Nacionalistički napadi na fra Ivu Markovića, čovjeka koji je sačuvao obraz Hrvatima

Povezani članci

• Ambasadori EU Wigemark i Vijeća Europe Štefanek pokreću zajedničku inicijativu za mlade u političkim strankama
• Bilježnica Robija K.: Ljubičaste tajice
• Međunarodna pozicija Bijedne Naše ni vrit niti mimo
• Tomislav Jakić: IZRAELSKI AUTOGOL
• Najuspješnija godina za Balet Mostar Arabesque
• Uglađeno lice hrvatskog nacionalizma

Ostao si u Sarajevu, živiš sa muslimanima, kritikuješ crkvu, na zidu ti ne vise Tuđman, Šušak i Boban, ne pjevaš ustaške pjesme, pljuješ po  Thompsonu, ne diviš se Nini Raspudiću, ne slaviš obljetnicu osnivanja naše Herceg-Bosne, hodaš po džamijama, pjevaš ilahije i što je neoprostivo Fra Ivo Markoviću oprostio si  ljudima koji su ti 1993. godine ubili oca i četrnaest članova porodice.

To što si život posvetio propagiranju mira, tolerancije i suživota, što si katolik, svećenik,  profesor na Franjevačkoj teologiji, a još i antifašista nikada neće biti dovoljno fra Ivo Markoviću da budeš pravi Hrvat.

Pravi Hrvati ne žive sa muslimanima i Srbima, ne prihvataju različitosti, mrze i pljuju sve što nije njihovo i zapamti fra Ivo Markoviću, pravi Hrvati nikad neće oprostiti kap prolivene katoličke krvi.

Ovo što ste upravo pročitali predstavlja kratki rezime tekstova i postova na internet forumima nastalih kao reakcija na gostovanje fra Ive Markovića u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića.

Koji su to stavovi, mišljenja i vrijednosti koje zastupa fra Ivo Marković zbog kojih kraj njegovog imena stoji natpis izdajnik hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini? Ko je taj nepoznati daidža koji zbog svojih riječi i djela izaziva gnjev zaštitnika lika i djela velikih i pravih Hrvata poput  Franje Tuđmana, Mate Bobana, Tute, Thompsona, Prlića i naravno Nine Raspudića.

Šta je to fra Ivo Marković uradio pa nikada neće biti pravi Hrvat?

Možda fra Ivo Marković nikada neće biti „pravi Hrvat“ jer je život posvetio osnovnim katoličkim principima, principima koji su neshvatljivi sadašnjim mjerilima pravog hrvatstva.

Život posvećen stvarnom propagiranju humanističkih ideja  mira, ljubavi i pomoći slabim, nezaštićenim i siromašnim bez obzira na to kojem se bogu mole i kako valjda ne predstavljaju ispunjenje kriterija za prestižnu titulu pravog Hrvata.

Fra Ivo Marković jedan je od rijetkih koji je, na svu sreću, zaboravio da priča o jedinstvu i suživotu nas koji vjekovima živimo na ovom komadu zemlje nije finansijski isplativa. Nema potrebe da nas podsjeća na vrijeme kad se vjera u Boga nije naplaćivala.

Titula pravog Hrvata, vjernika i pokornog sluge božijeg fra Ivo Markoviću danas se nažalost zaslužuje šutnjom i sklanjanjem pogleda dok veliki biskupi zajedno sa nacionalnim vođama preplašeni narod guraju u nove podjele kako bi masno na patnji, lažima i obmanama vlastitog naroda naplatili još jedan izborni mandat.

Postavlja se pitanje da li je moguće da se bosansko-hercegovački Hrvati, danas dvadest godina nakon egzodusa i najstrašnijeg stradanja koji su im priredili upravo ljudi koji danas slave za vlastite heroje, tako lako odriču čovjeka poput fra Ive Markovića.

Zar je moguće da su bosankohercegovački Hrvati vjekovne ideje mira i suživota sadržane u liku i djelu fra Ive Markovića zamjenili mržnjom i prezirom prema svojim komšijama ili možda još nemaju snage i hrabrosti da se suoče sa Dreteljom, Heliodromom i Mostarom.

Na svu sreću ljudi poput fra Ive Markovića nisu manjina i nisu sami. Univerzalne ideje mira, ljubavi, poštenja i tolerancija među ljudima pobjedit će šačicu isfrustriranih maloumnih fašista zadojenih mržnjom i strahom prema svemu što je drugačije od njih samih.

Za nekih pedesetak godina kada neke nove pametnije generacije hladnih glava budu valorizirale sopstvene nacionalne istorije na spomeniku fra Ivi Markoviću ispod njegovog imena bit će napisano:

„Spomenik podižemo istinskom Čovjeku i Hrvatu koji nam je uspio sačuvati obraz“.