ENG
LISICA MEĐU TROPRSTIM LJENJIVCIMA
Autor/ica 👤Nenad Bunjac
Izdvajamo
- Mene veseli kad pogledam preko Une ili Save dragu mi Bosnu. Vidim bistru vodu, zelene livade, surove planine, dobre ljude i običaje. Oni vide samo nule nakon jedan i mogu s tom službenom vjerodajnicom pokušati zaraditi još jednom. Samo pokušati i tada će priča imati sretan kraj.
Povezani članci
foto: Tom Dubravec / CROPIX
HDZ će uskoro postati politička prošlost, taj tsunami neumitno dolazi, odriču ih se svi, od vanjsko političkih partnera pa do blesavog naroda. Jedino što su nam ostavili u amanet, osim neviđene pljačke državnih resursa i svađa oko plota sa susjedima, jest bezosjećajnost i dojam trajne torture. No, zgriješili su dušu s Bosnom i biti će im to vražji biljeg za sva vremena, protekli događaji samo su pojačali taj dojam.
Slavni sarajevski otpadnik Nele Karajlić, a mahala zna biti pretjerano okrutna čak i kad je u pravu kao sve mahale ovoga svijeta, u svom prvijencu s “one strane”, na albumu “Ja nisam odavle” pjeva slijedeće stihove: “Kontraofanziva kao što to biva bila je žestoka, vodio ju je lično pukovnik Slavko Lisica”. Upravo taj pukovnik JNA pok. Lisica koji je u Hrvatskoj osuđen na 15 godina strogog zatvora zbog “zapovjedne odgovornosti” i granatiranja civilnih ciljeva u Šibeniku, vršak je političkog vihora koji trenutno struji diplomatskim kanalima.
Naime, predsjednik Republike Srpske, notorni Milorad Dodik kojem uskoro kanim u goste da ga priupitam za junačko zdravlje, posegnuo je za vlastodržačkom metodom i odlikovao čovjeka koji ga je prezirao iz dubine duše. U smrti su svi drugari. Pukovnik JNA pok. Lisica- nije problem naći njegove intervjue na internetskim tražilicima – do kraja je tvrdio “da sam znao u što će se u ovaj rat pretvoriti, niti jednog vojnika po višoj zapovijedi ne bih poveo za sobom. Kad bi se barem borili protiv ustaša, četnike ili fašista nego mi razdvajamo komšije da jedan drugoga ne bace u bunar”. Štoviše, pokojni i talentirani vojni strateg otuđene vojske tvrdi “da Amerikanci (tadašnji ministar vanjskih poslova SAD-a Richard Hoolbroke op.a.) nisu spriječili prodor u Banja Luku, Hrvati bi se lagano ušetali, nikakve tu junačke odbrane srpskih teritorija nije bilo, svi smo čekali njihov ulazak da pokrenemo točkove”. Srpska mitologija razorena na najjače.
I onda, par godina nakon njegove smrti, u trenutku kad se član Predsjedništva BiH-a Milorad Dodik šuta sa Ustavom države u kojoj politički participira i slavi nepostojeći praznik uz mimohod ratnih snaga koje bi moja ekipa iz kvarta natamburala k’o zec lisicu, društvo mu pravi u rastakanju Bosne samoprozvani predstavnik Hrvata u BH-a Dragan Čović i niti manje, niti više veleposlanik RH u BIH Ivan del Vechio. Porco dio. Skandal se zakotrljao neviđenom brzinom i traje jednakim intezitetom kao i dvolična hrvatska politika prema Bosni. A porijeklo te politike leži u dva podvojena motiva: želji za moći i paralelnom osjećaju inferiornosti prema velikim silama u kojem politički korpus djeluje nekontrolirano, otprilike kao da križate lisicu s troprstim ljenjivcem. No, ajmo redom.
HDZ JE ODAVNO DOBIO ŠUP KARTU
U predzadnjem broju nekad uglednog političkog tjednika Globus osvanuo je veliki intervju sa bivšim povjerenikom EU za BiH Christianom Schwarz Schillingom koji u kolegijalno ime Paddy Ashdowna i Carla Bildta argumentirano tvrdi da demokratski razvoj BiH koče “nacionalističke politike Zagreba i Beograda”. Zanimljiv aspekt i timing njegova istupa jest činjenica da je EK uputila EU parlamentu dokument o “zabrani ikonografije i ideologije nacizma u javnom prostoru” u kojem je posebno apostrofirana Hrvatska, te da će taj prijedlog dokumenta EU parlamentu predstaviti Pučka stranka zastupljena sa zavidnim broj poslaničkih mjesta. Btw, krovna je organizacija HDZ-a i sličnih narodnih pokreta proizašlih iz socijalističkog bloka. Nota bene, ta i takva asocijacija Pučkih stranki koja zastupa stavove od ekstremnih mađarskih neonacista Jobbika ili poljske antisemitske stranke Pravo i Pravde, čije članove nitko ne bi želio sresti na pustoj cesti, zaključila je da joj je hrvatski HDZ jednostavno preveliki uteg u politčkom razvoju, te je odlučila zatražiti isključenje HDZ-a iz političke asocijacije programski srodnih stranaka. Dobili su Plenky & ekipica nogom u dupe, jednosmjernu šup kartu.
