Zbog projekta Gornji horizonti nestaju endemske vrste riba u Hercegovini
Povezani članci
Svojevremeno je na zastrašujuće posljedice projekta Gornji horizonti upozoravao i prof. dr. Nijaz Duraković, inače porijeklom iz Stoca, koji je umro na današnji dan prije dvije godine. Duraković je nedvosmisleno tvrdio da će projekt Gornji horizonti dugoročno voditi tome da Hercegovina bude pretvorena u pustinju
Mediteranski odjel vodeće svjetske organizacije za zaštitu okoliša WWF, kao i organizacije za zaštitu okoliša iz Bosne i Hercegovine i Evrope, upozoravaju na zastrašujuće posljedice projekta Gornji horizonti, ističući da on ugrožava endemske vrste riba u rijekama Buni, Bunici i Bregavi, javlja Anadolu Agency (AA).
Tim povodom u petak, 31. januara u Mostaru će biti održan skup sa kojeg će stručnjaci, također, upozoriti na prijetnje s kojima će se suočavati endemske vrste riba u Buni, Bunici i Bergavi daljnjom provedbom projekta Gornji horizonti.
U rijeci Neretvi i njenim pritokama, podsjećaju borci za zaštitu okoliša, živi 75 vrsta riba, od kojih je 30 autohtonih. Najviše je ugroženo 12 endemskih vrsta riba. Potrebu za očuvanjem i zaštitom endemskih vrsta riba, a osobito u pritokama Buna, Bunica i Bregava je prepoznala međunarodna fondacija Critical Ecosystem Partership Fund (CEPF), koja je omogućila ekološkom udruženju Buna iz Mostara provedbu projekta „Edukacija javnosti o održivom korištenju voda i zaštiti endemskih riba u dolini Neretve“.
Stručnjaci upozoravaju da izgrađeni hidroenergetski objekti u slivu rijeke Neretve nanose veliku štetu ribljem fondu. Prije svega brane sprječavaju neophodne migracije riba, te, također, uzrokuju potpunu promjenu staništa. Naglim i velikim promjenama temperatura i razina voda, dodatno se ugrožava opstanak endemskih vrsta riba. Pored već postojećih problema, situacija bi s mogla dodatno i dramatično pogoršati novim hidrotehničkim zahvatima, prije svega izgradnjom projekta Gornji horizonti.
Svojevremeno je na zastrašujuće posljedice projekta Gornji horizonti upozoravao i prof. dr. Nijaz Duraković, inače porijeklom iz Stoca, koji je umro na današnji dan prije dvije godine. Duraković je nedvosmisleno tvrdio da će projekt Gornji horizonti dugoročno voditi tome da Hercegovina bude pretvorena u pustinju.
Inače, 1965. godine započela je izgradnja hidroenergetskog sustava u slivu Trebišnjice, te je izgrađena brana Gorica u Trebinju, čime je dio voda rijeke Trebišnjice preusmjeren tunelom prema Jadranskom moru, odnosno hidroelektrani Plat kod Dubrovnika. Od tada se računa s umjetnim režimom voda u slivu Trebišnjice. Nastavkom izgradnje prve etape sustava hidroelektrana na Trebišnjici godine 1979. puštena je u pogon crpna hidroelektrana Čapljina.
U sustavu ove hidroelektrane izvršena je i regulacija korita Trebišnjice kroz Popovo polje, odnosno oblaganje korita prskanim betonom u duljini od 65 kilometara. Regulacijom korita izdvojeni su ponori i ponorske zone u Popovom polju, a preostala voda nakon odvajanja za hidroelektranu Plat, usmjerena je u gornji kompenzacijski bazen crpne hidroelektrane Čapljina. Nakon puštanja u pogon HE Čapljina, uz prethodnu izgradnju brane Gorica i HE Plat, došlo je do smanjenja prihranjivanja podzemlja putem ponora i ponorskih zona na glavnim pravcima podzemnih tokova, koji vode dreniraju prema delti Neretve.
Danas se nastavlja s provedbom hidroenergetskih planova starih preko 60 godina. Vode Gatačkog, Nevesinjskog, Dabarskog i Fatničkog polja će se preusmjeriti u već postojeći sustav, to jeste u Bilećko jezero, te potom odvoditi s dva tunela kapaciteta 210 kubnih metara (m3) polja istočne Hercegovine, zapravo pripada slivovima rijeka Buna, Bunica i Bregava. To znači da će dio voda, koji prirodnim putem prihranjuje izvore ovih rijeka, biti oduzet radi korištenja tih istih voda za pokretanje turbina hidroelektrane Plat kod Dubrovnika.
Elektroprivreda Republike Srpske (RS), kao glavni investitor projekta Gornji horizonti predviđa određene mjere ublažavanja negativnih utjecaja projekta, kao što su sanacija korita rijeke Bregave i kontrolirano upuštanje voda u ponor Ponikva u Dabarskom polju, sve u cilju povećanje minimalnih proticaja Bregave kroz Stolac.
„Sanacijom tj. betoniranjem korita Bregave, opet bi se narušile prirodne podzemne veze, pa se postavlja pitanje kome se te vode oduzimaju? Da li bi se sanacijom korita Bregave spriječio dotok vode u Hutovo blato? Ne spominje se gdje bi zapravo te vode išle jer je sigurno da eventualnim povećanjem protoka voda kroz Stolac, bi moralo doći negdje do smanjenja“, izjavio je predsjednik HEU Buna Damir Brljević.
Na posljedice ukazuje i Zoran Mateljak iz Svjetskog fonda za prirodu (WWF).
„Vrlo je upitno da li je uopće moguće upuštanjem vode u ponor Ponikva u ljetnim mjesecima povećati minimalne proticaje rijeke Bregave kroz Stolac. Naime, postoji istraživanje koje dokazuje da voda iz Ponikve u ljetnim mjesecima uopće ne dolazi na izvore Bregave“, dodaje Mateljak.
Tvrdnju planera i investitora projekta Gornji horizonti, da će se preusmjerenjima voda oduzimati samo velike vode, a potom osiguravati male vode, profesor s Dubrovačkog sveučilišta, Branko Glamuzina smatra prilično nesigurnom.
„Zapravo površinske vode u području istočne Hercegovine ovise o nivou podzemnih voda, stoga ako se ne omogući punjenje podzemlja zimi velikim vodama, postoji opravdana sumnja da bi osiguranje voda u ljetnim mjesecima bili uzaludno tj. da bi podzemlje jednostavno upilo ove vode te se one ne bi pojavile na površini“, rekao je Glamuzina.
Velika većina ekologa i ekoloških udruga koje djeluju u slivovima Neretve i Trebišnjice smatra da su ovo jako ozbiljni problemi kojima je potrebno ozbiljno pristupiti, te nikako ne bi trebalo ići u investicije bez značajno detaljnijih istraživanja.
Nermin Nadarević