Povezani članci
- Zurich u plamenu: anti-kapitalističke ljevičarske skupine žestoko se sukobile s policijom
- Referendum protiv nulte emisije?
- Engleska ukida sve mjere uvedene zbog omikrona
- SAD bacile na Afganistan najveću bombu ikada korištenu
- Sirijski pobunjenici se povukli iz Khan Shaikhouna
- Gilbert Doctorow: BAHMUT – ŠTO JE ISTINA, ŠTO LAŽ, ŠTO PROPAGANDA
SAD su uveli ekonomski embargo nad Kubom 1959. Jučer je Generalna Skupština Ujedinjenih Naroda, po 22. put u 22 godine, ogromnom većinom osudila ovu američku blokadu koju je kubanski ministar vanjskih poslova nazvao “barbarskim činom koji predstavlja genocid”. Preko pola stoljeća SAD se osvećuje maloj otočnoj državi samo zato jer se “usudila” biti saveznik SSSR-a za vrijeme Hladnog rata, samo zato jer je socijalistički državni ustroj na Kubi opstao sve do današnjeg dana.
Kuba je ostala ponosna i čvrsta, a prije socijalističke revolucije koju su poveli Fidel Castro, Che Guevara i ostali revolucionari, bila je “odmaralište” za američku mafiju pod diktaturom Fulgencia Batiste.
Po 22. put Generalna Skupština je donijela rezoluciju kojom se poziva na ukidanje sramotnog embarga. Od ukupno 193 članice UNGS-a, samo su 2 na jučerašnjem glasanju bile protiv podizanja embarga nakon više od pola stoljeća drske blokade: SAD i Izrael. 188 zemalja svijeta poručilo je kako se ovaj embargo mora odmah podići (3 države su bile suzdržane: Maršalovi Otoci, Federalne Države Mikronezije i Palau). Nažalost, rezolucije UN Generalne Skupštine nisu obvezujuće, tako da ovo glasanje neće imati nikakav efekt na postojeći embargo.
Američki predsjednik Obama, koji je za vrijeme kampanje 2008. najavljivao brojne reforme, uključujući i novi odnos prema Kubi, nije napravio ništa po tom pitanju. Zapravo je, još je “pritegnuo” postojeći embargo.
“Ljudska šteta koja proizlazi iz ove ekonomske, komercijalne i financijske blokade nametnute od strane SAD-a je neizračunljiva”, rekao je pred Generalnom Skupštinom kubanski ministar vanjskih poslova, Bruno Rodriguez. “Ovaj embargo je ogromno, direktno i sistematsko kršenje ljudskih prava. Činjenica da 53 godine nakon ista politika još uvijek opstaje je nešto nevjerojatno i barbarski”, rekao je Rodriguez te istaknuo kako se radi o genocidu, prema Ženevskoj Konvenciji iz 1948.
Kubanski ministar vanjskih poslova, Bruno Rodrigue
Svima mora biti jasno zašto SAD još uvijek vrši ovakav gigantski pritisak na Kubu. Sigurno nije zbog sigurnosnih razloga, SSSR već davno više ne postoji. Razlozi su jasni – na Kubi vlada socijalistički model, jedan od zadnjih tragova socijalističkog modela koji je pregažen i uništen diljem svijeta. SAD ne želi dopustiti da takav sistem egzistira nigdje na planeti, pa čak ni u – u usporedbi sa SAD-om – relativno malenoj Kubi.
SAD se ni ne trudi skrivati te razloge. Štoviše, član američke UN delegacije, Ronald Godard, koji je jučer jedini, uz izraelskog kolegu, pred gotovo 200 suverenih zemalja svijeta, podigao ruku protiv ukidanja embarga, istaknuo je: “Washington pozdravlja neke najnovije promjene na Kubi, ali ova zemlja još uvijek ima jedan od najrestriktivnijih ekonomskih sustava na svijetu”. Da njegov komentar zaista dobije mučnu dimenziju poslužila je ova izjava koju je dao u sklopu “obrane” američkog stava: “SAD dopušta ulazak pomoći u Kubu. SAD je velik i stalan prijatelj kubanskog naroda”.
Druge članice su žestoko prozvale SAD zbog održavanja embarga. U ime afričkih zemalja američki embargo je odbacila Etiopija, Iran u ime svih zemalja Pokreta Nesvrstanih (Iran trenutačno predsjeda pokretom). Delegat iz Nikaragve rekao je kako je američka blokada “nehumana i kriminalna”.
Ekonomska šteta Kubi je ogromna, procjenjuje se kako je zbog embarga Kuba izgubila oko bilijun dolara (1000 milijardi USD). Embargo otežava sve aspekte života na Kubi, od putovanja do internetske mreže. Naime, kako SAD budno prati tko radi što na Kubi, te su strane kompanije žestoko financijski kažnjene ukoliko posluju s Kubom. “Oko 30 američkih i stranih entiteta je pogođeno s kaznama u iznosu od 2,446 milijardi USD zbog odnosa s Kubom”, naglasio je kubanski ministar vanjskih poslova.
Kuba zbog embarga nije u stanju uvesti neke iznimno potrebne lijekove, uključujući i lijekove za djecu.Ruski predstavnik u UNGS-u rekao je kako se Rusija zalaže za to da se “odmah podigne embargo nad Kubom” ističući kako se radi o “ostavštini” iz Hladnog rata. Također je istaknuo kako ovaj embargo pogađa i treće zemlje.
Predstavnik Meksika, Jorge Montano, rekao je kako njegova zemlja već više od dva desetljeća napominje kako američki embargo nema pravnu osnovu. Iranski delegat, koji je govorio u ime Pokreta Nesvrstanih, rekao je kako ovaj embargo krši kubanski suverenitet i prava kubanskog naroda, ističući kako se cijeli Pokret Nesvrstanih protivi ovoj blokadi. Samuel Moncada, predstavnik Venezuele, naglasio je kako se blokadom ograničava kubanski razvoj.
