Industrijalci u nacionalsocijalizmu: “Oetker i režim su stajali rame uz rame”
Povezani članci
Richard Kaselowsky, šef firme Oetker i Hitlerov zamjenik Hermann Göring (1937):
Nacionalsocijalisti i prašak za pecivo – istoričar Andreas Wirsching istražio je po nalogu obitelji Oetker nacističku prošlost dinastije industrijalaca. Njegov zaključak: Oetkerovi su se obogatili na ariziranju (jedna forma pljačke jevrejske imovine prim.prev.), kako privatno tako i poslovno.
By: Florian Diekmann
Preveo: Ešref Zaimbegović
„On je bio nacionalsocijalist“: ovim riječima okarakterisao je August Oetker, dugogodišnji šef obiteljskog koncerna svoga oca i predhodnika na čelu firme Rudolfa-Augusta Oetkera. Tek nakon njegove smrti 2007. godine njegov sin je izvršio pritisak da se naučno istraži nacistička prošlost dinastije praška za pecivi i pudinga.
Od 2009. istraživali su renomirani minhenski istoričar Andreas Wirsching sa mladim naučnicima Svenom Kellerom i Jürgenom Fingerom, po nalogu obitelji, brojne, do tada neispitane izvore. Studiju je finansirala sama Oetker-grupa. Rezultat ovog istraživanja pojaviće se sada kao knjiga sa naslovom „Dr.Oetker i nacinalsocijalizam“
U intervjuu govori vođa istraživanja Wirsching o nalazima i suradnji sa obitelji Oetker.
SPIEGEL ONLINE: Gospodine Wirsching, vi ste tri godine istraživali istoriju Oetkera u nacinalsocijalizmu. Koliko smeđ (boja nacista prim.prev.) je bio Dr.Oetker?
Wirsching: Oetker i nacistički režim su stojali rame uz rame. To važi kako za obitelj tako i za preduzeće. Nismo našli nikakav dokaz za distanciranje. Ključnu ulogu igrao je Richard Kaselowsky, očuh Rudolf-Augusta Oetkera, koji je vodio preduzeće od 1921. godine. Kaselowsky je očiti primjer razvoja od jednog konzervativnog liberala do zapaljenog pristalice nacionalsocijalizma.
SPIEGEL ONLINE: Kako se to pokazivalo?
Wirsching: On je bio ponosan da može biti član kruga prijatelja Reichsführera-SS, jednog savjetodavnog i potpornog gremija najvišeg vođstva SS. Kao apsolutni vrhunac doživio je Kaselowsky lično predstvljanje Hitleru. Ovaj stav dijelio je Kaselowsky sa svojim posinkom Rudolf-Augustom Oetkerom, koji se dobrovoljno prijavio u oružane formacije SS a poslije rata dugo godina stajao na čelu koncerna.
SPIEGEL ONLINE: Kako je Otkerove privukla nacistička ideologija?
Wirsching: Posebno važan element bila je socijalna politika preduzeća. Dr.Oetker je imao dugu tradiciju jedne paternalističke, autoritarno – karitativne preduzećne filozofije. To je veoma dobro odgovaralo principu vođe i antikomunizma kod nacinalsocijalista. Nije slučajno da je Dr.Oetker 1937. proglašen jednim od prvih nacionalsocijalističkih uzornih preduzeća.
SPIEGEL ONLINE: Ne ulazeći u ideološku blizinu – jesu li Oetkerovi u nacionalsocijalizmu počinili konkretna zlodjela?
Wirsching: Kod prinudnih radnika nalaz nije jednoznačan. Za glavnu tvornicu u Bielefeldu gdje su se proizvodili prehrambeni proizvodi – dakle prašak za pecivo i puding – nema dokaza za prisilni rad. Tamo su radile uglavnom žene koje nisu morale na front i tako nisu morale biti zamjenjene. U mnogim preduzećima, u kojima je obitelj imala značajan udio, bilo je prinudnog rada u velikom obimu, naprimjer u tvornici šivačih mašina Koch’s Adler ili u hemijskim fabrikama Budenheim. Zato je Oetker i 2000. godine uplatio u fond za obeštećenje prisilno korištenih radnika.
SPIEGEL ONLINE: A kod ariziranja, pljačke jevrejske imovine?
Wirsching: U određenom obimu obitelj se obogatila kako privatno tako i poslovno. Tako je Rudolf-August kupio vrlo povoljno jednu vilu na najboljem položaju u Hamburgu čiji je vlasnik, Jevrejin, bio protjeran iz zemlje. Kasnije je kupio i susjedno zemljište koji je pripadao jevrejskim supružnicima Lipmann. Njegov očuh i šef firme Kaselowsky nije ni najmanje prezao od toga da izuzetno povoljno kupuje preduzeće ili udjele u preduzećima koje su Jevreji pod prisilom morali prodati. Jedan primjer za to je pivara Groterjan. Ona je bila početak ulaska u područje napitaka i piva, koje je danas važan dio Oetker-grupe.
SPIEGEL ONLINE: Oetker – grupa sa mnogobrojnim firmama u raznim branšama ima danas prihod od 11 milijardi evra. Da li bi to bilo moguće bez bogaćenja u doba nacizma?
Wirsching: Bogatstvo Oetkerovih ne zasniva se u odlučujućoj mjeri na ariziranju ili dobicima iz ratnih poslova. Jedini izuzetak su pivovare. Tu je ariziranje stvarno dalo inicijalno palenje.
SPIEGEL ONLINE: Rezultat vašeg istraživanja nije na ponos za obitelj Oetker. Je li obitelj pokušavala da utiče na vaš rad?
Wirsching: Naprotiv. Kad smo dobili narudžbu od obitelji uslov je bio da imamo otvoreni pristup svim raspoloživim dokumentima. Naprimjer postojao je nalaz od oko 70 transportnih kutija iz podruma centrale u Bielefeldu u kojim je bila neistražena korespondencija rukovodstva firme iz toga vremena, prije svih od Richarda Kaselowskog. Bez ovih izvora ne bismo došli do mnogih važnih saznanja.
SPIEGEL ONLINE: Već 1968. došlo je u Bielefeldu, sjedištu Oetkera, do masovnih protesta zbog nacističke prošlosti Kaselowskog. Rudolf-August je bio najavio da će pokloniti gradu jednu galeriju – pod uslovom da bude nazvana po njegovom očuhu. Kako to da je trajalo još 45 godina dok se obitelj nije okrenula prošlosti?
Wirsching: Rudolf-August Oetker to jednostavno nije htio. On je gledao na Kaselowskog kao na svoga oca i divio mu se. Pritom je i on sam za vrijeme nacista bio potpuno na njihovoj liniji. Svako razmišljanje u ovome pravcu Rudolf-August je blokirao sve do svoje smrti 2007. godine. Osim toga javni pritisak nije bio tako jak jer Dr.Oetker nije bila firma koja je proizvodila naoružanje. To je razlika u odnosu na obitelji Quandt ili Flick: Oetkerov prašak za pecivo i puding nisu jednostavno bili relevantni za rat.