Safet Sušić za tacno.net: Jaki smo, moćni smo, sigurno pobjeđujemo

Kad je došao na mjesto selektora, dobar dio javnosti dočekao ga je sa skepsom. Njegov protivkandidat bio je Sergej Barbarez, legendarni kapiten reprezentacije BiH, miljenik navijača i javnosti. Čekao mu se prvi kiks.

A kiks je stigao vrlo brzo. Protiv Albanije smo igrali loše i izgubili 2 dragocjena boda, protiv Rumunije smo izgledali kao amateri koji igraju svoju prvu zajedničku utakmicu. Zatim se sve promijenilo. Sušić je krenuo sa serijom pobjeda, a vrhunac je bio fantastična utakmica protiv Francuske u Parizu, gdje smo samo nesrećom (i/ili nepravdom) primili gol pred kraj utakmice, koji nas je koštao plasmana na Evropsko prvenstvo.

Prvenstvo nismo vidjeli, ali reprezentacija koju smo vidjeli u Parizu bila je definitivno ona koja će uskoro biti 13. na svijetu.

Težak poraz protiv Ronaldovog Portugala nije pokvario dojam.

Čekale su se nove kvalifikacije.

Početak je bio kao iz snova. Utakmica u Atini protiv Grčke trebala je pokazati koliko smo stvarno jaki. Ognjen Vranješ trebao je biti tragičar. Očajna igra mladog reprezentativca nije kažnjena, sreća je bila na našoj strani.

Obračun sa Grcima u Zenici i najbolja utakmica reprezentacije u njenoj historiji u kojoj je razmontiran bivši evropski prvak pretvorila je Sušića u nacionalnu ikonu. Najbolji igrač svih vremena BiH postao je najvoljeniji trener u historiji.

Niko više nije sumnjao u odlazak u Brazil.

Euforiju je smirio Klinsmann. Amerikanci su se u 2. poluvremenu utakmice na Koševu poigravali sa Sušićevim rezervama. Dovoljno da javnost u grču čeka utakmice protiv Slovaka.

U posljednjem intervjuu pred početak – bez pretjerivanja – historijske utakmice protiv Slovačke Sušić najavljuje utakmicu, govori o taktici, pripremama i putu za Brazil.

Jeste li zabrinuti zbog poraza od SAD-a? Koliko je to poljuljalo vaše samopouzdanje?

Iskreno, nimalo ne volim govoriti o toj utakmici. Izgubili smo s rezervnom ekipom. Izmjene koje sam izvršio morao sam izvršiti. Spahić i Salihović imali su naznake povreda, nisam želio ništa rizikovati. No, čemu priča o jednom porazu u prijateljskoj utakmici nakon 8 pobjeda? Znači, nisam zabrinut nakon te utakmice i nema potrebe da i javnost bude.

Prijateljske utakmice i služe da bi se isprobale nove varijante u igri. Protiv SAD-a se vidjelo koliko smo ofanzivno moćni, no čak i u 1. poluvremenu vidjelo se da nam nedostaje trke u sredini terena. Može li Rahimić s 38 godina biti naš glavni i jedini defanzivni igrač?

Dobro ste to primijetili. Imamo problema s trkom u sredini terena, no Rahimić je i s 38 godina najbolji. Imamo tu Zahirovića, no on sad ima problem s kontinuitetom igranja, nije imao klub.

Rješenje je jednostavno: svi igrači moraju trčati. Tako ćemo nadoknaditi to što nemamo možda klasičnog defanzivnog veznog. Nemojte zaboraviti ni na Medunjanina; on uradi veliki posao u sredini terena.

Gledao sam nedavno Prcića i Barišića iz mlade reprezentacije. Oni imaju širok dijapazon kretanja. Mogu li oni biti ti igrači koje trebamo?

Nisam zvao igrače iz mlade reprezentacije, imaju oni  kvalifikacijske utakmice. No, svakako ću obratiti pažnju ne samo na te igrače već i na ostale.

Hajdemo preći kratko po svim linijama našeg tima. Begović je i pored 4 gola protiv SAD-a neupitan?

Naravno, Begović je prošle godine bio najbolji golman najbolje lige na svijetu. To govori sve o njemu.

Čast Pandži, Vranješu i ostalima, ali uvijek sam imao osjećaj da nam fali drugi vrhunski stoper koji će igrati uz Spahića. Čini mi se da smo sa Bičakčićem to mjesto riješili na najbolji mogući način.

Slažem se, Bičakčić je vrhunski igrač. Mada jako cijenim i Pandžu, Vranješa, Šunjića…

Mujdža je skoro nenadoknadiv, naročito nakon povrede Zukanovića. Kako se on osjeća, je li povreda stvar prošlosti?

Mujdža nam je jako važan. Spreman je, igrat će od početka.

Da Kolašinac ima papire, vjerovatno bi se znalo ko je na lijevoj strani. Tu ponovo ide Salihović ili Lulić?

Vidjet ćemo. To njima nisu prirodne pozicije, ali mogu odigrati na vrhunskom nivou.

Vezni red, naročito ofanzivni vezni igrači, među najboljima su na svijetu. Treba li još šta dodati o Pjaniću, Misimoviću, Luliću, Medunjaninu?

Pa, to su igrači koje bi poželio svaki trener. Jako mi je važno da su zdravi i spremni. Vidjet ćete ponovno večeras šta su sve u stanju uraditi.

Džeko i Ibišević – nikad bolji, nikad spremniji.

Na našu sreću, u pravu ste. Džeko igra u vrhunskoj formi, Ibišević je u posljednjoj utakmici pokazao u kakvoj je formi. Sve što sam poželio ostvarilo se; igrači su raspoloženi, spremni, dolaze u najboljoj formi.

Slovaci nisu nimalo naivni. Zvonimir Boban nedavno je rekao da nije vjerovao da Hamšík može postati vrhunska klasa, ali da on to jest i da može igrati u bilo kojem klubu na svijetu. Škrtela je željela Barcelona. Slovaci su snažni, neće biti lahko.

Naravno da nisu. Nisu samo Hamšík i Škrtel tu; imaju oni još dosta vrhunskih igrača. Ali ne bojim ih se, bitno je da mi budemo pravi.

Na kraju ću Vam reći svoju želju: želim da najbolji igrač BiH svih vremena odvede reprezentaciju BiH na prvo veliko takmičenje, u srce fudbala, u Brazil. Imate li neku poruku za kraj?

Hvala vam na lijepim željama. Moja poruka je jasna: pobjeđujemo, jaki smo, moćni smo, bolji smo od Slovačke. Nećemo srljati, utakmica se igra 90 minuta. Nemojte se nerivirati. Vjerujte u momke, vjerujte u nas.