Pismo podrške Ivanu Viliboru Sinčiću
Povezani članci
Foto: zagrebinfo.hr
Dragi Ivane iskrena podrška i dobre vibracije od probuđenih ljudi Mostara, Bosne i Hercegovine i moje malenkosti.
Piše: Karlo Grabovac
Svojom kandidaturom uzburkao si mnoge duhove ne samo u Hrvatskoj i regiji nego mnogo šire. Ne samo one širokih pogleda na ono što smatramo stvarnošću nego i skučene umove ciji je smisao života sveden samo na onu “use, nase i podase”. Dirnuo si u osinje gnijezgo.
Živimo u bolesnoj zemlji, živimo u bolesnom društvu. Ova civilizacija je bolesna. Živimo u sistemu čijim se temeljima opako približio kraj. Bolesni smo pri samim činjenicama da šaka bolesnika, pedofila, kriminalaca vode ovaj svijet, vode ga u propast. Bolesni smo i depresivni jer smo izgubili osjećaj osnovnih vrijednosti pa svu svoju energiju predajemo božanstvu poznatom kao zlatno tele. Bolesni smo jer trgujemo ljudskim organima, trgujemo ljudima, karcinom galopira planetom a lijek za tu bolest je zabranjen. Ljudi od “vlasti” nose skupocjene satove od par desetina hiljada eura a nema se novca za dječije proteze i invalidska kolica….Današnji svijet je poput teško bolesnog čovjeka koji ima dvije želje da ozdravi ili da što prije umre. Čovječanstvo je na toj prekretnici i zato tako jasno vidim ljude Živog zida kao prve zdrave ćelije jednog organizma koji je odavno posrnuo pod kancerom svoga tijela.
Mašta može svašta. To je sigurno. Ne znam o čemu sanjaju i maštaju pojedinci ali znam o čemu si sanjao proteklih godina. Počelo se događati to o čemu si masštao, dolazi to vrijeme, nazvao bih to divnom stvari moći iluzije.
S druge strane imamo političare, ministre i svakojake muljatore koji su upali u klopku sa druge strane jednačine a to je iluzija moći. Izgubili su se. Mislili su i misle da su moć i sila ono pravo. E prevarili su se, pravo su se zajebali. Naši a i velika većina ostalih političara su duševni garibi, duhovna sirotinja, isprani mozgovi. Izgubili su dodir sa stvarnosti. Ne mogu oni osjetiti da vrijeme sazrijeva, da ona: “babe grozđe jedu a djecu zubi bole” je stvar prošlosti. Sada se to dešava još za njihovih života. Vrijeme je ubrzalo, ne samo kao subjektivni osjećaj brže prolaznosti. Ni Gebelsova retorika više im ne pomaže.
Ne postoji vlada koja može Hrvatsku, zemlje u regionu ili na svjetskom nivou izvući iz amoralne i sirote stvarnosti. Ko god to kaže laže i sam je na lošem putu. Dok se budu koristile riječi vlada, vlast, vladar….. neće se ništa promijeniti. Te riječi su zastarjele. Ko od nas voli da neko nad njim vlada? Naravno niko. Taj izraz bi u budućnosti trebao biti zamjenjen nazivom Građanski servis. Neće ići lako, trebaće vremena i biće jako teško. Ali se ne boj, sve je to život, sve što izgleda bezizlazno ima svoj izlaz. I porođaj je pun muka, krvi, znoja, bojazni za majku i dijete i kad nam se čini da je sve propalo, da se ne može izvući desi se nešto najljepše nastane nova beba, pojavi se novi čovjek.
Neko ljude oko sebe gleda i vidi kao pripadnike pojedinih naroda, neko ljude dijeli na imućne i siromašne, neko na uticajne ili na one koji to nisu. Svaka podjela donosi loše podjeljenima a onome ko dijeli donosi profit bilo materijalni ili osjećaj iluzorne vlasti. Mnogi ne znaju da samo jedna podjela ljudi postoji a to su ljudi interesa i ljudi smisla. Ovima prvima, ljudima interesa, vrijeme ističe kako zemaljsko tako i kosmičko. Nećemo puno čekati na to. Polako ali sigurno dolaze ljudi smisla. I puno toga će se promjeniti. Nestaće granice, nestaće državni aparati, ostaće nazivi regija npr. Slavonija, Bačka, Srem, Hercegovina, Zagora, Krajna, Bosna, Šumadija, Dalmacija….. To ne znači djelidbu i još veće usitnjavanje nego sasvim suprotno, ljudi će skontati koji besmisao im je ovo sve donijelo i napore će uložiti za bolji i pravedniji život nas i naše djece. Oni koji vide to kroz interes će definitivno propasti u svakom pogledu te riječi….Oduljih….
Sretan sam tvojom kandidaturom, sretan sam što se polako ali sigurno približava dan kad ću vidjeti Dubrovnik, Split, Zagreb, Rijeku…. ali i Suboticu, Sarajevo, Skoplje, kao i moj Mostar a u konačnici čitav svijet okupane u jutarnjem suncu preplavljeni mladosti na ćijim se nasmijanim licima može pročitati: Slobodan sam čovjek.
Dragi Ivane iskrena podrška i dobre vibracije od probuđenih ljudi Mostara, Bosne i Hercegovine i moje malenkosti.