ISIL I ISTANBULSKA KROACIJA

Izdvajamo

• Ispod tog smokvinog lista rodne ideologije, krije se bahatost sile i ultradesničarske svemoći: ako je jučer prošlo za dom spremni, zašto danas ne bi išlo ovo sa ženama, pederima i izrodima! A već koliko sutra, tko zna: srednjovjekovne lomače za kurve i vještice, fitness sprave Inkvizicije za druge, drukčije i krivovjerne- dakle pedere, lezbače, transiće, ljevičare, crnce, Azijate, Židove, musliće!

Povezani članci

• Maske su pale
• Miroslav Volf: Hrabro i ponizno svjedočenje istini
• Ko to tamo peva
• Deca u mraku
• Legenda o Miliji
• ‘Europi ne treba ustaško kršćanstvo’

Branit ćemo, rukama i nogama, legitimno pravo Željke Markić, da muževno i patrijarhalno širi svoju mizoginiju- sve dok ne iziđe iz ormara, rekle bi lezbe i transići. Podržavat ćemo svim raspoloživim sredstvima neoustaškog poglavnika Keleminca. Smrtno ga je uvrijedila žena koja je pred njim vikala „smrt fašizmu“. U ime slobode, mi odlučno moramo stati u obranu neofašista Keleminca te poželjeti da ga, idući put, poklič „smrt fašizmu“- smrtno pogodi.

Što se to valjalo ulicama Zagreba, u subotu 24. ožujka, Ljeta Gospodnjeg 2018.? Sve je nekako neodoljivo mirisalo na Erdoganovu slobodnu i europsku Tursku, dočim su sudionici i govornici bacali na onaj stari, lakopjevljivi pjesmuljak Bijelog dugmeta: Miris Istanbula, sa tvojih usana…               

PADAJ ISIL-o  I  NEPRAVDO!

Zloglasna Istanbulska konvencija ovdje je bila tek bezličan statist, iza glavne zvijezde dana. Upućeni tvrde da se dotična zvijezda zove: Istanbulska Kroacija.  Tko zna, jer najbolji među nama otišli bi još dalje te prisegnuli na Bibliju da je sve to u Agramu neodoljivo  sličilo  demokratskom  okupljanju vjernih pristaša ISIL-a. A možda su, odnekud bogohuli zlobni  heretički glas, baš ti najbolji među nama malo đirali ulicama glavnog grada svih Hrvata? Ili su to  ipak producenti serije  Igra prijestolja odustali od Dubrovnika, pa smo u Zagrebu gledali najnovije nastavke Igre kao prijenos uživo: kič od mrakuše mitske prapovijesti umiksan s lakom pornjavom na rubu kolektivnih orgija?

Jer ako to bijahu isilovci, otkud ih pedeset tisuća usred prijestolnice  lijepe naše antemurale christianitatis? Otkud rulja kalifata usred Crkve u Hrvata? Nije li to pet puta brojnije od ISIL-ovih bojovnika koje je u BiH izbrojila doktorandica više matematike Kolinda Grabar-Kitarović?

Znademo li pak da na ovim prostorima od stoljeća sedmog žive poglavito arijevci, zapitajmo se zajedno i zdvojno: tko su, u ime Isusovo sveto, svi ovi što vonjaju na prapovijesne plemenske horde iz  Igre prijestolja?

SLIJEPA NAŠA DOMOVINO

To su oni što, kad ih se skupi pet tisuća, vide da ih je zapravo pedeset tisuća – i tu ne trebamo vjerovati policiji, kamerama, vlastitim očima, već njihovu sljeparenju. Jer, tek  kasnije, nakon početka tuluma na Trgu žrtava fašizma, svjetine je bilo neupitno više od pet, no i nedvojbeno manje od pedeset tisuća.

Desničarskim portalima – priručnim virtualnim oltarima spomenute svjetine – valjda na teškim drogama i tribal-tripovima, ukazala se, vjerodostojna k’o Gospa Međugorska, brojka od sedamdeset tisuća živih predziđa kršćanstva, uljudbe i Europe.

Pravo na vlastito sljeparenje, prosvjednički je puk slavio uz prigodne hvalospjeve istom; meketao je na razglasu, oreći se Jelačićevim trgom, Thompson: Slijepa li si!

A potom je sve podignuto na svetomisnu razinu pred vječnim oltarom domaje: Slijepa naša domovino.

I gle – za one koji barem djelomice vide – nasuprot ultradesnici unutar samoga HDZ-a, skrajnjoj desnici u Crkvi, i oboljelim od neizlječive desnoće na dnu političkog podzemlja, zlatni sredovječni dječak iz dobrostojeće obitelji, eurobirokrat kompradorskog tipa i umiveni domoljub europučkog tripa, Andrej Plenković, odjednom izgleda uljuđeno i politički korektno – poželjno.

Istodobno, nitko ne može zanijekati pravo onim frajlicama & purgericama koje su tancale uz Thompsona i znakovitu poruku Prljavaca „Dani ponosa i slave“, da plešu za neke svoje buduće ponosne i slavne dane u kojima će okončati u crnoj kronici ili, u sretnijoj varijanti, na traumatologiji i u azilu sigurnih kuća. Tih dvadesetak frajlica&purgerica – s honorarom od 50 eura za umjetničku izvedbu – imade puno pravo plesati i pjevati u slavu vlastita umorstva, ali ne i držati kao taokinje sve ostale žene, starice, djevojke i djevojčice u Hrvatskoj.

