Vinko Kalinić: Sotona u katedrali, biskup na čuki

Povezani članci

• Velika Britanija se protivi politici EU u Bosni i Hercegovini
• Ko se boji Srba još
• Let iznad lustracijskoga gnijezda
• Nestašne olovke
• Gube li građani svoje plaže?
• Radomir Čačić, prorok spasa i skore propasti

Grupica turista, koja se zatekla na mjestu ukazanja, odmah je izvadila mobitele i fotoaparate u želji da ovjekovječe ovo nesvakidašnje ukazanje, dok su časne sestre u transu počele vrištati i moliti turiste da ne fotografiraju ono što vide, jer one vide ni manje ni više no Sotonu lično, tj. osobno.

Eto, s nekoliko dana zakašnjenja javljaju sa svih strana, dogodilo se i to čudo neviđeno: na Staru godinu, oko 10,30 sati, u zagrebačkoj katedrali pred nešto vjernika i grupom turista, nije se ukazala ni jedna od bezbroj Gospinih inkarnacija, ni jedan od bezbroj beatificiranih smrtnika, od kojih mnogi imaju vrlo sumnjive biografije, a koji su nečim zadužili kuriju Rimsku, već, na zaprepaštenje jednih a na radost drugih, sama slika Gospodnja u svom sasvim prirodnom obličju, bez i najtanjeg vela tajni. 

Potpuno gol muškarac utrčao je u zagrebačku katedralu! Baš onakav, ako je vjerovati Knjizi Postanka, kakvog ga je Bog stvorio – gol, bos i nenaoružan (ukoliko pod oružijem ne smatramo dva obješena jaja i ono što se kadikad iz njih i diže i spušta).  

– “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!” – stoji zapisano na samom početku Svetog Pisma, kada su tri osobe koje protivno matematičkoj logici obitavaju u jednoj osobi, tj. u Bogu, odlučile da taj trojedini Bog „na svoju sliku stvori čovjeka“. 

I „na sliku Božju on ga stvori“ – grme i svjedoče, i Papa, i kardinali, i biskupi, i svećenici – ali ovaj gmizavac zagrebački, kako čitamo, ne želi biti ni gospodar ribama morskim, ni pticama nebeskim, ni stoci što se razmnožila po zemlji, već katedralom maršira vičući – “Seks u škole!” 

Da je tražio palaču od oniksa, kakvu su zaželjeli i dobili hrvatski biskupi u novozavjetno vrijeme neviđenog blagostanja koje se posljednjih desetljeća sručilo nad Hrvatskom, da je tražio državu, bez koje je čovjek „govno na kiši“ – kako to slikovito opisa don Ante Baković, svećenik rimokatoličke Crkve koja službeno propovijeda bratstvo i jedinstvo planetarnih razmjera, a neslužbeno stoji prva na braniku svake, pa i ove lijepe naše rimokatoličke džamahirije – da je tražio svetu misu za duše onih koji su punili jame po ličkim i bosanskim vrletima, ma da je tražio bilo što, ne bi to bila nikakva osobita vijest. Ali u prijestolnici Duha poškropljene hrvatske kulture, tražiti seks i to u školama, e, razumjete li, to je nešto strašno bogohulno, neljudski i anticivilizacijsko, što duboko odudara od one prve Božje zapovijedi: „Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!“ 

Grupica turista, koja se zatekla na mjestu ukazanja, odmah je izvadila mobitele i fotoaparate u želji da ovjekovječe ovo nesvakidašnje ukazanje, dok su časne sestre u transu počele vrištati i moliti turiste da ne fotografiraju ono što vide, jer one vide ni manje ni više no Sotonu lično, tj. osobno. 

Po svjedočenju vidjelica, „Sotona“ je imao oko 25 godina, fizički je jak i ima kratku, tamnu kosu. (Koliki mu je rep, ne piše u svjedočanstvima!) Ali piše da su za njim potrčali zaštitari, koji su ga uhvatili i zamolili da se smiri, dok je on i dalje vikao: „Neću, zovi kardinala!“ 

Kardinal se nije odazvao, ali performans je i bez njega poput bombe odjeknuo svekolikom hrvatskom javnošću. 

Biskup na čuki 

U javnoj raspravi koja se razbuktala po svim portalima, moguće je pročitati svakojake komentare, koji se kreću od uvjerenja da je „Sotona“ sasvim cool lik, do onih da ga treba razapeti na križ i „jebati mu majku komunističku“. 

„Da su probale pimpeka, vikale bi za njim da je anđeo i posipale ga cvijećem.“ – piše jedan čitatelj Jutarnjeg lista. Drugi kaže: „Evo ovo je pravi aktivizam. Svaka čast kralju!“ -„Nemojte biti degutantni. Uopće nije smiješno. Sa svojim pimpekom neka maše pred svojom majkom, koja ga je tako odgojila.“ – dodaje treći. 

Smiješno ili tužno, stvar je ukusa, a o njemu (ukusu, kao i vjeroispovjesti!) je kažu stari Rimljani uzalud raspravljati. No, kontekst je ipak najvažniji! 

A kontekst je i više nego jasan. Naime, na bojnom polju kojega je Crkva otvorila iz svih oružja protiv civilne države, ako onaj drugi dedek, muškarac u haljini (tj. otac biskup), može s oltara, u ime Boga koji je kažu Ljubav, pozivati u tobože “sveti” rat i nove oluje, što nije ništa drugo nego poziv na duhovni terorizam s jasnim ciljem nametanja vjerskih dogmi sekularnoj državi, pri tome nazivajući „bolesnicima“ ljude koji ne razmišljaju isto kao i on, onda se čovjek i bez haljine ima pravo braniti s onim što ima, pa makar to bilo samo golo ljudsko tijelo. Ono isto tijelo, za koje na početku Svetog Pisma piše da je stvoreno na sliku samog Boga, a koje Crkva prezire kao samog Sotonu. 

Bravo neznani mladiću!  – to je sve što mogu, iz svojih najintimnijih vjerskih uvjerenja, doviknuti Vama, „Sotoni“. – Ušli ste u suvremenu hrvatsku povijest i Vaš aktivistički čin ću pamtiti kao čin iznimne građanske hrabrosti, kao neuništivu težnju Čovjeka za nesputanom, univerzalnom ljudskom slobodom i pravi (jer sablažnjava one koji bi se trebali stidjeti svoje mržnje!) odgovor na sveopću hipokriziju ovog antiljudskog, antibožanskog, vjerskim dogmama okovanog, licemjernog patrijarhalnog društva, u kojem je norma(lno) da pomazanik Gospodnji poziva na diskriminaciju, mržnju i građanski rat, a nije norma(lno) da Božje stvorenje ima jaja. I to ne ona kokošja, već ova koja mu je –  „Tako je i kosa na vašoj glavi sva izbrojena. Ne bojte se dakle, vi ste vredniji od mnogo vrabaca.“ (Luka 12,7) – s razlogom baš takva nacrtao Stvoritelj. 

A ako i nije, svejedno – moj naklon! 

Jer, kako reče Walt Whitman: “Ako postoji išta sveto onda je to ljudsko tijelo.” Ono ne pripada ni Papi, ni kardinalu, ni časnim sestrama, ni Crkvi, ni crkvenim zaštitarima, kao ni njihovim priviđenjima, već svakom čovjeku, koji ima pravo i dužnost znati sve o njemu. Na temelju provjerenih i relevantnih znanstvenih činjenica, oslobođenih religijske sotonizacije, u školi, gdje se to znanje i treba učiti. – O seksu, jednako kao i o molitvi.

Tekst prenosimo sa e-Novina