Mnogi drugi delegati iz brojnih država odlučili su jučer iskoristiti trenutak te snažno osuditi američki embargo nad Kubom. Američku blokadu Kube su žestoko kritizirali delegati iz ovih država – (drugi su svojim glasom potvrdili stajalište): Ekvador, Egipat, Bolivija, Čile, Indija, Indonezija, Alžir, Zambija, Vijetnam, Brazil, Angola, Južnoafrička Republika, Sjeverna Koreja, Tanzanija, Argentina, Sirija, Laos, Mijanmar, Urugvaj i druge države.
“Sponzoriranje terorizma”
Embargo nije jedini američki napad na Kubu, SAD Kubu i dalje drži na popisu zemalja koje “spnzoriraju terorizam”, mada Kuba nema baš nikakve veze s bilo kakvim terorističkim aktivnostima bilo gdje u svijetu.
Zaista se radi o sramoti, jednoj od najvećih nepravednosti američke vanjske politike. Podsjetimo, ovdje nije riječ samo o blaćenju ugleda jedne suverene zemlje, bivanje na listi “zemalja koje sponzoriraju terorizam” donosi i niz striktnih sankcija koje imaju brutalne posljedice za ekonomiju te zemlje.
Nijedna zemlja svijeta ne nalazi se pod tolikim brutalnim pritiskom jedine svjetske super-sile kao mala Kuba. Osim ovih sankcija koje proizlaze iz ove liste, SAD i dalje drži trgovinski embargo prema Kubi koji je nametnut još 1962. To za Kubu stvara goleme, često i nepremostive, probleme kada je riječ o trgovanju s ostatkom svijeta. Zašto? SAD je i dalje najveća ekonomska sila na svijetu i kao takva imaju mogućnost kažnjavanja svake zemlje ili kompanije koja na bilo koji način surađuje s Kubom. Primjerice, prošle godine je nizozemska banka ING kažnjena s čak 619 milijuna USD “kazne” jer su poslovali s Kubom.
Ovih godina američki State Department nastojao je na sve načine opravdati činjenicu da još uvijek drže Kubu na popisu “zemalja koje sponzoriraju terorizam”, pa se tako tvrdilo kako Havana podupire gerilske pobunjenike FARC u Kolumbiji, kao i baskijske separatiste u Španjolskoj. No, ni te optužbe danas se više ne mogu argumentirati pa su tako jučer iz SAD-a čak i potvrdili kako “nema indikacija da kubanska vlada šalje oružje ili paramilitarnu obuku terorističkim skupinama”.
Havana za vrijeme vladavine Batiste. Slumovi u neposrednoj blizini stadiona. U pozadini je vidljiva reklama za Casino.
Po kojoj je onda osnovi Kuba u 2013. “teroristička” zemlja? Iz SAD-a ističu kako se na Kubi nalaze “bjegunci pred pravdom SAD-a”, no niti jedan od dotičnih nije optužen za terorizam. Odvjetnik Robert Muse iz Washingtona ističe kako nema nikakve pravne osnove zbog koje bi se Kubu i dalje držalo na “listi zemalja koje sponzoriraju terorizam”. Štoviše, Muse ističe kako je jedini razlog zbog kojega se pojedini “bjegunci” iz SAD-a i dalje nalaze u Kubi taj što su SAD odbili ispoštovati sporazum o međusobnom izručenju s Kubom.
Kuba u potpunosti odbacuje sve američke optužbe. “Teritorij Kube nikada nije bio i nikada neće biti utočište terorista bilo kakve vrste niti će se odavde organizirati, financirati ili planirati bilo kakvi teroristički činovi protiv bilo koje zemlje u svijetu, uključujući i SAD”, istaknuto je u službenoj poruci iz Havane povodom jučerašnje odluke SAD-a da se Kubu i ove godine zadrži na listi.
Geoff Thale, direktor “think-tanka” Washington Office on Latin America, ističe kako predsjednik Barack Obama može ukloniti Kubu s popisa kada god želi. Također ističe kako bi Obama to i trebao napraviti jer je “jasno kako i State Department ne vjeruje u to da je Kuba sponzor terorizma”. Naravno da bi Obama “mogao” ukinuti ove sramotne sankcije jer nema apsolutno nikakvih argumenata protiv Kube. Neće to učiniti iz jasnih razloga – kada je riječ o američkoj vanjskoj politici predsjednik Obama gotovo se po ničemu ne razlikuje od svojih prethodnika. Američka politička klasa i kapitalistička elita koja njome upravlja nikada ne zaboravlja poraze – gorak poraz im je nanijet na Novu godinu 1959. i prolaznost vremena i desetljeća za američke vlasti očito ne znači previše. Čak i ako jedne godine dođe i do uklanjanja Kube s ovog sramotnog popisa, to će biti s ciljem podilaženja snažnim ekonomijama Latinske Amerike.
Kuba će u očima američke vlasti biti i ostati “neprijatelj” sve dok se na otoku ne provede kontra-revolucija, a planiranje iste u tijeku je neprestano još otkako je Batista neposredno nakon slavne pobjede Guevarinih revolucionara u bitci za Santa Claru pobjegao iz Havane, odnoseći sa sobom bogatstva koliko je mogao, za Dominikansku Republiku, a kasnije za Portugal gdje je umro od infarkta 1976.Kubanski diktator Fulgencio Batista (lijevo) s američkim načelnikom glavnog stožera, Malinom Craigom, fotografija iz 1938.