U ZEMLJI HOHŠTAPLERA I PRITAJENIH LUĐAKA (U tri slike)

Povezani članci

• Dragan Markovina: Crvena prošlost i crna sadašnjost Mostara i Splita
• U požaru svjetova
• Ukleto kršćanstvo
• Promjena ugovora s Vatikanom nije stvar izbora, nego obveza nove Vlade
• Preminuo akademik Tonko Maroević: otišao je velikan kulture, istaknuti književnik, povjesničar umjetnosti i publicist
• DUBOKO SKANDALOZNO: Predsjednice, više nije smiješno. Zbog novih izjava o Paveliću, ZDS-u i pokolju Hrvata zaslužujete jasnu osudu

Piše: Nada Mihelčić, RGG

U tri kratka napisa i uz tri vrlo ilustrativne fotke prokomentirat ću vijest koja ne treba proći nezapaženo. U Kninu se u čast 20 godišnjice oslobođenja sagrađena golema crkvetina, a za samo pišljivih deset milijuna kuna! Raspolaže sa 1.100 sjedećih mjesta. Komentar same ideje ostavit ću za post koji slijedi neposredno iza ovoga, a ovdje ću samo svojim laičkim okom prokomentirati divotu eksterijera. Naime zgradurina se divno uklapa u ambijent, zadanost odavno postojeće tvrđave i još odavnije postojećeg dinaridskog kamenjara. Profil našeg naroda, blagih božjih ovčica, dočaravaju prozori izvedeni poput puškarnica. Malo je nejasna ova kula posve lijevo, no to je vjerojatno omaž vremenu komunizma jerbo izgleda kao križanac urušenog tvorničkog dimnjaka i nekog silosa pa valjda time simbolizira jedinstvo radništva i seljaštva. Posebno mi se dopada crkveni toranj koji dominira krajolikom i predstavlja spomenik sprezi Crkve i lokalnih moćnika koji sebe tako vide: odvojeni od cjeline i daleko iznad nje pa, poput svih pritajenih luđaka, misle kako je Bog do te mjere glup da vjeruje kako oni streme njemu u visinu, a ne u sunovrat vlastite taštine i prizemnosti, čak i po cijenu ovakvog bogohuljenja. Eh da, dopao mi se i križ na vrhu, koji si je dodao još jednu dimenziju (valjda za one koji dolaze s boka) i još mu samo fali onaj lepi plehnati zagorski kokot koji se žustro vrti onak kak vetar puše.

Evo skromnog interijera nove kninske crkve sa 1.100 sjedećih mjesta. Kao što vidite sve smo bliži izgledu konferencijske sala. Nema tu nikakvog klasičnog oltara s kipovima svetaca koji bi nas dekoncentrirali i odvlačili pozornost od svećenika jer si je on ovako prigrabio ulogu glavnog glumca, a ako je nekom baš stalo do zurenja u Isusa ili Majku Božju nek slobodno ide u neku vukojebinu gdje još postoji normalna crkva. Osim glavne uloge u monodrami pred nepostojećim oltarom, svećenik će se morati i patiti s razglasom i malim teleskopom kako bi i glasom i vidom dopro do neupućenih vjernika koji se ponizno zaustave odmah kraj ulaznih vrata. Vjerojatno će se uvesti posebni autobusi koji će po okolnim selima i gradovima hvatati vjernike i privoditi ih tu na mise jerbo bi onih 14 lokalnih vjernika raštrkanih po cijeloj crkvi samo sramotilo gospođu Rimac i ekipu.

Ova slika portala mi se posebno dopala, naročito zbog ovog golemog “galendera” s obje strane puta do samog portala. Svrha tog čudnovatog elementa još nije posve jasna, ali sigurno je da, baš kao i do apsurda velika vrata, ima cilj pokazati vam kako ste VI maleni i nemoćni. Za one koji to ne shvate od prve postavljeni su tu ovi čovječuljci kao mjerilo monumentalnosti zgrade i bijedne, neznatne veličine Čovjeka.

Pritajeni luđaci će i dalje misliti kako su ponizili nas, uzvisili sebe i debelo zeznuli Boga. Hahahahahaha, mulci, nije dragi Bog od jučer, a nismo ni mi.