Akademci, intelektualci i studenti, mijenjajte svoje čipove još za vakta!
Povezani članci
Naša svakodnevnica slikovito prikazuje aktivnosti i glas naših građana, putem demonstracija i novoformiranih plenuma. Glas je jasan, gromoglasan i razuman, jer se pojavljuje iz dubine gladnih stomaka, osiromašenih građana, od penzionera sa mizernim penzijama, od građana i naših mladih kadrova koji nikada neće dočekati svoje radno mjesto za koje su se pripremali i školovali u ovoj korumpiranoj i izuzetno vidljivoj poltronskoj i familijarnoj sredini tetića, dajdžića i sestrića, posebno u javnim institucijama i javnim preduzećima, gdje nije apsolutno mjerilo umjeće, znanost i pogodnost već rodbinska i stranačka podobnost.
Opravdane građanske demonstracije i njihovi konkretni opravdani zahtjevi, su rezultat i plod njihovih aktivnosti, uz istovremenu izdaju mnogih, kao što su visoki intelektualci, studenti, mnogi sindikati i pametnjakovići, koji poput intelektualnoga kruga 99, koji u kontinuitetu održava sijela i jalove besjede sa mnogim političarima, umjesto da redovno poziva i sve intelektualne krugove, od akademaca, svih intelektualaca, studentskih organizacija i mnogih drugih, da stanu u prve redove demonstrativnih akcija u svim našim gradovima.
Isto tako mnogi mediji i pisani i elektronski mediji, od televizija i razno raznih portala, nisu se u pravoj mjeri povinovali statusu i zahtjevima naših ojađanih građana, kao da to iste ne interesuje ili su poltroni i ulizice pojedinih stranačkih oligarhija.
Koristim priliku, da posebno istaknem u pozitivnom smislu portale Bošnjaci.net i njegovoga glavnoga urednika gospodina Esada Krcića, kao i portal Tačno.net i njegovu glavnu urednicu gospođu Steficu Galić, za razliku recimo u negativnome smislu portala Nova sloboda sa Fazlijom Hebibovićem ili portala StarMo i urednika Behrama i sličnih, koji nemaju ni sluha niti osjećaja o svakodnevnim ljudskim i građanskim problemima, kako bi istinito i blagovremeno dostavila informacije našem građanstvu. Nažalost, nisu jedini jer je karakteristično da su i naši visoki intelektualci u najvećem procentu na marginama naše svakodnevnice i događanja, izuzetno su podložni letargiji, ćutolozi su ili su poltroni određenih nacional politikantskih stranaka i njihovih dosadnih i neučikovitih programa za našu, mučnu i turobnu realnost.
Nije mi jasno šta ta intelektualna elita čeka i očekuje, zašto studentske organizacije u organizovanom i masovnom pristupu opravdanih demonstracija nema svoju pravu, očekivanu i potrebnu poziciju. Upravo se svi moramo priupitati čiji su svi ti mladi školovani i visokoobrazovani fakultetski kadrovi briga za njihovo zapošljavanje i ličnu egzistenciju, ako to nije na prvome mjesto problematika sveukupne akademske zajednice, koja mora u raznim vidovima i oblicima dati i svoj maksimalan doprinos rješenju negativnih kretanja i u vlasti i političkim odnosima na svim nivoima i na načine konstruktivnoga pristupa pritisaka i na vlast i očigledna neprimjerna i neprihvatljiva kretanja u društvu, izvršavajući svoj pozitivan uticaj i doprinos.
Od ćutologa, poltrona, politikanata i podaničkih elemenata nikada niti jedan sistem nije imao pozitivan efekat, niti u jednome sistemu a posebno u našim uslovima sistemskoga djelovanja, sa brojenjem krvnih zrnaca.
Za korijenite reforme u sistemu koji je neophodan našem virusno zagađenom sistemu potrebne su konkretne i jasne, umno sposobne, razumne, moralne i poštene snage, koje mi posjedujemo, ali kako ih dovesti do izražaja, ako ne svojim ispravnim glasom na izborima i svakodnevnim pozitivnim aktivnostima. Svaka starinska je pametna, ja sam i njihov pobornik, a ona kaže „ako se neman hoće istjerati iz svoje jazbine, potrebno mu je i vatru zapaliti„. Dakle, ništa čudno, ukoliko primjera radi treba toliko vremena i ubjeđivanja da recimo Federalna Vlada sa premijerom Nikšićem i svojim ministrima treba da napusti svoje pozicije, imajući u vidu da su mnogo zla nanijeli i svojim građanima i svojim nerazumnim odlukama i ponašanjima u vlasti. Šta čekaju, nije mi jasno ili ih zaista treba podsjetiti i posljednji puta, na način i postupcima koji to samo oni mogu da razumiju. Građani nisu niti zaboravni, trpeći jesu, ali do nekih novih prilika koje će moći sa kašnjenjem da razumiju.
