ENG
Konji i magarci
Autor/ica 👤Heni Erceg
Povezani članci
Jer dobre zemlje svoju demokratičnost i snagu dokazuju time da im se premijeri na posao voze biciklom, poput Danske na primjer. U autokratskim društvima, međutim, vođe se voze u blindiranim autima. Jer su u strahu od vlastitih građana. S pravom?
Opet je novi, poveći kontingent hrvatske vojske nedavno otputovao u Poljsku, e kako bi u sastavu NATO saveza štititio istočne granice Evrope od strašne ugroze iz Rusije. Nekako istodobno Hrvatska donosi novi zakon o domovinskoj sigurnosti, sve po savjetima američkih mentora, a ministar obrane upravo je u pričuvni vojni sastav pozvao 18.000 građana, kako bi tjedan dana radili sve što odrasli muškići rade. Trčali, preskakali konop, buljili kroz nišan puške, u slobodno vrijeme pili pivo i pričali viceve, uglavnom bili daleko od žena i poslovnih obaveza. Uostalom svaki će im se dan proveden na vojnoj obuci i čuvanju domovinske sigurnosti pristojno plaćati, pa će doma donijeti i lijepu svoticu.
Eh, kako sve opet podsjeća na obaveznu predvojničku obuku iz Jugoslavije, ili, kako je govorio vrhovni vođa drug Tito: „Radimo kao da će sto godina biti mir, a spremajmo se kao da će sutra početi rat“. Vražja je, naime, stvar kad se za ministra vojnog ne postavi neki demokratski, obrazovani lik, nego zatupljeni vojnik koji je profesionalnu „slavu“ stekao ratujući u Bosni i Hercegovini, a svoje vojnike doktrinirao rasnim teorijama Ante Pavelića, vođe nekadašnje ustaške države Hrvatske. Šta drugo da radi ministar koji obožava američku doktrinu ratovanja, nego da kupuje skupo oružje, priređuje vojne vježbe, poput nedavne, na Jadranu, koju su promatrali i američki vojni jastrebovi, pa izrazili svoj ushit spremnošću Hrvata da brane domovinu i zapadne vrijednosti. Od sve većih i opasnijih ugrožavanja. Kojih? Nije rečeno. Kao što nije rečeno ni koliko ovu malu, osiromašenu naciju koja će se uskoro, konačnim slomom Agrokora, i doslovce naći na koljenima, košta sva ta vojna histerija, sve te učestale vojne vježbe, ili 18.000 zaigranih ljudi pod oružjem. Koliko je to vojnih odora, majica, čizama, pušaka? Koliko hrane i vitamina? Koliko šatora, deka, lancuna? E to se pitanje ne postavlja, nego se na sva usta, medijska i politička, hvali ministar obrane, kojemu je vlada objasnila neka se ne ustručava jer novca neće i ne smije nedostajati kada je u pitanju domovinska sigurnost. Makar nam nitko ne prijeti, makar smo tek nevažna točka na karti svijeta, makar nas ima toliko da nas sve skupa mogu nahraniti dvije koče srdela iz Piranskog zaljeva. Ali ne moš ti nikad znat šta smjeraju recimo vražji Srbi, uvijek s aspiracijama na izgubljene teritorije, a šta tek indoktrinirani Bošnjaci, među kojima je hrvatska predsjednica, onako na svoju ruku i neveliku pamet, detektirala najmanje deset tisuća terorista. I nije vrijedilo što su Bosanci podivljali i demantirali te njene bedastoće, vonj te strašne brojke ostao je u domovinskom zraku, naročito u nozdrvama ministra obrane koji je odmah skrojio ratni raspored za skoro 20.000 ljudi.
Očekivano su, poznavajući koruptivne navade desničarske vlasti, reagirali tek skeptici, kazavši kako je „u pozadini priče zapravo nabava uniformi, opreme, suhe hrane putem firmi rodbine velikih domoljuba koji će onda kroz „poštene“ javne natječaje dobiti posao nabave za Ministarstvo obrane“. Ili će, kaže drugi, nakon povratka sa sedmodnevne vježbe biti uvedeni u registar branitelja, kao da su godinu dana proveli u ratu, te pokupiti stanovite privilegije.
Ali to još nije sve kad je u pitanju jačanje vojne sposobnosti i priprema za obranu države okružene sve samim neprijateljima. Naročito obranu najvažnijih među nama. Stoga se policijsko ministarstvo odlučilo nabaviti dvije limuzine, vrijedne ludih dva milijuna eura. Da, dva milijuna eura! Za dva automobila sa specijalnom balističkom opremom u kojima će se premijer i predsjednica vozati po Zagrebu, jer auti i nisu predviđeni za duža putovanja. Pa ako neki pijanac zatetura pred zgradom vlade ili bivšom Titovom vilom, boravištem predsjednice države, iz toga će ga čudovišnog automobila moći napucati suzavcem za koji je ugrađen senzor, a tu je još i neki VR9, što označava neprobojnost na metke, pa nosač strojnog naoružanja, a moći će voziti i s propucanim gumama i postizati ludilo brzinu sa svojih 460 konja. Tako da će se magarci na stražnjim sjedalima moći osjećati kao sve ono što nisu, odnosno prevažni vladari jedne velesile, a ne tek sitni vođe skromne mrlje na karti svijeta.
Zemlje u kojoj se ne događaju nikakvi susreti važnih svjetskih lidera, pa ipak baš će se oni, saopćeno je iz Ministarstva policije, nakon što se zbog toga amoralnog troška digla frka, također voziti u tim Bondovskim vozilima kad budu u Zagrebu. Kad to? Pa 2020. kada Hrvatska bude predsjedavala Evropskom Unijom i kada će se evropski lideri sjuriti u Hrvatsku. Iako oni sami ne zahtijevaju takvu blindiranu razinu sigurnosti. Zato su ta dva milijuna eura troška, e kako bi se banalni dvojac vozio u sigurnosnoj kapsuli, odraz potpuno deformirane političke svijesti koja uz to sugerira negostoljubivu, opasnu državu. Jer dobre zemlje svoju demokratičnost i snagu dokazuju time da im se premijeri na posao voze biciklom, poput Danske na primjer. U autokratskim društvima, međutim, vođe se voze u blindiranim autima. Jer su u strahu od vlastitih građana. S pravom?
Autor/ica 👤Heni Erceg
