Za čim plače Bosna?
Povezani članci
- Esad Bajtal: Nije Safet, bosanski Pavarotti nego je Pavarotti samo italijanski Safet
- Bilježnica Robija K.: Dodatni prihod
- Završen prvi zvanični sastanak premijera Hrvatske i Srbije
- Nerzuk Ćurak: Odbrana i novi dani
- Amnezija Aleksandra Vučića
- Kako Lovrenović, Jergović i društvo dolijavaju ulje na vatru
Bosna je kao droga. Konzumiraš je iz radoznalosti, raduje i opušta, i odjednom shvatiš da si postao… ovisnik.
Piše: Mišo Radić – Sutješčanin
Bosna je kao droga. Konzumiraš je iz radoznalosti, raduje i opušta, i odjednom shvatiš da si postao… ovisnik.
Uvuče ti se u krv, pod kožu u svaku poru tijela, zarobi te i više jednostavno ne možeš bez nje. Upravo se to meni dogodilo. Malo, malo pa me zove k sebi, a ja se kad god mogu odazivam i lutam njome uzduž i poprijeko. Uvijek je zatičem istu, ali i drugačiju.
Ovaj put, našao sam je u nekom nijemom grču, zamrlu u nestvarnoj ljepoti zelenih šuma, bistrih potoka, kasaba i mahala. I kao da je na rubu suza. Zašto plačeš Bosno, gotovo sam upitao premda odgovor odavno znam. Plače za bijelim stadima i krdima goveda kojima je nekad obilovala, za svojom rajom što se rasula širom svijeta jer joj onako podijeljena na torove, opljačkana, devastirana, premrežena mitom i korupcijom nije mogla pružiti ništa.
Plače, ne za velikim Hrvatima, velikim Srbima, velikim Bošnjacima (toga ima u izobilju) već za svojim malim, dobrim Bosancem koji je uvijek i u prvom redu bio čovjek nesputan nacionalističkim uzdama, umjetnim podjelama i nametnutom netrpeljivošću.
Ima ih još, ali bačeni na margine čekaju da dođe kraj ovim silnicima (kao i svim do sada), da opet prodiše punim plućima i postane ono što je oduvijek bila. Kolijevka čovjeka, građanina, Bosanca.