Klemm Security na udaru Matice hrvatske

Povezani članci

• Sunovrat ljevice
• ODLAZAK VELIKE KNJIŽEVNICE: Preminula Daša Drndić
• Damir Ovčina: Književnost od ničeg pravi zlato!
• “Zameteni” pripadnici Armade s nogometašima otputovali iz Međugorja
• RAZLIKA IZMEĐU ŠVEDSKOG I HRVATSKOG MODELA
• Sveto ustrojstvo

Nacrtala upravna tijela Matice hrvatske Zakon o javnoj uporabi hrvatskoga jezika i taj svoj nacrt objavila u Vijencu, Matičinu književnom listu za umjetnost, kulturu i znanost. Propisala Matičina upravna tijela polazne činjenice zbog kojih bi Hrvatski sabor trebao donijeti nacrtani Zakon, pa se tako činjenicom ima smatrati i to »da su promicanje i zaštita hrvatskoga jezika obveza i dužnost svih ustanova javnoga i društvenoga života i svih građana Republike Hrvatske«.

Zašto bi se nametnuta obaveza i izmišljena dužnost svih ustanova i – počujte to još jednom, o, građani! – svih građana Republike Hrvatske da promiču i štite hrvatski jezik trebale jurističkom alkemijom prometnuti u činjenice, Matičini crtači Zakona, naravno, nisu objasnili niti jednim slovom. No, zato nisu žalili ni brojki ni slova da svim ustanovama i svim građanima koji ne priznaju to »činjenično stanje« priprijete kaznama u slučaju kršenja odredbi Zakona skrojenog na tako falsificiranoj faktografiji.

Prekršite li Zakon koji kaže da se »uz natpise i obavijesti na hrvatskom jeziku mogu upotrijebiti i obavijesti i natpisi na stranom jeziku u slučajevima i u mjeri koje odredi mjerodavno Ministarstvo uprave« i koji propisuje da se »strani radijski, televizijski i mrežni programi, ili njihovi dijelovi, koje preuzimaju postaje registrirane u Republici Hrvatskoj, obvezatno prevode na hrvatski jezik«, te da se »u tiskovinama na hrvatskom jeziku« mogu objaviti i »tekstovi na stranom jeziku«, ali samo uz dopuštenje Ministarstva uprave – nadležno će vam »inspekcijsko tijelo izdati upozorenje i uputu o mogućnostima pronalaženja ispravnih rješenja«.

U slučaju »ponovljenog kršenja odredbi ovoga Zakona odnosno nepridržavanja preporuke i mjerodavnoga mišljenja inspekcijskog tijela«, svaka će se fizička osoba kazniti novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 10.000 kuna, a pravna će osoba biti oglobljena za sumu od 50.000 do 100.000 kuna. Takvu će zakonodavnu milost, među ostalim prekršiteljima, iskusiti i osoba – bilo fizička, bilo pravna – koja »ne osigura prevođenje na hrvatski jezik kazališnih predstava koje se izvode na stranom jeziku ili ne osigura prevođenje ili sinkronizaciju filmova koji su na stranom jeziku«. Pa neka gospoda kazalištarci izvole izračunati koliko će ih koštati izvođenje neprepjevanog ili netitlovanog Orffova oratorija »Carmina Burana«! Ili koliko će novca iskesati ako im opet padne na pamet da na nekoj hrvatskoj pozornici ugoste predstavu sarajevskog Kamernog teatra 55 »U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce« Abdulaha Sidrana, bez titla ili simultanog prijevoda!

Matičin će Zakon tako stati na kraj dosadašnjoj jezičnoj anarhiji u kojoj je bilo moguće čak i to da nam glumac koji igra Sidranovog Rudu – pa makar to bio i hrvatski državljanin Emir Hadžihafizbegović – na tom nerazumljivom bosanskom izgovara rečenicu »Važno je da je čovjek čovjek, i da ima sluha…«, a da se mi pravimo da je razumijemo bez da nam ovlaštena prevoditeljica u slušalice šapne hrvatski prijevod te sidranštine i bosanštine koji glasi »Važno je da je čovjek čovjek, i da ima sluha…« ili bez da na sceni ugledamo Zakonom propisani i ovjereni hrvatski i nebosanski titl »Važno je da je čovjek čovjek, i da ima sluha…«. A stat će se, eto, na kraj i onima koji bez hrvatskog prijevoda emitiraju filmove na stranim jezicima poput crnogorskog, bosanskog, srpskog ili poput onog hrvatskosrpskog ili srpskohrvatskog, s kojim današnji – Zakonom propisani – hrvatski jezik nema nikakvih dodirnih točaka ili tačaka.

Iste su kazne od toliko i toliko tisuća kuna predviđene i za prekršitelje koji »upotrebljavaju strano ime tvrtke na području Republike Hrvatske bez hrvatskoga imena«, pa se svaki zaštitnik i branitelj hrvatskoga jezika unaprijed raduje što će na udar Zakona doći i vlasnik tvrtke »Klemm Security« u kojoj – kao što ste primijetili – nema nijedne hrvatske riječi. Ukoliko vlasnik rečene zaštitarske firme ponovi isti prekršaj, pravedna kazna mu se udvostručuje, baš kao i onima što hrvatske uši i mozgove truju svojim nehrvatskim »Traviatama« ili »Sakupljačima perja«.

Više od svega pak raduje što Matičin nacrtani Zakon zapovijeda da i »političke stranke registrirane u Republici Hrvatskoj moraju svoje nazive i akte uskladiti s ovim Zakonom u roku od dvije godine od stupanja na snagu ovoga Zakona«. Stoga se nadamo da će saborski zastupnici Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije Hrvatske zajedničkim snagama koliko sutra usvojiti ovaj Zakon o javnoj uporabi hrvatskoga jezika, budući da bi nam to i samo to jamčilo da za dvije godine neće biti ni spomena od imena HDZ-a i SDP-a. Jer kad bi iz naziva tih stranaka, silom Zakona što će ga same izglasati, bile izbačene sve nehrvatske riječi – »demokratska«, »socijaldemokratska« i »partija« – od SDP-a ne bi ostalo ni slovo, a HDZ-u bi preostalo da se preimenuje u nekakav HČSP ili HSPAS, čemu ionako sliči više nego samome sebi. Onaj još adekvatniji naziv »Fimi-media«, nažalost, neće biti dopušten Zakonom.