I TI MARŠ KUĆI!
Povezani članci
Pravila su vrlo jednostavna. U borbu protiv korupcije i nepotizma narod može povesti samo onaj ko to nije radio.
Piše: Radomir Lazić
Od osnivanja partije, socijaldemokratija nije imala više pristalica i simpatizera kao u posljednjih dvadesetak dana. Ujedinili su se čak i sa onima koji su tradicionalno glasali za tzv. nacionalne stranke. Član 4. Satuta SDP-a kojeg svi Plenumi građana predaju, kao da je kopiran u nekoj logističkoj bazi i dijeljen iz stranačkih vozila, kao zahtijeve vlastima i da ironija bude veća smjenjuju vlade koje su taj član i napisale i usvojile.
„Uspostava pluralizma vlasništva od kojih se ni jedan oblik vlasništva ne može koristiti na štetu općih interesa; ostvarivanje prava radnika, lica koja žive od rada i na osnovu svog rada i znanja; uspostava socijalne tržišne privrede u kojoj rezultate razvoja uživaju svi građani i građanke Bosne i Hercegovine; izgradnja demokratskih odnosa u ekonomskim i socijalnim oblastima; borba protiv svih vrsta diskriminacije i socijalne isključenosti, afirmacija rodne ravnopravnosti, zajamčenih prava ljudi na zdravstvenu i socijalna sigurnost i zaštita, obrazovanje, radna, porodična i druga prava; uspostava odbrane i konsolidacije građanskih prava i sloboda emancipacijom građana i građanki od ekonomske, socijalne i kulturne podčinjenosti i inferiornosti i širenje tih sloboda i prava i eliminisanje zavisnosti građana i građanki od pojedinačnih ili grupnih ekonomskih moćnika; uspostava društva u kojem su ekonomski tokovi podređeni i u službi solidarnosti, dobrobiti društva i pojedinaca; uspostava održivog privrednog razvoja, uz ravnomjeran razvitak gradskih i seoskih područja; očuvanje kulturnog i socijalnog identiteta; izgradnja društvene, ekonomske i političke podloge za unapređivanje lokalne samouprave i uravnoteženja regionalnog razvoja; razvoja, uloge i odgovornosti velikih gradova kao pokretača komplementarnog razvitka; zaštita kulturne i prirodne baštine, te čovjekove okoline“.
To je to što ljudi traže, i to piše u tom članu.
U članu 4. Garantuje se i uvažava i ostvarivanje temeljnih prava i sloboda čovjeka i građanina, u skladu sa međunarodnim konvencijama, neovisno o njegovom pogledu na svijet, vjerskoj, nacionalnoj i spolnoj pripadnosti, te političkom uvjerenju. Ta prava se garantuju, sva ostala prava iz člana 4. se vraćaju uzimaju ili otimaju. Milom ili silom.
I umjesto da su stali na čelo te mase opljačkanih, poniženih i obespravljenih i na juriš krenuli u vraćanje otete, od bandi i lopova, države, pa kad se pali da se zna ko i zašta pali, do bola ih danima ponižava sedam sekretara objašnjavajući im da je sve to moguće ostvariti u institucijama sistema, sistema koji su i oni pravili. Ako imaš brata, rođaka ili strinu u institucijama sistema možda i dobiješ posao.
Neki su trebali to uraditi. Stati na čelo, jer od njih se to očekivalo, za njih se glasalo sa potajnom nadom da će nešto uraditi. Napustili su stranku, neki su otjerani a neki su presvisnuli i umrli vidjevši šta je ostalo od te ideje.
Ostali su oni koji noseći crvenu knjižicu u džepu imaju i radnu knjižicu. Ali ostali su i oni koji još uvijek vjeruju u tu ideju a koji nisu imali priliku čak ni da kažu šta misle o tim koalicijama, savezima, talovima i dogovorima. Koristim priliku, u uvjerenju da je to ideja za koju se još uvije vrijedi boriti pa makar kao časna opozicija, da kažem bar dvije riječi koje nikad nisam, kao član, imao priliku da kažem:
MARŠ KUĆI!