XIII. Povorke ponosa LGBTIQ osoba i obitelji Zagreb Pridea: „Na pravoj strani povijesti“

Povezani članci

• Mario Kopić: Koselleckov testament
• Represija kao dio diskursa moći u romanima Meše Selimovića
• Zašto Grabar-Kitarović pljuje po Tuđmanu?
• Tomislav Klauški: Đuro Brodarac nije smio umrjeti prije nego se suoči sa zločinima
• BIVŠE DJEVOJČICE, BIVŠI DJEČACI
• Mesić čestitao Trumpu na pobjedi: Vjerujem da ćete povesti SAD i svijet prema budućnosti koja će biti bolja i obećavajuća

Živimo u trenutku u kojem radikalna i klerikalna desnica želi unazaditi hrvatsko društvo i oduzeti svima nama teško stečena prava i slobode. Mi se s tim ne smijemo pomiriti, mi to ne smijemo samo promatrati, mi ne smijemo šutjeti – mi smo na pravoj strani povijesti.

Povijest svih dosadašnjih društava, povijest je borbi među onima koji nečije dostojanstvo zatiru i onih koji se bore za dostojanstvo potlačenih. Zato što se potlačenima prava i dostojanstvo ne darivaju, mi se za njih borimo.  Naša je snaga solidarnost, naša je inspiracija povijest, naša hrabrost je budućnost.

Vještice, sufražetkinje, tekstilne radnice, antiratne aktivistkinje, drugarice i borkinje, jednom riječju – feministkinje –  ostavile su nam u nasljeđe Osmi mart. Izborile su se za svoje dostojanstvo, za svoje pravo glasa, za pravo na rad, za izbor o rađanju i slobodu vlastitih tijela. Kako i ranije tako i danas, nastavlja se ženska borba za dostojanstvo radnica, za mir i sestrinjsku solidarnost, a protiv eksploatacije, šovinizma, rata, kolonijalizma i svih oblika nejednakosti. Solidarnost je ta koja nadilazi seksualnu orijentaciju, rasu, spol, rod i dob. Danas, nakon više od stotinu godina ženske borbe, prava i slobode koje nam je ta borba ostvarila opet se dovode u pitanje. Mi – lezbe, pederi, biseksualne, trans*, interseksualne i kvir osobe znamo da je ta borba bila na pravoj strani povijesti i zato danas zajedno stojimo u obrani naših prava.

Radnice, radnici, proleterke i proleteri, sindikalisti i sindikalistkinje i svi drugi borci i borkinje za dostojanstvo i prava radništva ostaviše nam u nasljeđe Prvi maj. To je borba za radničko dostojanstvo, minimalnu plaću, mirovine i penzije, radničko organiziranje, pravo na štrajk, osmosatno radno vrijeme i  godišnji  odmor. Danas, nakon više od stotinu godina borbe za radnička prava živimo socijalnu bijedu i nezaposlenost. I mi na Povorci ponosa također tražimo život dostojan čovjeka – od svakog prema sposobnostima, svakome prema potrebama. Zahtijevamo dostojanstven život za svakog radnika i svaku radnicu, zahtijevamo javno financirano obrazovanje za svakog studenta i studenticu, zahtijevamo osmosatno radno vrijeme, rodnu ravnopravnost pri zapošljavanju, svijet bez korupcije, bez nepotizma, bez dominacije i eksploatacije.

Studentice i studenti, buduće znanstvenice i znanstvenici, kako prije 45 godina, tako i danas pomiču granice, šire prostore borbe i propitkuju sve norme. Danas kada se znanstvene istine i dostignuća predstavljaju kao laž, mit ili propaganda, a Hrvatsku hodočaste šarlatanke i lobisti klerikalne agende iznova zajedno moramo braniti pravo na slobodu od dogme. Mi zajedno stojimo na pravoj strani povijesti i kažemo: nikada više na trgovima neće gorjeti knjige, vještice i znanstvenici.

Mi lezbijke, gejevi, biseksualne,trans*, interseksualne i kvir osobe, u Povorci ponosa ne marširamo samo za svoja prava, mi to uvijek činimo za prava svih potlačenih.

Biti na pravoj strani povijesti znači preuzimati odgovornost ne samo za sebe, već prihvaćati odgovornost za živote budućih generacija, za budućnost naše djece. Biti na pravoj strani povijesti znači biti na strani svih onih potlačenih, obespravljenih, nevidljivih i nadglasanih. Biti na pravoj strani povijesti znači biti na margini danas, u otporu sutra, a u slobodi vječno.

Pokažimo da nećemo samo šutke stajati postrance, budimo solidarni i solidarne jer nas zajedno ništa ne može zaustaviti.

Budi na pravoj strani povijesti i marširaj  na XIII. Povorci ponosa LGBTIQ osoba i obitelji.

– Trg žrtava fašizma, 14. lipnja 2014., u 14sati –