ENG
Ustanak protiv klerikalne tiranije
Autor/ica 👤Tena Erceg
Povezani članci
Foto: Omar Marques/Getty Images
Masovni protesti protiv zabrane pobačaja u Poljskoj, izazvani odlukom Ustavnog suda o zabrani pobačaja i u slučajevima teških malformacija fetusa, zadobili su nedvosmisleno antiklerikalni karakter. U jednom od prosvjeda sudionici su vandalizirali crkve i prekidali mise, a njihove su poruke postajale sve eksplicitnije konfrontacijske, od ‘PiS odjebi!’ do ‘Ovo je rat!’
Prošlog petka pola milijuna ljudi na oko 400 lokacija sudjelovalo je u najmasovnijim protestima u Poljskoj nakon onih koji su, u organizaciji čuvenog sindikata Solidarnost, ranih 1980-ih počeli tresti temelje tamošnje prosovjetske vlasti. Rušenju nominalno komunističke vladavine duhovnu, logističku i financijsku podršku pružili su poljska Katolička crkva i Vatikan, čiji je poglavar nešto ranije postao Poljak Karol Wojtyla. Četrdesetak godina kasnije, glavna meta narodnog gnjeva postali su upravo Katolička crkva i tiranija koju nad poljskim ženama u njezino ime pokušava uspostaviti tamošnja svjetovna vlast.
Na protestima se može vidjeti puno mladih ljudi, tinejdžera i studenata koji još ni ne razmišljaju o djeci, ali ih iritira, naročito djevojke, činjenica da im stari, konzervativni muškarci neprestano nameću svoje zastarjele stavove – kaže Marta Tycner
U jednom od prosvjeda koji su počeli nakon što je Ustavni sud donio odluku o zabrani pobačaja u slučajevima teških malformacija fetusa, prosvjednice i prosvjednici vandalizirali su crkve i prekidali mise, a predsjednik vladajuće stranke Pravo i pravda (PiS) Jaroslaw Kaczynski potom je s parlamentarne govornice ‘branitelje nacije’ pozvao da svojim tijelima štite crkve, što su oni i učinili. Time su protesti protiv zabrane pobačaja dobili nedvosmisleno antiklerikalni karakter, no hoće li u zemlji čijih se 33 od 38 milijuna stanovnika izjašnjava kao katolici oni značiti i početak oslobađanja društva od čeličnog stiska Katoličke crkve nije poznato nikome, pa tako ni samim akterima protesta.
Prosvjedi su zasad rezultirali tek odlukom vlade da se implementacija odluke suda ‘odgodi’ kako bi se, riječima predstojnika ureda premijera Michala Dworczyka, ‘našlo više vremena za dijalog oko ovog teškog pitanja koje izaziva snažne osjećaje’. No odluke Ustavnog suda konačne su i ne smije ih se odgađati, zbog čega se ovaj potez vlade tumači isključivo kao smicalica vladajuće većine da se otupi oštrica protesta, a PiS kupi vrijeme za smišljanje daljnjih koraka.
Iako je pobačaj na zahtjev u Poljskoj zabranjen od 1993., vladajući su još restriktivniji zakon pokušali donijeti i 2016., manje od godinu dana nakon dolaska na vlast. Isto su pokušali učiniti i dvije godine kasnije, no oba su puta odustali zbog masovnih prosvjeda za koje su procijenili da bi im mogli destabilizirati vlast.
U međuvremenu je organizirani napad na vladavinu prava rezultirao potpunom politizacijom pravosudnih institucija, uključujući i Ustavni sud, pa je vlast ovog puta odluku o zabrani pobačaja prepustila tome tijelu. Sud je 22. listopada pobačaj u slučaju teških malformacija fetusa proglasio protuustavnim, pa bi žene ubuduće trebale prolaziti kroz torturu iznošenja trudnoće čak i kada je sigurno da plod nakon poroda, ukoliko do njega uopće dođe, neće preživjeti. Ta odluka imat će posljedice i na korištenje prenatalne dijagnostike, a pobačaj će zasad ostati legalan samo u slučajevima incesta, silovanja i trudnoće opasne po život.
