Sudu Merčepove žrtve vrijede čak manje od kazne za prebrzu vožnju

Povezani članci

• U LOVU NA POKEMONA
• Ministrica jedno, zamjenik drugo: Ima li u BiH ijedna institucija sa zajedničkim stavom
• Potpis za izgon umjesto azila
• Lik iz rama
• Pernar za bogate
• Travestija sjećanja

Uvjerio je sud da je bolestan za pritvor dok mu se sudi za teške zločine. A onda je iskoristio slobodu da se pokazuje kao slobodna osoba, da se ruga istoj pravdi i sudu koji ga je pustio iz pritvora. Bio je gost na inauguraciji predsjednice. Na kraju je uvjerio sud da svaka od njegovih žrtava zavređuje manje od dva mjeseca koliko mora provesti u zatvoru. Možda i manje, ako se bude dobro vladao, a i star je i bolestan. Ali, nitko neće moći suvislo objasniti zašto uopće ide u zatvor ako oduzimanje života za koje je on kriv vrijedi poput prebrze vožnje. Onda je mogao i ostati na slobodi. Ionako je obilježena njegovim zločinima i kaznom.

Piše: Boris Vlašić, jutarnji.hr

Tomislav Merčep je kriv za ubojstvo četrdeset i tri osobe, nestanak četvero i mučenje još šestero ljudi. Osuđen je na pet i pol godina zatvora. Mora odležati nešto manje od dva mjeseca za smrt svake ubijene osobe.

Sud je, presuđujući po izmijenjenoj optužnici dvadeset i pet godina nakon zločina, ustanovio da je Tomislav Merčep, svojedobno visokorangirani dužnosnik MUP-a, ratni zapovjednik vojnih postrojbi sumnjiva porijekla, statusa i načina djelovanja, odgovoran za zločine koji su statistički izraženi u brojevima njegovih žrtava. Četrdeset i tri. Četiri. Šest. Ustvari, opisuju obijesnoga gospodara smrti, putujućeg silnika-kukavicu koji je sa svojom postrojbom lutao ratištima oko Vukovara i Pakračke Poljane vrebajući ljude koje će svirepo mučiti do smrti, bolesno uživajući u njihovu strahu i boli. Okružen ljudima koji su pod njegovim zapovjedništvom ubijali iz zabave, Merčep je na mrtvima gradio svoju reputaciju opasne osobe. Njegove su žrtve ubijene kada su bile bespomoćne, nenaoružane, u zarobljeništvu, uz svirepo nanošenje fizičke boli. Tomislav Merčep nije ubijao neprijateljske vojnike, nije bio heroj rata. Ubijao je civile. Ubijao ih je vezane ili u bijegu pred cijevima njegovih vojnika. Sudac mu je rekao da je svojim djelima pokazao najniži oblik ljudskog postojanja. Bio je, zahvaljujući vlastitoj propagandi, zaštićen od progona u doba Franje Tuđmana. Bio je povlašten i kad se otkrilo da su njegovi vojnici radi pljačke smaknuli obitelj Zec i ubili djevojčicu. Nije optužen za neposredna ubojstva, nego za blaži oblik kaznenog djela, zapovjednu odgovornost. Nije tretiran kao osoba koja je poticala i vodila ubojice, hvalila ih za svaku žrtvu.

Uvjerio je sud da je bolestan za pritvor dok mu se sudi za teške zločine. A onda je iskoristio slobodu da se pokazuje kao slobodna osoba, da se ruga istoj pravdi i sudu koji ga je pustio iz pritvora. Bio je gost na inauguraciji predsjednice. Na kraju je uvjerio sud da svaka od njegovih žrtava zavređuje manje od dva mjeseca koliko mora provesti u zatvoru. Možda i manje, ako se bude dobro vladao, a i star je i bolestan. Ali, nitko neće moći suvislo objasniti zašto uopće ide u zatvor ako oduzimanje života za koje je on kriv vrijedi poput prebrze vožnje. Onda je mogao i ostati na slobodi. Ionako je obilježena njegovim zločinima i kaznom.