Priča koja vraća vjeru u ljudskost
Povezani članci
- Kako s psom iskoristiti zadnje dane ljeta?
- Zašto se psi vole valjati po prljavštini, blatu, pa čak i manjim strvinama?
- Britanskom parlamentu potrebna armija mačaka protiv miševa
- Demant: Pokušaj ulaska u Veterinarsku stanicu još jedan je pokušaj ometanja rada uposlenika
- Sve više pasa u Zagrebu doživljava toplinski udar, evo kako ga prepoznati
- Život u ledenom moru (podvodne fotografije by David Hall)
Teško je razumjeti zašto neki ljudi odluče da napuste ili surovo zlostavljaju svog ljubimca. Međutim, iz mnogih razloga to se dešava svakodnevno. Takve priče slamaju srca, ali na svu sreću ima i onih koje vraćaju vjeru u čovječanstvo i u ljudskost! Ovo je jedna takva…Vilson Kutinjo Martins živi u Brazilu i cijelog života, kada god je u prilici, pomaže napuštenim životinjama. On je u septembru 2012. na društvene mreže počeo da postavlja fotografije, u albumu koji je nazvao „Spašavanje napuštenog psa“.
Zapravo, fotografije koje svjedoče o tome šta se događalo od tada prikazuju da je ovo bilo jedno od najšokantnijih spašavanja ugrožene životinje do sada! Upozoravamo vas da su pojedine fotografije uznemiravajuće, jer je pas pronađen u veoma teškom stanju. U početku ćete vjerovatno stavljati šaku preko očiju i samo krišom viriti u ekran između prstiju, ali neke od posljednjih fotografija natjeraće vam suze na oči… Vilson je psa pronašao na gomili smeća, sa otvorenom ranom na leđima iz koje je štrčala kost! Pit bulovi inače važe za jake i snažne pse, ali Davi, kako je pas kasnije nazvan, je u trenutku kada je pronađen imao samo nešto manje od 13 kilograma! Trpio je jake bolove i nije mogao da hoda… Riječima se ne može opisati kako je u tom trenutku izgledao. Od njega je ostala samo kost i koža, i bilo je pravo čudo što je uopšte živ. Očigledno je da je neko, prije Vilsona znao da je pas na smetlištu, jer mu je tu bila postavljena kutija, novine i malo hrane. Izgledalo je kao da je neko o njemu brinuo, ali ne dovoljno. Iznad njegovih zadnjih nogu prostirala se otvorena rana koja ga je sprječavala da se uspravi. Vilson je morao da ga uzme u naručje kako bi ga smjestio u svoj automobil. Pas nije imao snage ni da se opire i bio je miran i spokojan. Možda je i osjetio da će uskoro postati voljen i omiljen među ljudima, koji će mu pomoći da se oporavi. Prvi korak bio je saniranje ogromne rane. Njegov spasilac nije mogao da procijeni šta mu se desilo, jer je rana bila toliko inficirana da je postojala vjerovatnoća da će Daviju biti amputirane noge i rep. Početak liječenja bio je jako bolan i naporan za obojicu. Vilson ga je umotao u zavoje, očistio ranu i pas je konačno mogao da odahne. Čak se i poslasticama radovao. Osoblje veterinarske ambulante, koje je liječilo Davija, bilo je ponosno što čini tako dobro djelo. Brinuli su se o njemu kao da je jedini pas na svijetu. Polako, Davi je počeo da se osjeća bolje. Konačno je bio u dobrim rukama. Vjerovatno po prvi put u životu jeo je koliko je želio. Konačno, Davi i Vilson postali su najbolji prijatelji. Nevjerovatan oporavak, zar ne? Nigdje traga od rane i rebara koja su se ocrtavala na tijelu psa. Blistav pogled iz koga isijava samo jedno – velika zahvalnost. Ne možemo da odlučimo ko je veći heroj u ovoj priči. Davi koji se beskrajno borio i istrpio sve što ga je snašlo, ili Vilson koji je njegovoj malaksaloj šapi pružio ruku prijateljstva… Bilo je naporno za obojicu ali ove fotografije dokazuju da je vrijedilo. Izvor: zivotinje.rs |
|