TEMPLAR

Povezani članci

• UREDNIČKA POLITIKA SDA: Zabranjeno objavljivanje vijesti o nestašici vode
• Održan zajednički sindikalni sastanak NSCH i SDLSN u PCU Rijeka
• POSTJUGOSLAVENSKI REKVIJEM: FUGA SARAJEVO, SEFER YITZKOR (3.)
• Predstavljena knjiga memoara Vesne Parun “Kad ptica prestane voljeti” povodom 100. obljetnice rođenja
• Oligarhija
• A BIG BEN ĆE I DALJE TUĆI . . .

Branitelj je po svojoj vokaciji čovjek koji brani uglavnom žene i djecu, nejač od agresora, neprijatelja koji im želi i hoće oduzeti dom. Branitelj je patriot vrhunskih moralnih vrijednosti, taj čovjek, domoljub, iznimno je osjetljiv na bilo koji oblik agresije na svoju zemlju. Mnogi će vam branitelj kazati da poseban nizak prag tolerancije ima na agresore koji majke i nejač izbacuju iz svojih kuća i čiste iste za potrebe velikosrpskog agresora ili Raiffeisen banke svejedno. Branitelj je ukratko da vas ne zajebavam nešto slično Zagoru ili Tex Willeru, osoba visokih moralnih i etičkih standarda, osoba koja je ustala i ustat će na bilo koji oblik atake ili agresije na habitus svojeg poimanja domoljubnosti, na bilo koji oblik diranja u iste, posebno u one zasade u koji se prirodno branitelj i domoljub kune, u etički kodeks svete matere Crkve koja jasno govori da su majke, one koje rađaju male Hrvate svetinja u koju se ne smije dirati.

Branitelji su oni vitezovi i Templari, romantici kako ih se prikazuje koji su spremni uputiti se u Jeruzalem ako to od njih sveta matera Crkva traži, to su muževi iznimno predani svojoj domovini, njenom prosperitetu, deklatantno osjetljivi na bilo koji oblik ugroze iste i pjesnički rečeno, jebeni momci koji će ostaviti da ga jebeš sve i krenuti protiv druge sile u Europi ako treba da odbrane ono u što vjeruju. U što branitelj vjeruje? Osim svoje države koja mu je dužna isplatiti naknadu za vrijeme provedeno u križarskim ratovima, branitelj vjeruje u svoju domovinu, njene zakone i njena zakonodavna tijela, a jedini koji su braniteljima bliski i prirodno na istoj strani braniteljski su mecene i zaštitnici, Templari naše stvari, stranka ili, kako se voli nazivati, pokret koji će povesti ovu zemlju u svijetlu budućnost, stranka koja uglavnom visi na zidu svake braniteljske udruge na čelu sa njenim prvim i nikada prežaljenim predsjednikom, HDZ i njegovim današnjim doušnikom, iznimno muževne vanjštine obožavanim predsjednikom Tomislavom Karamarkom.

Branitelj, onaj od formata danas je u Zadru, na svečanosti povodom dana velike pobjede koja je osigurala daljnje operacije na Maslenici, branitelj je danas na mjestu hvale i o branitelju se danas pjevaju pjesme, guslari gusle narodne spjevove, a razdragana gomila Zadrana svoje heroje dočekuje ljubeći tlo pod njihovim nogama i bacajući im cvijeće. No danas se u Zagrebu dogodila još jedna drama u kojoj avaj nije bilo ni jednog branitelja, svi su naime bili zauzeti polaganjem vijenaca i marširanjem kroz Zadar.

Ovaj put se na sreću nije radilo o agresiji na Republiku Hrvatsku i branitelji s pravom nisu smatrali da bi njihova nazočnost trebala biti prisutna u jednoj tako običnoj i kapitalističkoj epizodi, posebno kada je u priči Raiffeissen banka preko koje se braniteljima isplaćuju krvavo zaslužene mirovine i naknade.

