Split uskraćuje žrtvama pravo na društveno priznanje sustavno negirajući postojanje zločina

Povezani članci

• Y U – T O P I J A
• OD OCA JOVE I MAJKE BOJE
• HRVATSKA NA PSIHIJATRIJI
• POEZIJOM PROTIV ZLOUPOTREBE ČOVJEKA
• Špicli padaju na tjeme
• Rat mora početi 19. siječnja?

Pobjeda nam ne može i neće biti oduzeta ako priznamo da smo činili greške te ako se za njih počnemo iskupljivati. U tom slučaju pobjeda može postati samo još veća jer ćemo na taj način postići još jednu, a to je ona pobjeda koju postižemo borbom protiv jednoumlja i poricanja. 

Dana 19. 4. 2016. Komisija za imenovanje ulica, trgova i spomenika Grada Splita jednoglasno je donijela odluku o podizanju spomenika 72. bojni Vojne policije. Spomenuti spomenik bio bi izgrađen u kružnom toku ispred vojne pomorske baze „Lora“. Kako je na gradskome vijeću još uvijek izglasavanje ovoga prijedloga, skupina zabrinutih studenata apelira  na gradonačelinka i gradsko vijeće da se ta odluka ne izglasa te podsjeća gradonačelnika grada Splita Ivu Baldasara da na njihovu inicijativu o podizanju spomenika žrtvama odgovori u skladu sa svojom izjavom iz 2013.godine:  “Odmah bih stavio tu spomen-ploču, ali mislim da bi netko drugi trebao dati inicijativu, a ja ću prihvatiti da se obilježi mjesto gdje je bio počinjen zločin, kako bi se na taj način upozorile i nove generacije da se čak i u uvjetima rata treba držati čovječnosti. Hrvatska država te je zločine procesuirala, možda ne sve do kraja, ali onda bi žrtvama sigurno trebalo staviti obilježje.”

Priopćenje Neformalne grupe studenata prenosimo u cijelosti:

“Poštovani gradonačelniče i vijećnici Grada Splita,

Dana 19. 4. 2016. Komisija za imenovanje ulica, trgova i spomenika Grada Splita jednoglasno je donijela odluku o podizanju spomenika 72. bojni Vojne policije. Spomenuti spomenik bio bi izgrađen u kružnome toku ispred vojne pomorske baze „Lora“. Na gradskome je vijeću još uvijek izglasavanje ovoga prijedloga te kao skupina zabrinutih studenata apeliramo na Vas da glasujete bez predrasude s obzirom na to da podizanje ovog spomenika nije ni političko ni ideološko pitanje već – civilizacijsko.

Činjenica je da je grad Split u svom samome centru imao zločinački logor čije su žrtve pretrpjele strahotno ponižavanje te smo mišljenja da podizanjem ovog spomenika Split uskraćuje svim žrtvama pravo na društveno priznanje uz sustavnu negaciju postojanja ikakvog zločina. U trenutku kada većina tih strahotnih zločina još uvijek nije procesuirana primarno bi bilo podizanje spomen obilježja koje bi upućivalo na počinjeni zločin te bi tako ovaj grad pokazao da ipak ima moralnu vertikalu i savjest. Selekivno razmišljanje koje bi bilo potaknuto podizanjem spomenika 72. bojni Vojne policije u ovako neadekvatnom trenutku je nedopustivo, jednako kao i uporno servirana matrica po kojoj iz hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu nije proizašla niti jedna ljudska zvijer.

Ne želimo da istina ostane prešućena

Ne želimo da istina ostane prešućena. Tada se u ovome gradu dogodila velika nepravda prema našim dojučerašnjim susjedima, poznanicima i prijateljima srpske nacionalnost, a bili su građani ovoga grada jednako kao i mi danas. Preko noći su postali nepodobni te je bilo sasvim opravdano, čak i nužno maltretiranje istih kako i mi sami ne bismo bili proglašeni „srboljupcima“ ili još gore – izdajicama. To vrijeme i rat su sada iza nas. Pobijedili smo u ratu i krajnje je vrijeme da se osvijestimo i sagledamo povijest realno, objektivno i nepristrano. Pobjeda nam ne može i neće biti oduzeta ako priznamo da smo činili greške te ako se za njih počnemo iskupljivati. U tom slučaju pobjeda može postati samo još veća jer ćemo na taj način postići još jednu, a to je ona pobjeda koju postižemo borbom protiv jednoumlja i poricanja.

Prošlo vrijeme se ne može vratiti, ali  nanesena nepravda se može ispraviti promjenom odnosa prema žrtvama naših zločinaca. Mi nemamo luksuz guranja nepoželjne prošlosti ispod tepiha, jer nas je iskustvo naučilo da se po tom tepihu jednom neće moći hodati. Naša djeca će nam biti zahvalna jer im ostavljamo društvo bez kostura u ormaru.

Što je spomenik? To je svjedočanstvo ljudske povijesti, a nije istina da kao pobjednici imamo pravo pisati povijest. Ni na kakav način ovim apelom ne pokušavamo umanjiti žrtvu koju su pripadnici 72. bojne Vojne policije podnijeli, ali smatramo da uz brdo neprocesuiranih zločina koji su se u Lori dogodili imamo obvezu iskupiti se za njih te bi za početak tog iskupljenja i okajanja zločina bilo primjerenije podizanje spomenika žrtvama Lore.

Ovim putem želimo podsjetiti gradonačenika na njegov intervju (Novosti – 24.08.2013.) u kojem je na pitanje vezano uz ovu temu rekao sljedeće: „Nadam se da je to bila samo epizoda, naravno, crna, negativna epizoda. Do takvih stvari nekada dođe, a nama se to desilo, da jedan dio sugrađana izbacuje vlastite susjede iz stana, da ih progoni i zatvara, a ono u Lori je bilo još strašnije, jer je netko tko u službenom smislu obnaša vlast vršio represiju nad vlastitim građanima, bez provedenog zakonskog postupka“. Podsjećamo ga da je na pitanje bi li prihvatio inicijativu da se postavi spomen obilježje za žrtve zločina u Lori odgovorio: „Odmah bih stavio tu spomen-ploču, ali mislim da bi netko drugi trebao dati inicijativu, a ja ću prihvatiti da se obilježi mjesto gdje je bio počinjen zločin, kako bi se na taj način upozorile i nove generacije da se čak i u uvjetima rata treba držati čovječnosti. Hrvatska država te je zločine procesuirala, možda ne sve do kraja, ali onda bi žrtvama sigurno trebalo staviti obilježje.“

Vjerujući u istinitost izjave koju je gradonačelnik dao u javnom medijskom prostoru pozivamo ga da odgovori na ovaj apel u skladu s gore spomenutom izjavom”, stoji u priopćenju.