Babica Jaga je snijela jaje
Povezani članci
Kako su hrvatski biskupi iskoristili otkaz što ga je babica Jaga Stojak, nakon odbijanja asistencije pri abortusu, dobila u kninskoj bolnici, da bi pokrenuli dosad najambiciozniju kampanju za zabranu pobačaja?
Piše: Predrag Lucić, Novi list
– Vidiš, trafikant, kako se Gospod Bog smilovao ovoj napaćenoj zemlji, pa su misna slavlja u čast Velike Gospe protekla bez politike…
– A tko to kaže da se biskupi u svojim propovijedima nisu bavili politikom?
– Pa piše u novinama…
– A šta je, tako ti Boga Miloga, poziv nadbiskupa zadarskog i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, msgr. Želimira Puljića da Sabor izglasa zabranu pobačaja nego vulgarna politika?!
– Još ćeš, Antikriste jedan, pod politiku podvest i to što su hrvatski biskupi po Gospinim svetištima redom iskazivali svoje kršćansko oduševljenje odlučnim odbijanjem kninske primalje Jage Stojak da asistira pri obavljanju pobačaja i njezinim hrabrim pozivanjem na priziv savjesti, zbog čega je u bolnici »Ponos Hrvatske« dobila otkaz, a u propovijedima za Veliku Gospu bivala uznesena do statusa heroine, savjesti i ponosa katoličke Hrvatske!
– Babica Jaga je, kao što vidim, na radost naših biskupa uspješno snijela kukavičje jaje na kojemu će sada jahati Sveta Mater Crkva skupa s kleribanskim udrugama što nastupaju u ime obitelji i u prezime blaženoga Stepinca.
– Trafikant, šta to blebećeš?
– Govorim ti samo da je Gospod Bog učinio da babici Jagi pođe za rukom ono što ove zime nije upalilo vlasnici ljekarne u Dugom Ratu, čije hrabro, savjesno i kršćansko odbijanje da – zbog priziva savjesti i vjerskih uvjerenja – pacijentici izda od liječnika propisane pilule za kontracepciju ipak nije potaklo biskupe da pokrenu katoličku revoluciju u Hrvatskoj. Tko zna zašto našim časnim prelatima tada nije palo na pamet da od Sabora zahtijevaju zabranu kontracepcije? Možda zato što dugoratska apotekarka nije ostala bez ljekarničke licence…
– Pa nije, nažalost neabortirani budalašu, babica Jaga kriva što je zbog priziva savjesti dobila otkaz! Kriva je ravnateljica bolnice koja joj ga je uručila!
– I koja ju je, nakon što je usvojena njezina žalba, vratila na posao? I koja će joj sada dopustit da taj posao obavlja u skladu s vjerskim dogmama, pa makar one bile u neskladu s medicinskom strukom?
– Je li bi ti to, trafikant, ukinuo priziv savjesti?
– Priziv savjesti se ne aktivira pred pacijenticom, nego u trenutku kad se vlasnik savjesti odluči zaposlit u bolnici. Tako barem kaže dr. Hrvoje Minigo, predsjednik Hrvatske liječničke komore. Evo slušaj: »Zdravstveni radnici pravo na priziv savjesti smiju iskoristiti samo ako su prije potpisivanja ugovora o radu upozorili svog poslodavca da neki dio posla ne žele obavljati. Zdravstveni radnik prizivom ne smije štetiti pacijentu i mora mu osigurati drugog liječnika koji priziv nema.«
– Pa ne možemo, trafikant, te suhoparne birokratske formulacije stavljat iznad ljudskog i vjerskog čina babice Jage i njezinog prava da, kako je sama rekla, ne sudjeluje u ubojstvu nerođenog djeteta!
– Nego šta bi ti: da vjerska uvjerenja medicinskog osoblja stavimo iznad njihove dužnosti da pomognu pacijentu? I šta bi još: da na žene koje se odluče na pobačaj gledamo kao na ubojice, kao da su došle abortirat ne od muke i nevolje nego iz čistog hira?
– Šta si se toliko uzgalamio?
– Zato što o abortusu govoriš gotovo isto kao što govore biskupi, bez imalo sućuti i razumijevanja za žene koje se – ponavljam ti: od muke i nevolje! – podvrgnu toj traumi! Još ćeš mi, kako si krenuo, počet popovat poput svih onih krasnih primjeraka muškog roda, svih onih đapića, ivkošića i schwartzova, kako »pobačaj nije problem samo trudne žene«, budući da »ona nije trudna samo za sebe, ona je trudna i za zajednicu«; ili kako »pravo žene nije pravo na pobačaj« nego je »pravo žene hoće li zatrudnjeti ili neće«; ili kako »žena mora biti svjesna, kad ide s muškarcem u krevet, da može zanijeti« pa stoga »ne može za ljubav svoga užitka ubiti dijete«; sve do ekstatičnog poziva zagovornika kršćanske savjesti kako bi »trebalo uvesti smrtnu kaznu za abortus«!
– Pa nije nadbiskup Puljić izgovorio ništa slično. On je samo apelirao na saborske zastupnike da izglasaju zabranu pobačaja.
– A zna li gospodin nadbiskup šta se događa u zemljama koje su donijele takav zakon? Je li mu možda poznat podatak da je samo u Rumunjskoj, za ovih 25 godina otkako je zabranjen pobačaj, od ilegalnih zahvata umrlo preko 10 tisuća žena?
– Šta time hoćeš reć? Da se naši biskupi u svojim propovijedima na dan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo nisu zalagali za živote nesuđene djece nego za smrtnost nesuđenih majki?
– Ma zapravo ti hoću kazat da u mnogom hrvatskom biskupu čuči Hoxha.
– Bog te ubio, trafikant, kakav sad hodža?!
– Enver Hoxha, albanski diktator u čijoj je sretnoj zemlji puno toga bilo najstrože zabranjeno, pa tako i pobačaj. Jer, jebiga, smrtni je grijeh bio drugu Hoxhi ne rodit još jednog vojnika i pokornog vjernika njegove dogme o svetosti svakog života za Partiju i Domovinu!