ENG
GRAĐANI I DANAS TITA SMATRAJU NAJCJENJENIJOM OSOBOM HRVATSKE SVIH VREMENA – SKUPŠTINA GRADA TO MORA UZETI U OBZIR I NE MIJENJATI IME TITOVOG TRGA!
Autor/ica 👤Senja Perunović
Izdvajamo
- '… Svakome tko išta razumije jasno je kako se ovdje ne radi o tome kakvog je karaktera bila Titova vlast, niti socijalistička Hrvatska, nego isključivo o tome da se izbriše prošlost i otvori prostor za konačnu rehabilitaciju ustaške države…’
Povezani članci
- Sloboda stvaralaštvu, a ne klijentelizmu
- EU Observer upozorava Brisel da dva puta razmisli prije nego što BiH da kandidatski status
- Trijumf demagogije
- ZABORAVLJENO BLAGO BH BLAGDANA
- Ovogodišnja Nobelova nagrada za mir ide borcima za zabranu atomskog naoružanja
- SARAJEVO ĆE BITI: Jedan od boljih dana ikada
Glavna podmetačina dr. Z. Hasanbegovića kojom ruši Tita je ovo: građani već četvrt stoljeća čeznu za tim da se njegovo ime makne iz naziva trga. Argument je neistinit. Ideološka fotomontaža koja slika Tita kao omraženog vladara, u suprotnosti je s mišljenjem većine građana o Titu.
Dobra vijest: Rejting desničarske stranke Hasanbegović i Esih koja forsira tu ideološku fotomontažu dobrano je pao – približava se nuli.
Loša vijest: Hasanbegović i Esih već su uspjeli uprskati s Trgom maršala Tita u Zagrebu. (“Hasanbegovićev” odbor predlaže preimenovanje.)
Ponovo, dobra vijest: Još nije sve gotovo – ima vremena do kraja ovog mjeseca. Skupština Grada Zagreba, ako je iole odgovorna, i ako joj je stalo do oslonca na narod i do ugleda zemlje, neće prihvatiti prijedlog dotičnog Odbora. Najvažniji razlog zbog kojeg Skupština mora odbaciti prijedlog za preimenovanje Trga maršala Tita: Cijeli niz anketa dokumentira da je Tito za građane Hrvatske i danas najcjenjenija ličnost iz hrvatske povijesti. (To je činjenica koju je nedavno istakao, primjerice, i povjesničar Hrvoje Klasić. Detalji iz anketa slijede u ovom tekstu).
Za uspjeh dobre skupštinske vijesti – poziv svim dobronamjernima (prakticiranje demokracije): Potreban je hitan pritisak javnosti na stav zastupnika Skupštine grada Zagreba kako bi ih se uvjerilo da NE PRIHVATE sramni prijedlog Odbora da se ukine Titov trg. (Naivno? Kad bi svi tako razmišljali, svijet bi još uvijek bio u srednjem vijeku.) Naime, prijedlog o odbacivanju Titovog imena, kao što je to predložio Odobor, nije samo promjena imena trga – to je, s jedne strane, akt negiranja vrijednosti antifašističke borbe a, s druge, pružanje ruke fašizmu.
Što raditi, pitanje je prakticiranja demokracije: dajte svoj doprinos; napravite pritisak na zastupnice i zastupnike:
– pišite mejl, pismo, ili im telefonirajte;
– zatražite da idete na sjednicu na kojoj će se odlučivati o tome hoće li Tito izgubiti trg ili ne. (Molba se mora zatražiti pisanim putem najmanje tri dana prije početka sjednice; može i mejl i pimo i faks – upute su na web stranici Skupštine;
– djelite letke (flajere, što bi rekli) o akciji, podatke iz anketa o visokom respektu koji građani Hrvatske imaju za Tita, itd.;
– pišite na tkz. društvenim mrežama; crtajte karikature; budite inventivni!
Nakon aktivističkog uvoda, a zgrožena činjenicom koliko su proustaške grupe uspjele u javnost ugurati svoje ideologije i prodrijeti u društveno tkivo kao predstavnici legitimnog svjetonazora, u daljnjem ću se tekstu stilom malo udaljiti i pisati onako kako pamtimo da idu bajke, naznačujući time nevjericu, ma koliko bila toga svjesna, da je to što se događa – moguće; kao i neku vrstu razumijevanja da su individue – više nego išta – produkt društvene sredine. Dijete, zar ne, nije odgovorno s kojim će se svjetonazorom stopiti. Što se zbiva kasnije, uglavnom je – ali ne sasvim – druga priča.