Svakako da nisu jedini, u ovoj našoj turobnoj svakodnevnici i surogat državi, ne bih išao dalje od Hercegovine i grada Mostara, čiji sam građanin i neposredni sudionik i živi svjedok i pljačke i korupcije i kriminala po razno raznim osnovama. Zato, meni građaninu ovoga grada kao i mnogim mojim sugrađanima nikako ne može biti jasno i razumno, da recimo jedan Dragan Čović toliko puta procesuiran, ali ne i osuđivan, a poznata je njegova uloga u pljački firme Soko ili njegovi doprinosi i uticaji u aferama sa Lijanovićima. Nadalje, da li Bosanci i Hercegovci imaju uvida i da li znaju kakvu ogromnu imovinu i fabrike sa ostalim pratećim objektima imaju Lijanovići na Širokom Brijegu, odakle i kako! Imajući u vidu, da se godinama, posebno u periodu agresije na ove krajeva, silana sirovina uvozila i proizvodi izvozili, bez adekvatnoga plaćanja dadžbina državi, od poreza i ostalih davanja, silne su to sume i otuda i njihovo silno bogatstvo. Pitamo se, da li nas istinski takvi mogu i predstavljati u našem sistemu vlasti, te zašto se čudimo i pitamo se odakle tolika korupcija, kriminal i lopovluci u našoj kriminalnoj državi, jer je oni stvaraju i oni upravljaju u sitemu ove vlasti. Na djelu je očigledna hajka i povika lopova, da se lopovi pohvataju. Dakle, kakve su to potrebne i nužne revizije i kome sada trebaju kada je sve opljačkano. Kockice kriminalaca su se poslagale, a građanima i demonstrantima su samo ostale kocke, oko kojih se kao psići možemo da gložemo. Kome to još nije jasno i očigledno, od našega sudstva, tužilaštva i drugih nadležnih i korumpiranih organa vlasti.
Sada su i vapaji, da se pomogne i najvećoj diskriminatorskoj firmi prema svojim radnicima, firmi Aluminij, koja je jamila od države i društva sve što se moglo jamiti i godinama ubirati kajmak sa površine dobiti i svoga poslovanja na račun i države i njenih bivših i obespravljenih radnika. Međutim, danas su došli na vlast i neki drugi kriminalci i lopovi, koji se i dalje ne ustručavaju da krčme tu istu državnu imovinu, ali sada u talu sa nacionalističkim i diskriminatorskim elementima iz firme Aluminij, jedino što je evidentno da su im zasmetali radnici srpske nacionalnosti u toj njihovoj zajedničkoj ujdurmi. Sa takvom lakoćom i drskošću, ti isti vlastodršci, tim diskriminatorima obećavaju neke beneficije i neku jeftiniju električnu energiju. Ništa neobično, jer imajući u vidu sislni nepotizam u tim istim javnim firmama, poput Elektroprivreda i Telekoma, zašto to oni ne bi i u ime i za račun svojih zaposlenih; babića, tetića, dajdžića i sestrića, mogli i obećati firmi Aluminij takvu povoljnu cijenu energije. Činjenica je da se svi oni godinama vozikaju u super luksuznom mercedesu, klase S sa ručnom izradom, koji je pokraden od radnika i sa vozačem koji dobro vozi i kojeg okivaju u zvijezde, puneći redovno njegov spremnik sa visokooktanskim benzinom. Dakle, mercedes je ukraden kao i firma Aluminij, ali to diskriminatorima i moćnicima u vlasti, njihovim saradnicima ništa ne smeta da se šepure u lijepoj i prijatnoj vožnji. Dokle li i kako, pitanje je sada i za neku novu časnu i poštenu, moralnu i građansku vlast.
S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el / bivši radnik Aluminija /
Mostar, februar 2014. god.