Glavni organizator prosvjeda, Nacionalni štrajk žena, na tu je odluku reagirao maksimalističkim zahtjevima, zatraživši uvođenje bezuvjetnog pobačaja do 12. tjedna trudnoće i ostavku vlade. Jedna od osnivačica te organizacije, Marta Lempart, rekla je da prosvjednici ne priznaju odluku Ustavnog suda jer je i sam sastav te institucije nezakonit. Protestima su se pridružili i neki sindikati, taksisti, poljoprivrednici i drugi, a kako su se zahuktavali, tako su i njihove poruke postajale sve eksplicitnije konfrontacijske, od ‘PiS odjebi!’ pa do glavnog slogana ‘Ovo je rat!’.
Pozivu Kaczynskog da zaštite crkve od ‘neprijatelja države koji žele uništiti poljsku naciju’ odazvale su se neformalne desničarske skupine, koje svake godine u Varšavi organiziraju notorni Marš neovisnosti
Novosti su o protestima u Poljskoj razgovarale s Martom Tycner, koordinatoricom za međunarodne odnose stranke ljevice Razem, članice koalicije Ljevica koja je na prošlogodišnjim izborima osvojila šest mjesta u parlamentu. Tada izvanparlamentarna stranka, Razem je 2016. bio jedan od glavnih organizatora ‘Crnog protesta’ protiv inicijative za potpunu zabranu pobačaja, a Tycner sada kaže da je odluka vlade o odgodi implementacije presude Ustavnog suda ‘samo trik, što znaju i vlada i prosvjednice’.
– Kratkoročno, ovo bi se moglo tumačiti kao jedna mala pobjeda, ali nemoguće je time biti zadovoljan. Krajnja desnica unutar i izvan PiS-a odobrava odluku Ustavnog suda i želi da se ona što prije formalizira, a svima nam je dobro poznato kako ta vrsta odugovlačenja funkcionira. Sačekat će neko vrijeme i povući potez kada procijene da je dobar trenutak. Na dva tjedna odgođeno je i zasjedanje parlamenta kako vladajući ne bi bili prisiljeni raspravljati o ovom pitanju i potencijalnom zakonskom prijedlogu Ljevice o dekriminalizaciji pobačaja – kaže Tycner.
Da se vlada sprema na neku vrstu taktičkog uzmaka u cilju pacifikacije protesta postalo je jasno već prošlog tjedna, kada se s dvosmislenom porukom javio predsjednik države Andrzej Duda, koji je rekao da ‘razumije prosvjednice iako ima drukčije stavove’. Njegova supruga izjavila je pak da ‘nije sigurna treba li žene prisiljavati da se ponašaju herojski’, misleći pritom na iznošenje trudnoće koja će rezultirati smrću ploda.
Od jednog od koalicijskih partnera PiS-a, stranke Dogovor, odnosno zamjenika premijera Jaroslawa Gowina, došao je i prijedlog da se kao ‘kompromisno rješenje’ zabrani pobačaj u slučaju Downovog sindroma, ali ne i težih oštećenja ploda, a spominjao se i prijedlog o sazivanju referenduma o pobačaju. Za sve to vrijeme vlada je odugovlačila s objavljivanjem odluke Ustavnog suda u službenom glasniku, iz čega je bilo jasno da je na djelu stari PiS-ovi trik kojim se ta stranka služila i prije nego što je Ustavni sud nakrcala svojim lojalistima, kada ne bi bila zadovoljna nekom njegovom odlukom.
Tycner kaže da sve ovo pokazuje da bi sam Kaczynski, pod pritiskom prosvjeda, možda i preferirao mekšu verziju zabrane od one koju je izglasao Ustavni sud, ali da on nema dovoljnu kontrolu nad vladajućom koalicijom odnosno krajnjom desnicom unutar nje. Odgoda primjene odluke Ustavnog suda trebala bi mu pomoći da smisli kako da se izvuče.
Tijekom prošlog vikenda prosvjednici su pak započeli s formiranjem koordinacijskog odbora protesta, čime bi oni nakon praktički potpuno spontane faze trebali dobiti strukturiraniji oblik. Odbor je sastavio zahtjeve koji se tiču 13 područja, od ženskih i LGBT prava, preko preraspodjele sredstava za zdravstvo u kontekstu pandemije Covida-19, obrazovanja i tržišta rada, pa do slobode medija, defašizacije društva, vladavine prava, sekularizacije i klimatskih promjena. Budući da je odbor zamišljen kao trajno predstavničko tijelo prosvjednika, konkretni prijedlozi za realizaciju tih ciljeva tek će se razraditi. No Marta Tycner kaže da će se ti ciljevi moći realizirati jedino ‘ako se protesti transformiraju u istinski revolucionarni moment i postanu toliko veliki da dovedu u pitanje kompletan okvir u kojemu politika operira’.