Daklem.
Bio jednom jedan odbor koji se jednog vrućeg ljeta vruće osramotio. Tako će u budućnosti počinjati priča o odboru princa Hasanbegovića.
Naravno, nije to stvarno prinčev odbor iako ga on tretira kao da jest – vlastito, hm, demokratsko tijelo, pa ga je, skladno tome, nestrpljivo urgentno telefonski i kršeći pravila sazvao ovog/tog ljeta, i u završnici, za sat i pol zasjedanja, namještaljku doveo do realizacije, čime je ostvario svoj san – da pripremi svrgavanje Tita, ako nikako drugačije, odstranjenjem Titova imena iz naziva jednog od trgova u Zagrebu. (Ipak, ponovimo, još to nije sto posto. Jedan referendum u jesen vjerojatno bi lako preokrenuo priču.)
Sastali se, tako, njih petoro u petak, 21. 7. 2017. i uz jedan časni izuzetak (predstavnica Nove ljevice) odradili san princa Hasanbegovića – zaključili da je Titovo ime fuj, fuj, nevaljalo – zato van s njim! I tako je Odbor sročio svoj fujav prijedlog i uputio ga Gradskoj skupštini na donošenje konačne odluke – na slijedećoj sjednici, prema najavi Hasanbegovića, u ovom vrućem kolovozu/ augustu.
Tko su ti koji skidaju Tita? Je li to neka snaga koja predstavlja većinu građana Hrvatske?
Ni slučajno. To je politička stranka koja je na zadnjim izborima za zagrebačku gradsku skupštinu osvojila 8,23 % glasova – i slovima: osam cijelih dvadesettri posto glasova. (Stranka se zove Bruna Esih – Zlatko Hasanbegović: neovisni za Hrvatsku. Baš tako, s dva osobna imena u nazivu stranke.)
U ovom kratkom vremenu od izbora, podrška birača za tu stranku baš se dobro istopila. Kako saznajemo od same Brune Esih, iz intervjua Večernjaku početkom ovog mjeseca, rezultati se kreću između 3,5% (prema agenciji 2×1 komunikacije), i sasvim poraznih 0,4 % (prema agenciji Ipsos Puls).
Što kažu o sebi, ti koji guraju odstranjenje Tita?
Svašta. Ali jako ozbiljno svašta. Nešto se može nazrijeti iz rečenica kojima upleću Bosnu i Hercegovinu u “svoje” zemlje hrvatske. Na websajtu stranke, dio O nama, zavjetuju se i kažu: ‘Mi želimo sudjelovati u oblikovanju nacionalnoga života. Zato želimo preuzeti i svoj dio odgovornosti za sudbinu hrvatskoga naroda i za sudbinu dviju njegovih država, Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Svojim glasom i svojom potporom pomozite da to učinimo, a nama neka se osuši desnica ako izdamo domovinu i slobodu!’
Domaći i strani izvori o Hasanbegoviću
Da Hasanbegovićev profil ekstremističkog desničara nije nikakva tajna, svjedoče i domaći i strani izvori. Njegov ‘dvadesetogodišnji publicistički rad otkriva da je riječ o apologetu ustaškog pokreta i NDH ‘, ističe se u tekstu ‘Naci-kartel’ na osnovi pomno istraženih Hasanbegovićevih ‘objava u listu Politički zatvorenik, mjesečniku Hrvatskog društva političkih zatvorenika, koji je počeo uređivati 1997. godine. Iako nominalno namijenjena sjećanju na pojedince koji su robijali u Jugoslaviji, ta tiskovina rijedak je primjerak sirovog povijesnog revizionizma, glorifikacije ustaškog pokreta i isturenih ratnih zločinaca, od Ante Pavelića do Jure Francetića.’
