Tržište rada treba analizu i dijagnozu, a ne estetski zahvat!

Povezani članci

• Dan sjećanja na Jadovno 1941.
• Assemblio.hr – studenti napravili aplikaciju za automatsko slaganje računala
• OD KUPRESA DO MANJAČE: Hapšenje Daneta Lukajića povezano sa istragom protiv generala HV Željka Glasnovića?
• ROBI K.: Najdugovječniji hrvatski i jugoslavenski kolumnist
• Marinko Čulić: Seoska eurozabava u vatrogasnom domu
• „Američki san“ kao globalna noćna mora

Inicijativa Za rad spremne ima za cilj osvijestiti i upozoriti na položaj mladih žena na tržištu rada te zahtijevati reprezentativne strategije i analize mjera, kao i trendova u području obrazovanja i tržišta rada. Želimo konstruktivnu politiku, kao i njenu implementaciju, kako bi se uskladila ta dva usko povezana segmenta. Cilj nam je okončati diskriminaciju mladih i unutar te kategorije posebno osjetljivu skupinu – žene.

Proučavajući nove mjere zapošljavanja za mlade u okviru Garancije za mlade, čija je primjena trebala započeti 1. srpnja ove godine, a koje su tek 18. lipnja predstavljene javnosti od strane ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića te ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić, inicijativa Za rad spremne odlučila je reagirati i upozoriti na manjkavost i probleme predstavljenih mjera.

Osim što ne postoji evaluacija prošlih mjera zapošljavanja mladih, odnosno stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, ili pak nije dostupna javnosti, novim mjerama nisu prethodile analize i istraživanja.

Prilikom osmišljavanja ovih mjera, mišljenje mladih nije uzeto u obzir, u prilog čega govori i činjenica da mjere nisu donesene u multisektorskom partnerstvu te nisu uključeni svi akteri i akterice, poput socijalnih partnera/ica i organizacija mladih.

Mladima se ovim mjerama zapravo ne nudi nikakva sigurnost, niti se otvaraju mogućnosti u svijetu rada nakon završenoga školovanja. Mjere nisu usmjerene povećanju zapošljivosti  mladih, a mladima je onemogućeno da nakon školovanja dobiju prvi posao koji će ih uvesti u svijet rada i omogućiti im da u njemu trajno pronađu svoje mjesto. Ove mjere dugoročno ne rješavaju problem nezaposlenosti mladih, zbog ignoriranja potrebe za sustavnom analizom koja prethodi procesu osmišljavanja i implementacije politika. Od njih će najviše profitirati poslodavci, odnosno sama država. Naime, prisjetimo se mjera stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa za 1.600 kuna, koja je prije svega bila namijenjena privatnom sektoru, a na kraju je u 2/3 slučajeva korištena u državnim i javnim službama. Mjera na koncu nije uspjela jer je nisu prepoznali oni/e kojima je inicijalno bila namijenjena, a njome su se koristile državne službe koje su same sebi propisale zabranu zapošljavanja.

Novim mjerama poslodavcima i poslodavkama se pruža mogućnost da kroz niz mjera dođu do jeftine radne snage, što zatim uzrokuje generalan pad cijene rada na tržištu.

Ovakvi novi modeli zapošljavanja obeshrabruju mlade u potrazi za ‘pravim’ zaposlenjem, te u nepovoljan položaj dovodi sljedeće skupine – mlade koji/e su već iskoristili/e mjere i koji će se ponovno naći na Zavodu za zapošljavanje jer će nova radna snaga neprestano pristizati, ali i one koji rade na ugovore na određeno jer će njihovi/e poslodavci/e ubrzo shvatiti da mogu zapošljavati radnike/ice uz minimalan trošak. Bitno je istaknuti da se takav rasplet situacije neće dogoditi u IT sektoru, koji najčešće zapošljava muškarce, nego u javnoj i državnoj upravi, gdje najčešće rade žene.  Također, za očekivati je i da će muškarci sa srednjom školom češće raditi fizičke poslove koji će im omogućiti veću zaradu, a žene sa srednjom školom će češće koristiti mjere, pa ih to opet dovodi u odnos ovisnosti. Vidljivo je da se potiče feminizacija određenih profesija, kao što su gerontodomaćice, dadilje, itd, što onemogućava razvoj ekonomske neovisnosti žena.

Mjere nisu u skladu s društveno-ekonomskim prilikama u Hrvatskoj jer naknade koje propisuju nisu dovoljne za osnovne životne potrebe. Stoga, nameće se zaključak kako ove mjere mogu koristiti samo oni/e kojima roditelji mogu financijski pomagati te imaju riješeno stambeno pitanje. Što je s onima koji/e ne mogu računati na roditeljsku financijsku potporu te trebaju iznajmljivati stan i plaćati režije?

Same mjere obuhvatit će u najvećem dijelu mlade koji su nezaposleni/e do šest mjeseci, kojih je oko 40.000, a ne rješava se problem mladih kojima prijeti dugotrajna nezaposlenost ili su već dugotrajno nezaposleni/e. Ovo su kozmetičke mjere, kojima će se ‘frizirati’ statistike i  prividno smanjiti nezaposlenost, a dovest će do još veće socijalne nesigurnosti.

Inicijativu Za rad spremne su pokrenule sudionice projekta Mlade žene mijenjaju svijet, kojeg u Hrvatskoj provodi nevladina, feministička organizacija CESI.