– Jedini mogući način poništavanja ove odluke je promjena samog ustava, no to se može dogoditi samo ako na sljedećim izborima, koji su zakazani tek za tri godine, pobijedi opozicija i pokrene proces dubinskih pregovora o novom društvenom ugovoru, u sklopu kojeg bi moglo doći i do poništavanja niza odluka Ustavnog suda kao nelegitimnog tijela – kaže ona.
Prema anketama koje su provedene nakon početka protesta, više od 60 posto građana Poljske protivi se zabrani pobačaja, a zabilježeno je i da PiS ima najmanju podršku od dolaska na vlast prije pet godina. Ona sada iznosi 26 posto, dok opozicijska Građanska platforma desnih liberala ima 24 posto, a pokret neovisnog demokršćana Szymona Holownije 18 posto. Ljevica i ekstremna desnica imaju po nepromijenjenih osam posto podrške, što je, kaže Marta Tycner, za ljevicu izrazito frustrirajuće s obzirom na to da se u zemlji konačno događa masovna ljevičarska mobilizacija s izrazito progresivnim socijalnim i ekonomskim ciljevima koja, međutim, nema apsolutno nikakvog efekta na rejting lijevih stranaka.
– Jedini pokret koji trenutno raste onaj je bivšeg novinara Holownije, koji se natjecao na ovogodišnjim predsjedničkim izborima i bio treći. Na parlamentarnima nije sudjelovao, pa njegov pokret u njemu nema ni zastupnika, a apsurdno je da mu podrška raste unatoč tome što on odobrava odluku Ustavnog suda. Mislim da se to događa zato što se ljudi sve manje slažu s PiS-om, ali istovremeno žele sačuvati svoj politički identitet koji je izgrađen na odbacivanju ljevice i liberala. Zbog toga se odlučuju za pokret koji nije do kraja politički definiran, a kakvi se na političkoj sceni periodično pojavljuju svakih nekoliko godina – govori Tycner.
– No pitanje pobačaja neće nestati, ono će ostati jedna od glavnih političkih razdjelnica u društvu. Mi kao ljevica godinama smo čekali upravo takav trenutak, da se pojavi nešto što će napokon povući liniju razdvajanja između ljevice i desnice, a ne samo između desnice i desnog centra, kao što je dosad uvijek bio slučaj. Dosad je bilo nemoguće nametnuti se kao treća opcija, a sada bi se moglo dogoditi da se desnica i centar počnu percipirati kao jedan kamp, tim više što postoji stalna fluktuacija ljudi između Građanske platforme desnog centra i profašističke ekstremne desnice, koju u parlamentu predstavlja koalicija Konfederacija – kaže ona.
Upravo je Konfederacija politički faktor kojemu su lojalne neformalne desničarske skupine, koje su se odazvale pozivu Kaczynskog da zaštite crkve od ‘neprijatelja države koji žele uništiti poljsku naciju’. Ta koalicija u parlamentu ima 11 zastupnika, a povezana je s ekstremno desnim skupinama koje svake godine u Varšavi organiziraju notorni Marš neovisnosti, desničarski skup koji zna brojiti i sto tisuća ljudi.
Robert Bakiewicz, jedan od organizatora Marša, nakon poziva Kaczynskog izjavio je da će njegova skupina formirati ‘katoličke samoobrambene snage’ koje će se suprotstaviti ‘neoboljševičkim revolucionarima’. Budući da se Marš neovisnosti održava 11. studenoga, Marta Tycner kaže da nije isključeno da, ukoliko se ženski prosvjedi nastave unatoč vladinom manevru odugovlačenja i ukoliko ne bude lockdowna, toga dana započne novi val protesta.
– No čak i ako protesti jenjaju, kulturni krajolik u Poljskoj puno je širi od onoga koji definira Katolička crkva i nešto će od svega što se sada događa ostati. Na protestima se može vidjeti puno mladih ljudi, tinejdžera i studenata koji još ni ne razmišljaju o djeci, ali ih iritira, naročito djevojke, činjenica da im stari, konzervativni muškarci neprestano nameću svoje zastarjele stavove – zaključuje Marta Tycner.
Autor/ica 👤Tena Erceg
