Kome to smeta Komšić?

Izdvajamo

• Izbor Željka Komšića je smetnja secionističkim politikama susjeda pri čemu su preferirani pobjednici poslednjih izbora trebali biti Čović-Dodik. Ovaj tandem je trebao da ubrza ono što Republika Srbija i Hrvatska nisu postigle agresijom u poslednjem ratu. Deytonsko uređenje se koristi kao instrument potkopavanja bosanskohercegovačke državotvornosti od strane naših susjeda čiju su paradoks ljudi poput Čovića i Dodika, osvjedočeni mrzitelji države koju predstavljaju., Zbog toga nije nimalo čudno što se susjedi otvoreno miješaju u izborni proces u Bosni i Hercegovini i njene unutrašnje interese. Potpredsjednik HDZ-a Hrvatske Milijn Brkić je izdao uputstvo za pripremu izbora u BiH i registraciju birača koji glasaju putem pošte. Za koordinatora aktivnosti je postavio direktora u Hrvatskim poštama Maria Bebića tako da su hrvatski poštari glasački materijal predavali „trećim licima“. Za ove izbore Čović i Brkić „registrirali“ su 10 hiljada više birača nego 2014.

Povezani članci

• Ramo Kolar: ZMIJA S TRESKAVICE DUGA SEDAM METARA
• Kako su u propalim bankama RS institucije izgubile 240 miliona KM (I)
• Muzejske izložbe u Stocu i Mostaru
• Protest ispred Ambasade BiH u Ljubljani: Koga vi predstavljate?
• Dušanko, dušo tuži nas: Dušanka M: Tužićemo organizatore demonstracija i vlasnike portala!
• Milanoviću, marš u kino!

Željko Komšić može biti iskra nade i opstanka upravo za hrvatski narod na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Za  trend ubrzanog isljevanja Hrvata iz BiH nije kriv Komšić već prije svega Čovićeva dosadašnja  politika u kojoj cvjeta korupcija, podmićeno pravosuđe i birokracija.

U svojoj hiljadugodišnjoj/ tisućljetnoj historiji/povjesti Republika Bosna i Hercegovina nije nikada bila prijetnja, niti je ispoljavala teritorijalne pretenzije po susjedne zemlje u okruženju. Naprotiv, bila je predmet njihovih dogovora, podjele i urota.

Da ni Srbija niti Hrvatska iskreno poštuju suverenitet Bosne i Hercegovine pokazuje i poslednji primjer izbora Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.

Izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda izazvao je žestoke reakcije u Hrvatskoj i dijelovima BiH u kojima vlada HDZ te hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i premijera Andreja Plenkovića Najavljuju se protesti, šalju se izjave kako Komšić nije dobrodošao u Zagreb, pominje se ustavna dužnost o zaštiti Republike Hrvatske o Hrvatima u BiH.

Kada je SDP 2006. godine kandidirao Komšića za člana Predsjedništva, nije se mogla čuti nijedna zamjerka iz redova HDZ-a. Smatralo se kako Komšić nema nikakve šanse da ugrozi njihovog tadašnjeg kandidata Ivu Miru Jovića. Rezultati izbora pokazali su da su se u HDZ-u ozbiljno prevarili.

Komšić je slavio ubjedljivu pobjedu sa 116.062 osvojenih glasova ispred kandidata HDZ-a Jovića, koji je osvojio 76.681, te kandidata HDZ 1990 Bože Ljubića (53.325), Mladena Ivankovića Lijanovića 24.822 i Zvonka Jurišića iz HSP-a (20.350). Analizom izborne kampanje došli su do zaključka da je izborni poraz zapravo došao kao rezultat loše politike HDZ-a.

Komšić osvaja drugi mandat na izborima 2010. godine sa daleko većim brojem glasova; 337.065 glasova, preko 200.000 više nego četiri godine ranije. Kandidatkinja HDZ-a Borjana Krišto osvojila je “samo” 109.758, kandidat HDZ 1990 Martin Raguž 60.266, a Jerko Ivanković Lijanović 45.397.

Osvajanje drugog mandata bila je inicijalna kapisla početka žešće HDZ-ve retorike prema Komšiću. Razlozi za otvoreni napad na Komšića kriju se u činjenici da je HDZ počeo gubiti suverenu vlast u svojim dotadašnjim najjačim uporištima.

Činjenica je da Komšić nijedan mandat ne bi mogao osvojiti bez bošnjačkih glasova. Statistika međutim takođe govori da je Komšić uspio osvojiti sasvim respektabilan broj glasova i u hrvatskom biračkom tijelu, pogotovo u Srednjoj Bosni.

Zašto izbor Željka Komšića smeta našim susjedima?

Izbor Željka Komšića je smetnja secionističkim politikama susjeda pri čemu su preferirani pobjednici poslednjih izbora trebali biti Čović-Dodik. Ovaj tandem je trebao da ubrza ono što Republika Srbija i Hrvatska nisu postigle agresijom u poslednjem ratu. Deytonsko uređenje se koristi kao instrument potkopavanja bosanskohercegovačke državotvornosti od strane naših susjeda čiju su paradoks ljudi poput Čovića i Dodika, osvjedočeni mrzitelji države koju predstavljaju., Zbog toga nije nimalo čudno što se susjedi otvoreno miješaju u izborni proces u Bosni i Hercegovini i njene unutrašnje interese. Potpredsjednik HDZ-a Hrvatske Milijn Brkić je izdao uputstvo za pripremu izbora u BiH i registraciju birača koji glasaju putem pošte. Za koordinatora aktivnosti je postavio direktora u Hrvatskim poštama Maria Bebića tako da su hrvatski poštari glasački materijal predavali „trećim licima“. Za ove izbore Čović i Brkić „registrirali“ su 10 hiljada više birača nego 2014.

Dogovor Dodik- Čović je sijamski bliznac dogovora iz Karađorđeva Tuđman-Milošević. Dragan Čović, kandidat Hrvatske demokratske zajednice za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz hrvatskog naroda, osvojio je najveći broj glasova u opštinama sa većinskim srpskim stanovništvom u Federaciji Bosne i Hercegovine. Po čemu je to Čović „zadužio“ Bosansko Grahovo, Glamoč, Drvar? Ovaj „izborni inžinjering“ je odlika rada kartelskih organizacija ali i argumenat da se zaustavi Čovićevi maksimalistički zahtjevi u pregovorima oko izmjena Izbornog zakona. Očigledno je da jedini dobar Izborni zakon za Dragana Čovića i HDZ je onaj koji bi im garantovao izbornu pobjedu bez obzira na osvojeni broj glasova.

Željko Komšić može biti iskra nade i opstanka upravo za hrvatski narod na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Za trend ubrzanog isljevanja Hrvata iz BiH nije kriv Komšić već prije svega Čovićeva dosadašnja politika u kojoj cvjeta korupcija, podmićeno pravosuđe i birokracija.