Komentator utjecajnog Foreign Policy-a, u tekstu objavljenom 2016. godine kad je Hasanbegović još bio ministar kulture, uspoređuje tadašnjeg ministra s krutim desničarima na vlasti u Mađarskoj i Poljskoj, koji se u tom odmjeravanju desničarstva, kako ističe autor, prema Hasanbegoivću čine dronjavim slabićima. Komentator također konstatira da Hasanbegović – otvoreni aoplogeta fašističke NDH – ne samo da kao povjesničar svoj rad fokusira na umanjivanje zločina ustaša, već radi i na opreznoj rehabilitaciji ideja ustaštva vodeći “rat” u sferi kulture.
Kao što je poznato, Z. Hasanbegović je čuven i po tome što je 2016. više hiljada kulturnjaka potpisalo peticiju tražeći njegovu smjenu s mjesta ministra kulture – kao čovjeka vrlo dvojbenih kompetencija i radikalno ekstremističkih društvenih i političkih nazora, kako se ističe u peticiji. Danas on više nije ministar. Ali pali ministar svejedno pali i žari na političkoj sceni, a motor je i gorivo i municija u “ratu” u kojem je ukidanje Tita jedan od strateških ciljeva, a čije ostvarenje će, nada se on i njegova družina, široko otvoriti vrata ustaštvu.
Kako razumjeti princa s takvom fiksacijom na rušenje Tita?
Bio jednom jedan dječak. U ovom tekstu nazvan je princem. Dječak je pohađao škole i imao učitelje. Kao i ostala djeca, pohađao je on regularne škole i u njima daleko dogurao, ali jedna druga – neregularna, zovimo je Škola U, bila je ona koja je za njega bila jedino prava. I tako se desilo, nimalo neočekivano, da je upravo Škola U zaorala najdublje tragove u njegovu umu i srcu. U Školi U, s kurikulumom iz đavoljeg programa ušatog U, učila su se razna znanja i vještine. Neke od njih princ je primjenio i u aktulanoj kampanji za ukidanje Tita.
Razmotrimo, na primjer, izjavu dr. Hasanbegovića datu istog dana kada je Odbor odlučio da, što se njih tiče, svrgnu Tita. U izjavi se ističe i povijesna dimenzija. Istinita? Nema veze sa stvarnošću.
Ali pogledajmo detaljnije, što kaže doktor povijesnih znanosti?
Kaže: ‘Ovo nije čin političko-stranačke samovolje ili takozvane političke trgovine, već oživotvorenje četvrtstoljetne političke i građanske težnje za poništenjem najvažnijeg simboličkog biljega jugoslavenske komunističke vladavine u Zagrebu, a to je ime Trga maršala Tita.’
Oh, vidite, ništa bez pozivanja na stoljeće-dva-sedam, makar i u količini od 25% . (Da počnemo od malenih bedastoća). Primjenjena Vještina je: velebno isticanje stoljeća u vezi sa svačim ‘hrvatskim’.
Koje težnje? Princ kaže: ‘političke i građanske ‘.
Pa, da. Sve to skupa zvuči politički korektno i sofisticirano; a ovo ‘sofisticirano’ je povjesničarev specijalitet. Vještina je to kojom dobro vlada i kojom se rado igra, a na koju se naivni love k’o muhe na ljepljivu traku-muholovku.
Primjenom Vještine mazanja i razmazivanja politikanskog, uključena je u prinčevu izjavu i tvrdnja da to nije čin političke trgovine.
Nije – nego. Dašta je nego čin političke trgovine – na sramotu g. Bandića, gradonačelnika Zagreba – o čemu je puno pisano. Prikaz s detaljima vidjeti u Duh u močvari, i analizu cijelog konteksta za tu temu u članku Trgovišće maršala Tita. Evo kratkog inserta iz ‘Trgovišća’:
‘Nakon što se u samoponižavajućem obratu odrekao Titovog trga, zagrebački gradonačelnik sigurno se neće odreći Hasanbegovićevih pet ruku u Skupštini, dakle neće ostati bez većine, zato da bi zaštitio kulturni život glavnog grada od ideološkog i ličnog osvetništva jednog čovjeka zadojenog mržnjom i doživljajem samog sebe kao nekoga kome je ovo društvo, zbog političkih stavova i obiteljske historije, nešto uskratilo, pa je sad došlo vrijeme za namirenje isfabriciranih dugova u neartikuliranom bijesu.’
Šansa
Bandić još uvijek ima šansu da se ne uvali u Hasanbegovićevo povijesno govno. Grubo rečeno? Da – usklađeno s idejom “trg i ukidanje imena”.
