Možemo li u budućnosti naseliti Mjesec?

Povezani članci

• Kako funkcionira mozak?
• Ljudski rod nije sazreo za veliko i dobro
• Otkriven solarni sustav sa sedam planeta
• Snježana Kordić: Nova religija umjesto znanstvenog pristupa
• Google predstavio automobil budućnosti
• Sandi Dizdarević: Na koji način pristupiti svjedoku u predmetima ratnih zločina

S golemim brojem onih koji zagovaraju povratak na Mjesec, pitanje nije ‘hoće li’ nego ‘kad’ će se to zaista i dogoditi. Naravno, svaka misija sa ljudskom posadom sa sobom nosi određene rizike. Taj rizik dodatno se povećava ako govorimo o dugoročnom životu i radu na površini Mjeseca. Astronauti i potencijalni doseljenici morali bi se suočiti sa solarnim bakljama, nositi se sa mikrogravitacijom i izdržati sva teška iskušenja koja nosi rad u okruženju bez kisika, a ne smijemo zaboraviti ni samu površinu Mjeseca, toksičnu za ljude.

To je u najmanju ruku vrlo opasno. Mjesečeva površina nije prošla isti erozijski proces kao Zemljino tlo. To znači da je na Mjesecu gotovo sve oštro poput britve-od sitnih čestica do stijena. Kad te sitne krhotine dospiju u njihovu zonu boravka može doći do problema. Od udisanja, gdje u plućima mogu izazvati pravi kaos, ili u očima mogu izazvati opasne povrede rožnice. Da ne spominjemo štetu koju te male super-oštre čestice mogu nanijeti na spojevima svemirskih odijela, strojevima, zaštitnoj opremi i građevinama.

Dodatno, ovim već dovoljno opasnim česticama pridružuju se dvije prirodne sile: mikrogravitacija i plimne sile. Plimne sile na Mjesecu su iznimno jake s obzirom na to da Mjesečevu površinu stalno bombardiraju čestice UV zraka i solarnih vjetrova. Mikrogravitacija s druge strane olakšava podizanje čestica kojima tako omogućuje zadržavanje u atmosferi lunarnog staništa na duže vrijeme.

Astronauti Apolla imali su nekih ozbiljnih problema sa nepovoljnim biološkim i mehaničkim utjecajem Mjesečeve površine jer znanstvenici o tom tada nisu ništa znali. Na sreću, nazire se rješenje za ove teškoće. Zapravo postoje neke pretpostavke o tom da bi se materijal sa Mjeseca mogao koristiti za dobivanje goriva, kisika i vode. U sastavu materijala s Mjeseca su redovito male količine željeza što znači da je magnetiziran. Magnetni filteri mogli bi biti postavljeni u letjelicama ili svemirskim stanicama kao pročišćivači zraka. Također bi se pomoću njih astronauti pri povratku u bazu mogli oslobađati od onečišćenosti nakupljene na svemirskim odijelima.

Srećom, sljedeći put kad čovjek sleti na Mjesec bit će opskrbljen informacijama uz pomoć kojih će planovi, pripreme i dizajn biti izvedeni na pametniji način od prošlog iskustva.

znanost.hr