomenute kompanije Zsolt Hernadyja – za kojim je RH raspisala međunarodnu tjeralicu zbog davanja mita bivšem premijeru Sanaderu – situacija, čini se, polako počinje nalikovati onoj od prije sto i više godina. Izručenje je formalno odbijeno jer je evropski nalog za hapšenje izručen mađarskom ministarsrvu pravosuđa, na „hrvatskom“ jeziku! Prisjećajući se koliko Hrvati drže do svog jezika, i svih sporova sa susjedima (posebno, svojevremeno sa Mađarima kojih su u međuvremenu Srbi postali prikladna zamjena) kojih razloge su pokrivali upravo brigom za tu svoju svetinju, pomalo iznenađuje odsustvo oštrih reakcija na to njegovo javno nipodoštavanje! Eto, stručnjaci hrvatske vlasti moraju znati mađarski da bi sastavili uhidbeni nalog razumljiv njihovim kolegama onkraj granice, koje nimalo ne obavezuje poznavanje „hrvatskog“ jezika, usput rečeno „službenog jezika EU“ oko čega su se ponosito raskokodakale hrvatske vladajuće i kroatističke lingvističke strukture. Jezika kojeg jedna (ha, da je samo ona!) članica ne šljivi ni pol posto; uostalom – zašto i bi kad Hrvati to isto rade sa „srpskim“, „bosanskim“ i „crnogorskim“ jezicima (pustimo na stranu poznavanje engleskog, glavnog jezika međunarodne komunikacije, na kojem je nalog mogao biti napisan). Ulaskom u EU, ustvari smo se ponovno uključili u malo preoblikovanu i proširenu k.u.k zajednicu naroda! Ta, mi smo oduvijek Evropa, kaj ne? Bivši odvratni okupator, uobličen u polovini hegemona negdanje A-U, ponovno se vraća na velika vrata, točnije rečeno – Hrvatska ih širokogrudno, nakon „vritnjaka“ danog u hrvatskom Saboru mrskom mađarskom i hrvatskom banu Khuen Héderváryju, otvara. Samo se čeka skrušeno izvinjenje saborskih zastupnika, presjednika Republike i šefa hrvatske vlade glede spomenutug šutiranja banove pozadine, što će se prema očekivanju desiti prilikom svečane predaje ključeva gra… – pardon, države – na prigodnoj sjednici Sabora. Ne vjerujete? Najnepovjerljivijima je dobro pročitati najnoviju vijest sa stranica RSE, čiji dio glasi:

„Hrvatska je zatražila od Mađarske da preuzmu odgovornost za odbranu njenog vazdušnog prostora, saopštio je u nedelju ministar odbrane Mađarske. “Ako potpišemo sporazum s Hrvatskom, mađarska vojska će biti odgovorna za bezbednost ne samo Slovenije, već i Hrvatske”, rekao je ministar odbrane Čaba Hende u nedelju uveče. “Taj zahtev će odrediti odnose između naše dve zemlje za duže vreme”, rekao je Hende i dodao da Mađarska jedina u regionu ima lovačke avione četvrte generacije – švedske “gripene”. Mađarska i Slovenija su potpisale sporazum 17. januara prema kojem je Budimpešta preuzela odbranu vazdušnog prostora Slovenije.“

Preznatiželjnima, kojima uvijek obiluju destruktivni elementi apriorno sumnjajući u mudrost vlasti – napose hrvatske – nudi se objašnjenje o svega tri aviona MIG 21, kojima RH u jeku ukrajinske krize raspolaže, s obzirom da je ostatak njene velebne zračne flote na rekonstrukciji u Ukrajini odaklem se očekuje jednog dana, koji dragi Bog ili Rusi odrede. Sa svega tri rečena aviona, od kojih svaki ima barem 50% šansi da mu prvo naredno polijetanje ujedno bude i poslijednje, Hrvatska se ne može obraniti od agresivnih namjera susjeda koji poput krvoločnih zvijeri vrebaju iz prikrajka na njen teritorij. Obrana od spomenutih Mađara koji će, kao što je rečeno, braniti ono što im je dobrovoljno prepušteno (za braniti), svakako nije ni potrebna – sami smo ih pozvali, u nedostatku suvremene obrambene sile nezavisne države Hrvatske. Netko se vjerojatno još prisjeća viceva koji su kolali za biše Juge, o albanskoj mornarici – kasnije proširenih i na slovenačku pomorsku i zračnu silu. Eto, sad ih možemo dopuniti onima o hrvatskom zrakoplovstvu, ako nam kojim slučajem ne dođe da zaridamo! Nakon moguće intervencije snaga EU u BiH (koja već ionako drži šape na njoj) – prema riječima Visokog predstavnika međunarodne zajednice – ili dobrovoljnog pristupanja ovoj zajednici, njeni stanovnici ne trebaju brinuti. Branit će ih hrvatski, ako kojim slučajem do onda stignu, a ako ne – onda zrakoplovi polovine njenog starog poznanika iz 1878., i još boljega iz 1908. godine. Od koga, to će se još vidjeti.

Autor inače gaji krajnji prezir prema svakoj vojnoj sili (napose njenoj upotrebi) i nepotrebnom rasipništvu na tu atavističku sramotu ljudskog roda. U svakom slučaju, „branila“ nas tri MIG-a, cjelokupna hrvatska zračna flota ili Mađari (NATO pakt), sigurnost države nije ništa veća niti manja no je bila ona bivše, s mnogo većim zrakoplovnim potencijalima. Kao i mnogo puta do sada – a to pokazuje i najnoviji primjer Ukrajine – sigurnost države i njene granice ponajviše čuva doslijedno pridržavanje međunarodnih ugovora, što ovisi i o rasporedu svjetskih političkih silnica. Kad, na žalost, moral i etika nisu djelatne kategorije, nasuprot političkog licemjerja.

magazinplus.eu