Iz revizionističkog bunkera laži: sve, sve, samo da se svrgne Tito
Glavni argument desničara Z. Hasanbegovića je da građani, već četvrt stoljeća, čeznu za tim da se Titovo ime makne iz naziva trga. Argument je podmetačina.
Povjesničar Hrvoje Klasić drito opovrgava Hasanbegovićevu “činjenicu” u izjavi koju je dao prošlog mjeseca Novostima. Klasić podsjeća: ‘građani i danas Tita smatraju najcjenjenijim Hrvatom svih vremena’.
Dakle, bljezgarija je kad princ kaže (navedimo još jednom njegovu tvrdnju ): ‘Ovo nije čin političko-stranačke samovolje ili takozvane političke trgovine, već oživotvorenje četvrtstoljetne političke i građanske težnje za poništenjem najvažnijeg simboličkog biljega jugoslavenske komunističke vladavine u Zagrebu, a to je ime Trga maršala Tita.’
Svejedno, princ-povjesničar Hasanbegović, bez sumnje, zadobiva povjerenje mnogih svojim izjavama. Kako to? Jer 1) iza njega je status znanstvenika, 2) jer nudi neupitnu tvrdnju, a ona mora biti istinita kad je iznosi znanstvenik i 3) jer znanstvenik sve to pakira u para-sofisticirani jezik poznat po osebujnom svojstvu prikrivanja trabunjanja i laži.
Ništa od podataka koji postoje ne govori u prilog tvrdnji o težnji naroda da se liši Tita. Naprotiv.
Vjerojatno najčešće citirani podatak o stavovima građana RH o Titu je onaj iz ankete Nacionala čiji su rezultati pokazali da je u Hrvatskoj Tito viđen kao najveći Hrvat u povijesti. Tjednik je tada (2004) izvjestio: ‘Josip Broz Tito, partizanski komandant i dugogodišnji jugoslavenski predsjednik, najveći je Hrvat u povijesti. To je rezultat do sad najveće ankete ikada održane u Hrvatskoj u kojoj je skoro 8000 ljudi svojim glasovima nadmoćno i bez ikakvih dvojbi odlučilo izabrati Josipa Broza Tita.’ Drugoplasirani je bio Nikola Tesla.
Rezultati Nacionalove ankete o odabiru najznačajnijeg Hrvata u povijesti, citirani su u knjigama, časopisima, tjednicima. Drugo izdanje knjige‘Tito’ Todora Kuljića (2004), tako navodi: Tito je prvi na listi 10 najznačajnijih Hrvata svih vremena. U tjedniku Vreme, Tanja Tagirov piše tekst ‘Tito, Tesla, a tek Zagorci’ (2005), i kaže: ‘Ta četiri milijuna građana Hrvatske žive danas onako kako im se može: neki tajkunski bogato, većina hrvatski siromašno. Na užas vladajućih struktura, prosječni stanovnik živi “jugonostalgično”: Tito mu nije zločinac i u njegovo vrijeme živjelo se bolje.’
Američka politologinja Sabrina Ramet, koja je često predstavljena kao svjetska stručnjakinja za teme vezane za Tita i Jugoslaviju, i autorica brojnih knjiga i časopisa posvećenih tim temama, a koja prilično dosljedno pokazuje naklonost prema stavovima nacionalista iz Hrvatske, također nije propustila da u svom članku iz 2007. godine citira rezultate Nacionalove ankete. ‘Od Hrvata se tražilo da se izjasne o najvećem Hrvatu svih vremena’, objašnjava Ramet i navodi da je najveći broj ispitanika u ‘istraživanju javnog mnijenja koje je provedeno potkraj 2003. godine reklo da Tita smatra ‘najvećim Hrvatom’ – stavljajući ga daleko iznad Nikole Tesle, koji je zauzeo drugo mjesto’.
Konstantu u popularnosti Tita među građanima Hrvatske, naglašava Ramet u intervjuu za Radio Free Europe/Radio Liberty, objavljenom tri godina kasnije, gdje politologinja također navodi da postoji izvjesna nostalgija za Titovim vremenom. Naslov članka ističe njene riječi da je za mnoge iz ex-Jugoslavije Tito simbol boljih vremena.