Svaki pristojan i ugledan logoped na ovom bi skupu odustao od nesuvisle ideje da većinu nazočnih i nemuštih ciljanim govornim vježbama nauči izgovoriti: ratifikacija- Istanbulske- konvencije. Od onih koji u trećem mileniju kmetski prepuštaju umijeće čitanja, pisanja, govorenja i mišljenja ovodobnim kraljevima, vojskovođama i svećenicima, što očekivati kad su protiv rodne ideologije? Samo, možda, medicinsku dijagnozu ultradesne – izrodne patologije. To ultradesničarsko prodavanje čuda pod bubrege savršeno je u kolumni Plenkovićevo uspravljanje kičme (Novosti, 23.ožujka 2018.) objasnio Marinko Čulić: „… Ponavljam, riječ je o valjda ne više od deset- dvadeset transrodnih Hrvata i Hrvatica, „žena zarobljenih u muškom tijelu“ i „muškaraca zarobljenih u ženskom tijelu“. 

MUŽEVNA ŽELJKA – HRVATSKOGA RODA

Nije, naime, uopće bitan broj transrodnih osoba u Hrvatskoj, jer zakonski niti na bilo koji drugi način transrodni nisu ugroza tradicionalnoj, naravnoj i od Boga određenoj obitelji očeva i majki te njihove djece kojom se čuvaju geni kameni.

Ispod tog smokvinog lista rodne ideologije krije se bahatost sile i ultradesničarske opijenosti vlastitom svemoći: ako je jučer prošlo fašističko Za dom spremni, zašto danas ne bi išlo ovo sa ženama, pederima i izrodima? A već koliko sutra, tko zna: srednjovjekovne lomače za kurve i vještice, fitness sprave Inkvizicije za druge, drukčije i krivovjerne – dakle pedere, lezbače, transiće, ljevičare, crnce, Azijate, Židove, musliće!

Na početku priče, pitali smo se tko su svi ovi mladi, sredovječni i stari crnokošuljaši, crnomisnici te crnorisci? A oni su se sami, glasno i jasno, legitimirali, arlaučući satima na Trgu žrtava fašizma i Jelačić placu: Sotone, Sotone, Sotone…

Ako se zalažemo za demokraciju i slobodu govora, zar nećemo podržati njihovo jednoglasno, urbi et orbi, objavljivanje i slavljenje vlastita identiteta?

Dapače, branit ćemo i rukama i nogama, legitimno pravo Željke Markić  da muževno i patrijarhalno širi svoju mizoginiju – sve dok ne iziđe iz ormara, rekle bi lezbe i transići.

Podržavat ćemo, svim raspoloživim sredstvima, i neofašista i ustaškog bezglavnika Keleminca. 

Na subotnjim je prosvjedima ovog uglednika smrtno uvrijedila žena koja je vikala  „Smrt fašizmu“. Keleminec je tu besramnu psovku neznane i razvidno lude žene odmah prijavio nazočnoj policiji.

U ime slobode, mi odlučno moramo stati u obranu neofašista Keleminca te poželjeti da ga, idući  put,  poklič „smrt fašizmu“- smrtno pogodi.

Nekoć genijalni umjetnik i glumac, a danas genski ustaški mulac, Božidar Alić, i na ovom je velebnom i veleumnom skupu poderao glasnice zapomažući iz petnih žila „za dom spremni“. Na ove neutješne vapaje, valja nam ubuduće reagirati žurno, empatično, karitativno i humanitarno: smjestiti u domove zdravlja i slične ustanove sve potrebite, radi temeljitog medicinskog vještačenja i sistematskog zdravstvenog pregleda – s posebnim naglaskom na dijagnozama oftalmologa, logopeda i neurologa.

VIJEĆE ZA SUOČAVANJE S POSLJEDICAMA VLADAVINE NEDEMOKRATSKIH REŽIMA

U već spominjanoj kolumni pod naslovom Plenkovićevo uspravljanje kičme, Marinko Čulić promatra desničarsku svjetinu kao  „silnu snagu, nalik na snažne rijeke, ali i veliku opasnost ako nema i dobro usađeno korito, jer onda prelazi u bujicu koja poništava sebe i sve oko sebe.“   

Potpisnik ovih redaka rastao je na obalama Save i Berave, Vuke i Dunava, te mnogoput gledao bujice i slušao didine riječi: kad povodanj (bujica, poplava) krene, na površinu izbiju sva govna.

No nakon što se povodnji, bujice ili poplave povuku, ostaju smrad, talog i nečist koje valja ukloniti. Kad je nedavna ozakonjen ustaški pozdrav a inkriminirana zvijezda petokraka, doznali smo da ingeniozna družba koja je to domislila nosi uzvišeno i nadasve promišljeno ime: Vijeće za suočavanje s posljedicama  vladavine nedemokratskih režima.

Skromni je prijedlog autora ovog opskurnog tekstuljka da ime dičnoga vijeća – u kompletu! – zadržimo pod svaku cijenu. Jednom, kad odu ovi postjugoslavenski režimi koji od 1990. do danas od naše povijesti, sadašnjice i budućnosti rade konglomerate septičkih jama, iza njih će trebati mukotrpno čistiti. Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima bit će na čelu ekološko-oslobodilačkog pokreta čišćenja svih postjugoslavenskih sranja u  koja smo zajedno potonuli – potopljeni crnim neofašističkim povodnjem one davne 1990. godine.