Upoznajte profesore koji su devedesetih zbog marksizma ostali bez posla

Povezani članci

• Koliko NATO-a?
• Komšija je susjed i susjed je komšija
• Politika “uobičajenih sumnjivaca”
• Marinko Čulić: Gašenje antifašizma
• Esad Bajtal: Interesne igre velikih majstora lažnih etnodemokratija
• Ocvalo carstvo uzvraća udarac

Doktor filozofije Zvonko Šundov (63) zadnju plaću je dobio prije 25 godina. Ipak, inzistira da on plati obje kave. Godine koje je proveo kao vjerojatno najobrazovaniji beskućnik u Hrvatskoj nisu ga slomile.

‘Stvarnost je klopka za svakog mislioca’, kaže.

Te 1991. dr. Šundov je u Elektrotehničkoj školi u Zagrebu otpušten kao ‘tehnološki višak’. Sudovi u Zagrebu i Strasbourgu su odluku o otpuštanju poništili, ali profesor se nikad nije vratio pred učenike – njegovo radno mjesto je u međuvremenu ukinuto. Predavao je marksizam.

U socijalističkoj Jugoslaviji marksizam je bio obavezan predmet u svim srednjim školama i na fakultetima. Sve do pada Berlinskog zida 1989. i sloma socijalizma, kad američki politolog Francis Fukuyama u slavnom eseju Kraj povijesti proglašava vječnu pobjedu liberalne demokracije i kapitalizma.

Stotine nastavnika i profesora marksizma su ostali bez posla. U velikoj smjeni epoha oni su prezreni kao ‘kuriri totalitarizma’, koji u demokratskom društvu predstavljaju ‘tehnološki višak’.

Ali politički pejzaž Europe danas se ponovo mijenja: zbog globalne krize kapitalizma jačaju ljevičarski pokreti. Početkom 2015. Europa je dobila prvu istinski lijevu vladu nakon ‘kraja povijesti’, grčku Sirizu, politički pokret izrastao iz Komunističke partije (no pritisak kreditora preko europskih institucija te osobno njemačke kancelarke Angele Merkel natjerali su lidera Sirize Aleksisa Ciprasa sa pristane na kompromisno rješenje. Siriza je odjednom prestala biti fascinacijom europskim ljevičarima, budući da je poklekla pred pritiskom, ops. I.E.M.). U Španjolskoj se (kao glas potlačenih, deložiranih i drugih financijskom krizom i oštrim mjerama štednje izmrcvarenih građana) pojavio Podemos, pokret blizak Sirizi, te se ubrzo nametnuo kao treća najjača grupacija na političkoj sceni. Njemačka partija Die Linke, s programom demokratskog socijalizma, lani je osvojila vlast u državi Tiringiji, a njen glavni kandidat u kampanji nosio je sa sobom crvenu bistu Karla Marxa. Jeremy Corbyn, novi lider Laburističke partije u Britaniji, izjavio je da je Marx ‘fascinantna figura… od koje možemo mnogo naučiti’.

Kao da se marksističke vrijednosti, zbog kojih su dr. Zvonko Šundov i mnogi drugi u prošlosti ostali bez posla, vraćaju na europsku scenu. Čak i Fukuyama danas piše o problemu nejednakosti i svemoći financijskog kapitalizma.

U takvim okolnostima pokušao sam istražiti sudbine bivših profesora marksizma i doznati kako oni i novi europski marksisti tumače aktualno oživljavanje socijalističkih ideja.

‘Vrijeme marksizma tek dolazi’, kaže Šundov dok pijemo kavu u Zagrebu u svibnju ove godine. Potom citira jednu od ikona socijalističkog pokreta: ‘Rosa Luxemburg je rekla ’socijalizam ili barbarstvo’, a ovo danas je barbarstvo. Siriza i Podemos su humani akt pobune’, ocijenio je.

‘Spavao sam na klupi na Željezničkom kolodvoru, a zimi u praznim vagonima, s klošarima. Dotad sam živio normalno, sad odjednom na ulici. A knjige ostale u stanu. I ostao sam bez prijatelja.’

