Istraživanje o povezanosti neurona u mozgu otkriva upečatljive razlike između muškaraca i žena
Povezani članci
Novo istraživanje o povezanosti neurona objavljeno je u časopisu Proceedings of National Academy of Sciences i otkrilo je zapanjujuće razlike u neurološkoj povezanosti između muškaraca i žena, i tako podržalo popularne stereotipe o muškarcima i ženama.
U jednom od najvećih istraživanju o povezanosti neurona u mozgu pojedinog spola, dr. Ragini Verma, profesorica na Odsjeku za radiologiju Sveučilišta Pennsylvania, i njezini suradnici pronašli su veću neurološku povezanost između prednjeg i stražnjeg dijela mozga i unutar jedne polutke mozga kod muškaraca. To sugerira da su muški mozgovi strukturirani tako da povezuju percepciju i koordiniranu akciju. Nasuprot tome, kod žena su naišli na veću povezanost između obje polutke mozga, što sugerira da njihove komunikacijske sposobnosti nastaju uz pomoć i analize i intuicije.
„Ove mape pokazuju stvarne razlike i komplementarnost arhitekture ljudskog mozga, koja nam pomaže da shvatimo da možda postoje određene neurološke baze zbog kojih su muškarci izvrsni u određenim zadacima, a žene u drugim”, kaže dr. Verma.
U prosjeku muškarci su bolji u učenju i izvedbi manualnih zadataka, poput biciklizma i davanja i razumijevanja uputa za smjer kretanja, dok žene imaju superiornu memoriju i društveno-kognitivne vještine, zbog čega su vještije u multitaskingu i donošenju odluka i rješenja nužnih za skupinu. Moglo bi se reći da imaju mentalistički pristup.
Prošla su istraživanja pokazala da postoje razlike između spolova, no nikad dosad se neurološka povezanost (čiji odnosi u raznim područjima mozga određuju nastanak određenih vještina) nije proučavala na ovaj način.
U istraživanju, dr. Verma s timom kojeg čine i profesor psihologije na Odsjeku za psihijatriju dr. Ruben C. Gur i profesorica psihijatrije, neurologije i radiologije dr. Raquel E. Gur, istražila je spolno-specifične razlike u povezanosti neurona u mozgu. Uzorak je činio 949 pojedinaca – 521 žensku osobu i 428 muških osoba, u dobi od 8 do 22 godine, i za slikanje mozga koristila se difuzijska magnetska rezonanca. Difuzijska magnetska rezonanca je tehnika slikanja koje se bazira na vodi i može pratiti istaknuto kretanja vlakana koja povezuju različite regije u mozgu.
Ovaj uzorak mladih ljudi promatran je u suradnji s Nacionalnim institutom na mentalno zdravlje (eng. National Institute of Mental Health), s Laboratorijem za istraživanje ponašanja mozga Sveučilišta Pennsylvania (eng. University of Pennsylvania Brain Behavior Laboratory) i s Centrom za primijenjenu genomiku Dječje bolnice Philadelphia (eng. Center for Applied Genomics at the Children’s Hospital of Philadelphia).
Znanstvenici su u tom istraživanju otkrili da žene iskazuju veću povezanost u supratentorijalnoj regiji, u kojoj se nalazi cerebrum, najveći dio mozga smješten između lijeve i desne polutke. Muškarci su pak iskazali veću povezanost unutar svake pojedine polutke. No, nasuprot tome, u dijelu mozga koji igra glavnu ulogu u motorici – cerebellumu, iskazana je veća povezanost unutar te polutke kod muškaraca u odnosu na žene. Te veze daju efikasan sustav koordinirane akcije, gdje cerebellum i korteks sudjeluju u premoštavanju između perceptivnih iskustava u stražnjem dijelu mozga i akcije u prednjem dijelu mozga. Veze u ženskom mozgu povezuju analitičko i sekvencionalno procesuiranje iz lijeve polutke sa spacijalnim, intuitivnim procesuiranjem iz desne polutke.
Autori su primijetili samo nekoliko spolnih razlika u povezanosti neurona kod djece mlađe od 13 godina, no razlike se povećavaju kod adolescenata starijih od 14 i mladih iznad 17 godina. Rezultati su u skladu sa Studijom ponašanja Penn, koja je prethodila ovom istraživanju, a koja je demonstrirala spolne razlike. Žene su imale bolje rezultate u područjima pažnje, govora i pamćenja lica, te na testovima socijalne kognicije. Muškarci su imali bolje rezultate na spacijalnom procesuiranju i senzomotoričkoj brzini. Te razlike najviše su se isticale u dobi od 12 do 14 godina.
„Začuđujuće je koliko su mozgovi muškaraca i žena zapravo komplementarni”, kaže dr. Ruben C. Gur. „Detaljne mape povezanosti neurona neće nam pomoći samo u razumijevanju načina na koji muškarci i žene misle, već će nam dati i detaljniji uvid u korijene neuroloških poremećaja, koji su često povezani sa spolom ( i to muškim).”
Sljedeće korake u ovom području istraživanja čine nova istraživanja o količini u kojoj su neuronske veze pojedinaca drugačije od prosjeka populacije, istraživanja o specifičnim neuronskim vezama koje su specifične za pojedini spol i one koje su zajedničke, te provjera slikanjem magnetskom rezonancom, kako bi otkrili slažu li se rezultati s prikupljenim podacima.
Koautori istraživanja su i Madhura Ingalhalikar, Alex Smith, Drew Parker, Theodore D. Satterthwaite, Mark A. Elliott, Kosha Ruparel i Hakon Hakonarson, a istraživanje je djelomično financirao Nacionalni institut za mentalno zdravlje.