Ratnik za 21. stoljeće

Izdvajamo

• Tako se blebetanje jednog probisvjeta nastavlja i traje na nekoliko novinskih stranica, a propagandističko smeće o „ratniku“ koji će, ako ustreba, opet braniti i hrvatsku demokraciju, imalo bi valjda umanjiti posijani strah od islamskih terorista iz susjedne Bosne. Pitanje je samo kad će Jutarnji list „navući“ maskirno zaglavlje, kakvo je 1991. imao tjednik Globus, dio iste medijske korporacije. Pa da, u nedostatku Srba, fešta maltretiranja i progona Bošnjaka iz Hrvatske započne.

Povezani članci

• O obitelji Baković i Fondu za školovanje djece
• JEDNA REČENICA (koja može promijeniti SAD i svijet)
• ZDF – OČARAVAJUĆE PLAVE OČI JOSIPA BROZA TITA
• Dežulović: Čijoj se to pravomoćnoj slobodi Milanović i Josipović nadaju?
• Tri Jarnjakova dana – priručnik za svjedoke
• Bilježnica Robija K.: Postbožićna priča

Da ima pameti, Hrvatska bi već odavno zatvorila svoje granice prema Bosni, štoviše tamo bi koncentrirala jake snage svojih specijalnih vojnih jedinica. Ali ne, umjesto toga, ona je posve neodgovorno pripustila na svoj teritorij tolike građane susjedne države, pogotovo u vrijeme turističke sezone, pa time skandalozno riskirala živote ne samo svojih, nego i građana brojnih zemalja Evrope koji su baš Hrvatsku, kao sigurnu državu, izabrali za ljetovanje.

I tu, na obali i otocima uživaju, nesvjesni da vrag ne spava, štoviše tek što nije… A sve zato jer ne čitaju novine, ignoriraju medije, ili još gore, uopće ne uzimaju ozbiljno vrijedne novinarske ekipe koje, evo, već danima lijepo upozoravaju hrvatsku vladu, obavještajnu zajednicu, pospanog predsjednika Republike, desetkovanu vojsku, deprimirane građane, ptice na grani… o groznoj, smrtnoj opasnosti koja Hrvatskoj prijeti s istoka, to jest iz Bosne. Pa je tako s naslovnice Jutarnjeg lista, potom sa šeste, sedme, osme, devete… stranice histerično zavrištao zajednički naslov: „Hrvatska na udaru islamizma“, a „specijalni izvještaj“ sačinila su čak četiri vrijedna novinarska mrava, čiji tekstovi vrve poluinformacijama, nategnutim tezama, starim, već objavljenim, reportažama o vehabijama u Bosni. Uglavnom svakome pametnome trebalo bi biti jasno da se jaki centar za obuku islamista nalazi samo koji kilometar od hrvatske granice, te da, kako upozorava komentator Jutarnjeg: „Hrvatska mora biti spremna odgovoriti na potencijalnu prijetnju s druge strane granice koja je vrlo stvarna“.

I doista, da ima pameti, Hrvati bi već sredili svoja zapuštena skloništa, opskrbili se dovoljnom količinom zaliha ulja, šećera, brašna, proizvoda nužnih za preživljavanje u ratnim okolnostima, već bi dali otkaze na poslu i sklonili se pod zemlju. Tim više što na opaki islamizam, koji, eto, nekontrolirano buja u samom susjedstvu Hrvatske, upozoravaju već danima i ovdašnji biskupi, pa je čak i mračni komunizam pao na drugo mjesto na ljestvici vampirskih ideologija koje opasno ugrožavaju katolike širom svijeta.

Naravno nitko ozbiljan ne sumnja u moguće terorističke aspiracije, pogotovo imajući u vidu hrvatsku servilnost u odlukama NATO saveza, činjenicu da je gomila oružja iz Hrvatske nedavno otišla Kurdima koji se u Iraku bore protiv radikalnih islamista, te da je premijer taj čin nepotrebnog mješanja u irački sukob olako komentirao kako se nada da će to oružje „pomoći uspostavi demokracije u toj zemlji“. Valjda onako kako su hrvatski kalašnjikovi pomogli takozvanoj opoziciji u Siriji da svrgne tamošnjeg diktatora, da bi onda pripadnici te iste opozicije preko noći postali najkrvaviji islamski radikali. Ali ovdje nije riječ o bijedi hrvatske vanjske politike, nego o nasilnoj, spektakularnoj proizvodnji straha na stranicama dnevnog lista čiji su urednici i sami negdje amoralno svjesni mogućnosti da se svaki građanin Bosne percipira kao potencijalni terorista. Zato je u „specijalni izvještaj“ o udaru islamista na Hrvatsku, utkana i licemjerna ograda od vlastite političke pornografije, kao: „ovdje nije u pitanju antimuslimanska ksenofobija, nego borba protiv zločinačke ideologije, protiv običnih ubojica i neprijatelja liberalne demokracije“.

U ime obrane liberalne demokracije, ma gdje bila, makar i u dalekoj Ukrajini, objavljen je zatim i vulgarni, propagandistički profil baš jednog „običnog ubojice“, pod pompoznom egidom: „ratnik za 21 stoljeće“; lik je snimljen u majici sa stiliziranim kukastim križem i predstavljen kao „francuski ratnik, hrvatski zet i dobrovljac domovinskog rata koji se sada bori na ukrajinskoj fronti, koordinator je bataljuna Azov, jedne od dobrovoljačkih postrojbi desničarske stranke Desni sektor u Ukrajini, u kojoj su polovica boraca stranci“. Potom fascinirana novinarka daje beskrajni prostor jednom fašističkom idiotu i plaćeniku koji uživa hrvatsku mirovinu, i poput ostalih pasa rata obilazi svjetska ratišta, pa je zato „njegov život pun avantura, ali i tragedija, ranjavanja, smrti…“.

Njega pak situacija u Ukrajini podsjeća na onu u Hrvatskoj 1991., ljuti se što mu jedinicu ruski mediji nazivaju nacističkom i dodaje „tako smo svi u Beogradu bili ustaše devedesetih.“ Onda novinarki nije jasno bore li se Srbi uglavnom na strani proruskih snaga, a „ratnik za 21. stoljeće“ odgovara kako je to točno i da ih Rusi zovu „super četnicima“, te da Hrvati iz njegove jedinice uvijek žele krenuti u osvajanje Rusije, pa im on mora tumačiti da „nas je malo i kako se to već pokušavalo ranije u povijesti ali da je Rusija ogromna i neosvojiva…“

Tako se blebetanje jednog probisvjeta nastavlja i traje na nekoliko novinskih stranica, a propagandističko smeće o „ratniku“ koji će, ako ustreba, opet braniti i hrvatsku demokraciju, imalo bi valjda umanjiti posijani strah od islamskih terorista iz susjedne Bosne. Pitanje je samo kad će Jutarnji list „navući“ maskirno zaglavlje, kakvo je 1991. imao tjednik Globus, dio iste medijske korporacije. Pa da, u nedostatku Srba, fešta maltretiranja i progona Bošnjaka iz Hrvatske započne.

Mladina