Ovaj put radi se o obitelji Kožul iz Preradovićeve ulice u Zagrebu. Policija se na deložaciji pojavila s automatskim puškama.

“Policija razgledava ulazna vrata od obitelji Kožul s dvoje maloljetne djece. Deložacija je zakazana u 10 sati, vani je -6”, objavljuju hrvatski mediji u nadi da će branitelji saznavši za agresiju na ženu i dvoje maloljetne djece koju velikosrpska bankarska kamarila izbacuje na ulicu na minus šest pohitati u svoje kombije, otkazati janjetinu na Boraji i spremno s oružjem kupljenim usput negdje u Zadarskom zaleđu napasti policiju, specijalce s automatskim puškama kao što su to hrabro radili i devedeset prve.

“U svoje 44 deložacije nisam vidio automatske puške. Zadnje sam od ove države očekivao da na vlastiti, uništeni narod, branitelja, ide sa kalašnjikovima…”, napisao je Ivan Sinčić na Facebooku.
Branitelja?

Oh kada su to čuli branitelji, našeg brata pička im materina velikosrpska bankarska, kliknuli su svi do jedan i ostavili razdragan narod na Kalelargi koji im je ljubio tlo pod nogama, ostavili janjetinu na Boraji, ostavili ucviljene supruge i djecu koja su ostala u neizvjesnosti bez oca i hranitelja obitelji koji skrbi za njih desecima tisuća kuna mjesečno. Oh kako su popizdili!

“Stan u kojem je do danas živjela obitelj Kožul stavljen je na dražbu i prodan zbog kredita Hypo banke. Na nama je da upozorimo građane na ono što ih čeka u skoroj budućnosti, na njima je da svaki za sebe donesu odluku hoće li stati na našu stranu ili stranu banaka koje nas jednog po jednog izbacuju na ulicu”, objavili su mediji, a branitelji su pokušavali pregaziti Velebit jer je tunel Sv.Rok bio zatvoren zbog bure.

Kao onomad u Oluji pokušali su se popeti na najviše točke Velebita i sa te surove planine naći prvi prijevoz, stopirati ako treba do Zagreba da im jebemo majku četničku, da ih kao onomad sastavimo sa zemljom. Ali jebiga, braqnitelj nije više u kondiciji, desetljeća života bez vojničke stege, treninga i fiskulture ostavile su traga, branitelj je danas van forme i teško je očekivati da se branitelj osim šetnje po Kalelargi zaputi preko Velebita, oslobodi Maslenicu, pregazi hladne vode i rijeke Čavoglava i Drniša te pobjedonosno uđe u Knin. Da ga jebeš ostarilo se.

Branitelj je po svojoj vokaciji čovjek koji brani uglavnom žene i djecu, nejač od agresora, neprijatelja koji im želi i hoće oduzeti dom. Branitelj je patriot vrhunskih moralnih vrijednosti, taj čovjek, domoljub iznimno je osjetljiv na bilo koji oblik agresije na svoju zemlju. Mnogi će vam branitelj kazati da poseban nizak prag tolerancije ima na agresore koji majke i nejač izbacuju iz svojih kuća i čiste iste za potrebe velikosrpskog agresora ili Raiffeisen banke svejedno.

Ako se branitelji pod hitno ne uhvate tjelovježbe nema nam druge nego se organizirati sami, nema nam druge nego se tim časnim ljudima zahvaliti na svemu i samoorganizirati se u nove braniteljske udruge. Ostavimo ih kao onomad starim borcima SUBNOR-a svaku čast i hvalu, ostavimo im prostorije po kotarima i mjesnim zajednicama, ostavimo im parade i balade i organizirajmo se sami, svjesni da samo mladi ljudi mogu pregaziti Velebit i suočiti se sa hrabrom hrvatskom policijom pod punim naoružanjem koja izbacuje na minus šest majku i dvoje malodobne djece.

I ja želim biti hrvatski branitelj!

Neka nam to bude misao vodilja!