Tolokonjikova: Putinova prazna gesta neće zaslijepiti svijet

Nadežda Tolokonjikova i Marija Aljokina, članice ruske punk grupe Pussy Riot oslobođene su iz zatvora u ponedjeljak u okviru prošlonedjeljne amnestije.

U intervju za ruski servis Radija Slobodna Evropa, Tolokonjikova je izjavila da se nada da će sada moći uraditi nešto korisno za zatvorski sistem.

RSE: O čemu ste razmišljali kada ste napuštali zatvor?

Tolokonjikova: Sada kada imamo mnogo opcija za djelovanje, stvarno želim postići mnogo. Zaista se nadam da ću učiniti nešto kosrisno, uključujući i zatvorski sistem.

RSE: Da li će Pussy Riot nastaviti svoje aktivnosti u nekoj formi?

Tolokonnikova: Ja nisam vlasnica Pussy Riota. Očigledno smo stvorile jedan momenat u kojem je bend mogao izgraditi svoj prepoznatljiv stil, kako bi se cure sa maramama preko lica pojavile u gradovima širom Rusije. U svakom slučaju, ja nisam vlasnica i ne bi me trebalo pitati to pitanje jer ne posjedujem bend. Ta ideja će se nastaviti, pod uslovom da ima ljudi koji su zainteresovani za to.

Nadežda Tolokonnikova i Marija Aljohina

RSE: Dok ste bili u zatvoru, da li ste mogli išta saznati o aktivnostima koje su vođene kako bi vam se pomoglo. Koja bi bila vaša poruka onima koji su pokušali da pomognu vama dok ste vi i Marija Aljokina bile u zatvoru.

Tolokonjikova: Prema ruskom zakonu, niko ne može spriječiti pristup zatvorenika informacijama. Zatvorski čuvari, međutim, čine sve da zatvorenik nije samo fizički izoliran već i da je izoliran od primanja informacija iz vanjskog svijeta. Vijesti koje su dopirale do mene su za mene bile kao magija. Bilo kakva podrška dok ste u zatvoru je uvijek kao neko čudo. Ljudi čija savjest se ne može kupiti su vjerovatno najvrijednija stvar na ovom svijetu.

RSE: Vaša borba za prava zatvorenika, posbeno u koloniji u Mordoviji, je ostavila veliki utisak na mnoge, posbeno vaše otvoreno pismo o robovskim uslovima rada kojima su izložene žene zatvorenice. Šta je po vašem mišljenju najveći problem danas u ruskom zatvorskom sistemu?  

Tolokonjikova: Najviše me muči ponašanje prema osuđenicima kao da su stoka ili robovi — kao da su ljudi koji zalužuju najnehumaniju vrstu tretmana. Ova vrsta ponašanja je prevaziđena u mnogim regionima, po onome što sam mogla vidjeti.

Ne mogu govoriti o svim zatvorskim kolonijama u Krasnojarskom regionu, ali u zatvorima u kojima sam bila svjedočila sam situaciji koja je puno bolja nego na drugim mjestima. To mi je puno pomoglo.

Očigledno, ovo zahtijeva mnogo napora, vremena, podrške i posla od državnih službenika. Željela bih vidjeti više mogućnosti za zatvorenike da budu kreativni.

RSE: Da li mislite da ruske vlasti i posebno predsjednik Vladimir Putin uspijevaju da poprave imidž Rusije sa ovom amnestijom i predsjedničkim pomilovanjem za Hodorkovskog uoči Zimskih olimpijskih igara u Sočiju? Mnogi stručnjaci smatraju da je ovo glavni razlog i svrha amnestije?

Tolokonnikova: U zatvorskoj bolnici sam čula da su neki svjetski lideri odbili da prisustvuju Putinovoj olimpijadi. Bila sam tako uzbuđena da sam počela plesati od radosti.

Ovo pokazuje da ova prazna gesta kojom je Putin pokušao pokazati svijetu nije uspjela zaslijepiti ljude koji još imaju poštenja, koji ne mogu biti zaslijepljeni naftom i gasom koje osigurava Rusija.