Ali Šundov nije bio bez filozofskih sugovornika. Citira mi Heraklitovu maksimu da jedan čovjek vrijedi koliko deset tisuća ljudi, ako je velik.
‘A ja sam imao dvojicu’, objašnjava. ‘Hegela i Marxa.’

Konačno, u život izmučenog marksista 1996. ulaze bogovi dobre sudbine. Buduću suprugu upoznao je u odvjetničkoj kancelariji: on je tužio Školu, a ona imala ostavinsku raspravu. Presudna okolnost: advokat je kasnio.

‘I ona me pozove u kafić na čaj. A ja nemam ni dinara u džepu. Imala je i neke sendviče i ponudi mi jedan. A ja tri-četiri dana ništa nisam jeo. Ali bilo mi je neugodno da uzmem, kad nisam mogao platiti ni čaj. I ona me nagovori da uzmem sendvič. Eto, već dvadeset godina živimo zajedno. Ona me spasila.’

Dr. Šundov će uskoro objaviti knjigu o Hegelu. To je četvrta knjiga koju je napisao otkad živi sa ženom koja ga je pozvala na čaj.

Marksističko ‘leglo’

Sociologinja dr. Mira Ljubić Lorger također pripada grupi marksista iz akademske zajednice za koje je pad komunizma imao dramatične osobne posljedice. Do 1990. godine radila je u Centru za društvena istraživanja u Splitu, sveučilišnom institutu koji je za novu antikomunističku vlast slovio kao ‘marksističko leglo’.

Centar su optužili za progon religije i odmah ga ugasili — iako je među suradnicima Centra bilo i svećenika, kaže Mira Ljubić Lorger.

‘Da ironija bude veća, moj projekt se zvao ’Dijalog kršćana i ljevice’. Prekinuli su ga upola, jer su me ostavili bez novca. Toliko o dijalogu kršćana i ljevice’, kaže sarkastično.
Ostavši bez posla, u jednom trenutku morala je aktivirati stari hobi: astrologiju. Zagrebački tjednik Nacional joj je ponudio da piše horoskop.

‘A sin mi kaže: ‘Htio bih jednom jesti i meso.’ Jer mi smo tada jeli samo brašno i tjesteninu.’

Zamolila je ljude iz Nacionala da piše pod pseudonimom, ali oni su tražili da se potpisuje kao doktorica sociologije, kako bi njihov horoskop bio kredibilniji.

‘Pa sam zvala sve prijatelje i molila ih da ne kupuju Nacional. Bilo me sram’, priča mi u svom splitskom stanu. ‘Bilo je ili to ili umrijeti od gladi kao časni disident. A to nisam mogla zbog moje dvoje djece.’

Filozof Duško Čizmić Marović 1990. se zatekao u Marksističkom centru Split, političko-znanstvenom institutu Komunističke partije, kakve su imali svi veći gradovi SFRJ. Nakon raspuštanja Centra, kao bivši novinar i urednik studentskih novina, htio je živjeti od pisanja.

Ali onda je počeo rat između Hrvatske i Srbije, a njegov publicistički senzibilitet je, ističe, bio ‘prenježan’ za tadašnju političku klimu. ‘Zato sam otišao u ribare’, kaže on.

Posudio je novac, stavio suprugin stan pod hipoteku i kupio brod. Kapitalistička avantura nije uspjela: 1996. ostaje bez stana, jer nije uspio vratiti dug. A supruga je umrla od tumora.

‘Izgubio sam stan, brod i posao. Ostao sam s dvoje djece, morao u podstanare. Račune sam bacao u koš, struju sam sâm sebi spojio. Živio sam od nepostojećeg novca’, sjeća se Marović, koji se vratio žurnalizmu kada je lijevo-liberalna koalicija 2000. godine na vlasti smijenila nacionaliste. Danas je urednik sveučilišnog mjesečnika Universitas.

Doktor filozofije kao beskućnik, doktorica sociologije kao autorica horoskopa, publicist kao ribar: to su sudbine hrvatskih marksista nakon Kraja povijesti.

Damir Pilić za Balkan Insigh/Priredila: I.E.M.–tortal