I kako onda protumačiti poteze hrvatske Vlade osim kao samoubojstvo s predumišljajem u razdoblju kada treba predsjedati Europskom unijom? Nikako. Jasno, osim kao dokaz vječne alibi politike premijera Andreja Plenkovića, bestragom je nastradao hrvatski veleposlanik u BIH Ivan del Vechio koji se kao SDP-ov kadar nekim čudom održao u diplomatskim vodama. Brižan, preuzeo je svu krivicu na sebe amnestirajući hijerahiju i naivno tvrdeći da “ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić nije bila upoznata s mojim djelovanjem”. Hellou, državni protokol barem dva tjedna prije krene sa checkingom & provjerom liste uzvanika i da nikome sa hrvatske strane nije pao u oko detalj da Hrvatska kao deklarirana potpisnica Europske povelje, Daytonskog sporazuma i garanta “procesa euroatlantskih integracija BiH” kani poslati svoje emisare predsjedniku RS Miloradu Dodiku na noge u veličanju paradržave stvorene u ratnom zločinu?!
C’mon.
Iz vjerodostojnih izvora, čuju se glasi da Del Vechio i nije to onaj čuveni Romin napadač nego diplomatski potrčko, samo čuva svoje dupe i karijeru jer je lojalnost presudna u daljnjem odabiru karijere. I lako Hrvatima što su nas opet debelo osramotili urbi et orbi i izjednačili sa zlotvorima, mog prosječnog sunarodnjaka uopće se ne dotikavle ta tema. Jebeš Bosnu, kao da je nema, koga to zanima osim par onih kojima niti ime nećemo spomenuti. A nije im jasno, kao u jezercima pored Jajca da se naša sudbina kao naroda zrcali u njima.
Vjerujem da trenutno hrvatska Vlada i premijer Plenković postojeći skandal tretiraju kao “grešku u koracima”, nekontrolirani politički afekt uslijed pritiska Bruxellesa da se upristoje u politici prema susjedima, posebice uz sve afere koje potresaju hrvatsku javnost. Mislim, samo u Hrvatskoj postoji situacija da ministar obrane osnuje firmu za obnovu vojne opreme i paralelno kupuje proračunskim novcem izraelski vojni otpad, a da to dičnom DORH-u nije sumnjivo? Ne, još nam se cerekaju u udarnim televizijskim terminima i pričaju svisoka, “šta mala djeca znaju što je tona”. U ovom slučaju, “što je Bosna”.
No, pravi, realni stav službene državne politike u već spomenutom Globusu, pet stranica nakon brutalno iskrenog intervjua tria Schilling, Ashdown i Bildt jest polupismen, ideološki sročen pledoaje stanovitog, bivšeg stručnjaka, odnosno žbira za geostrateška i sigurnosna pitanja pri Vladi RH-a Ive Lucića koji tvrdi slijedeće: “Tzv. nezavisni intelektualac Adil Kulenović predsjednik je jedne takve udruge koja se zove Krug 99. Radi se o šovinističkoj bosansko-bošnjačkoj organizaciji nezavisnoj od pameti, mjere i logike. Ta je uhlebaška (pazi tko govori op.a.), odnosno monthypythonovska družina u kojoj su uglavnom bivši komunistički aparatčici u rujnu 2018., zaključili da nema demokracije, ali ne zbog narodne volje, nego zbog političkih projekata Zagreba i Beograda”. I bubnuo je on sve to povišenim tonom, u Caps locku, mogu ga zamisliti nalakćenog u kafani. I uz dužno poštovanje svim spomenutima, što su Krug 99 i pripadajući im tvorci tu pogrešno sročili? A da, zaboravili su reći da je “školu smiješnog hodanja” izmislio sam “oktroirani predstavnik Hrvata” Željko Komšić, bosanska komunjara od kralja Tvrtka pa naovamo sve unatrag do Oktobarske revolucije.
I to je ta linearanost hrvatskog i bosanskog HDZ-a. Linija manjeg otpora gurana glupošću.
IVICA OSIM IM JE SVE FINO REK’O
Volim Bosnu, po mom je ćeifu, u Mostaru sam rođen, kroz mladost sam je cijelu protutnjao. I štono bi proslavljeni trener Ivica Osim fino rek’o i sam sam “neki Hrvat”, Neretva me krstila, Sutjeska porodila. No, ne treba biti geostrateški genij kako bi shvatili da je BiH naš prirodni saveznik kojem smo, na žalost, u nedalekoj prošlosti počinili baš puno, previše zla. I zato me izluđuje potpuno bezumlje hrvatske vanjske politike koja djeluje kao nuspojava unutarpolitičkog kaosa koji vlada desetljećima. Ne amnestiram službeno Sarajevo, Mostar, niti Banja Luku, Bosna trenutno upravo ima vlast koju (ne) zaslužuje. Samo nabrajajući fakte, činjenice i postojeće političke trendove u kojima nema ikoga vjerodostojnog koji zna reći bar dvije suvisle sentence o stanju hrvatske nacije u Prijedoru ili Goraždu, jasno je da je Hrvatskoj prostor Bosne samo prošireno političko igralište za domaće potrebe. Mogući teritorij sa svim pripadajućim resursima. Izvor radne snage. Tvornica dobrodošlih kontroverzi.
HDZ će uskoro postati politička prošlost, taj tsunami neumitno dolazi, odriču ih se svi, od vanjsko političkih partnera pa do blesavog naroda. Jedino što su nam ostavili u amanet, osim neviđene pljačke državnih resursa i svađa oko plota sa susjedima, jest bezosjećajnost i dojam trajne torture. No, zgriješili su dušu s Bosnom i biti će im to vražji biljeg za sva vremena, protekli događaji samo su pojačali taj dojam.
Mene veseli kad pogledam preko Une ili Save dragu mi Bosnu. Vidim bistru vodu, zelene livade, surove planine, dobre ljude i običaje. Oni vide samo nule nakon jedan i mogu s tom službenom vjerodajnicom pokušati zaraditi još jednom. Samo pokušati i tada će priča imati sretan kraj.
Autor/ica 👤Nenad Bunjac