Potvrdila je to i anketa iz 2015. Da se u Jugoslaviji živjelo bolje smatra 82 % ispitanika starijih od 45 godina. To je bio jedan od naslova nakon što su obajvljeni rezultati istraživanja ‘Je li nam nekad bilo bolje?’ Istraživanje je organiziralo MojeVrijeme.hr., a u njemu su obrađeni odgovori za građane Hrvatske i BiH starije od 45 godina. Kako saznajemo, svoje mišljenje da se u bivšoj državi živjelo bolje ili puno bolje izrazilo je 82 % ispitanika iz Hrvatske, da je bilo lošije njih 4% dok je “ne daj Bože da se ponovi” bio odgovor 6% ispitanika.
U ovom istraživanju naići ćemo na podatak koji se najviše približava Hasanbegovićevom lajtmotivu – “činjenici“ o zlom Titu u mišljenju Hrvata. I što vidimo? Slabašno, jako slabašno: samo 8% ispitanika smatra da je riječ o diktatoru. Nasuprot tome, pet puta više (40%) smatra ga pozitivnom ličnošču, a da mu treba uzeti u obzir dobro i loše što je činio, misli 51%. I što reći? Ovi rezultati se pojavljuju nakon svih tih silnih godina ispiranja mozga o Titu kao diktatoru i zločincu. Zanimljivo.
Također, ovdje imamo još jedan dokaz da Hasanbegović svoje “fakte“ vadi iz vražije vreće alternativnih činjenica – s onu stranu istine. Upregao je princ sve snage da sebe predstavi kao zastupnika Hrvata, a pri tome, ne trepnuvši, falsificira njihovo mišljenje. Lijepo zastupništvo, nema što.
Tvrdnja desničara, dakle, ni ovdje nema podlogu, a kamoli u ‘četvrstoljetnom mišljenju Hrvata’. To je još jasnije kad se uzmu u obzir podaci o stavovima građana Hrvatske prema socijalizmu. Naime, Tito je simbol svog vremena i personificira jugoslavenski socijalizam, za mnoge – sretnije vrijeme; za što priznanje ponekad nalazimo i kod onih koji ne gaje posebne simpatije ni prema Titu, ni prema Jugoslaviji njegova vremena.
U jednoj televizijskoj anketi iz 2004. u kojoj je sudjelovalo 12000 gledatelja, njih 92% podržalo je stav da je socijalizam bio bolji od kapitalizma. Na taj podatak nailazimo u članku Vlaste Ilišin u zborniku ‘Democratic Transition in Croatia‘ iz 2007, koje su uredile S. Ramet i D. Matić, a obajvio Texas A&M University Press. Ove, 2017, portal Index je, na pitanje ‘Jeste li živjeli bolje za vrijeme Jugoslavije ili danas’, dobio nešto više od 17 tisuća glasova; 70% ispitanika izvjestilo je o svom iskustvu odgovarajući da su u Jugoslaviji živjeli bolje nego danas. Index je također postavio pitanje,‘Koje ime je bolje: Trg maršala Tita ili Trg Republike Hrvatske?’ Na dan 15.8. 2017. bilo je vidljivo da je o tome je glasalo 30,190; od čega za Trg maršala Tita bilo je 74%, a za Trg Republike Hrvatske 26% ispitanika.
Valja primjetiti dugovječnost privrženosti građana Hrvatske Titu, kao i građana cijele ex-Jugoslavije. Članci koji su objavljeni na 30-u godišnjicu Titove smrti, naglašavali su tu činjenicu – i nakon tri decenije Tito ostaje voljen visoko cijenjen. Londonski Independent, na primjer, piše kako se Titovo doba među građanima, naročito starijima, pamti s nostalgijom, kao najbolje vrijeme njihova života. Slicno, Radio Free Europe/ Radio Liberty iznosi da je i nakon 30 godina od smrti Tita i 20 godina nakon nestanka Jugoslavije, Tito omiljen i poštovan.
Komadić spektakularnosti
Postoji komadić spektakularnosti u ovoj priči. Naime, u jednoj rečenici – možda i jedinoj takvoj u njegovom životu – čak je i Hasanbegović priznao, za njega nemoguću stvar: da je u Titovoj Jugoslaviji mnogo toga bilo pozitivno.
Evo, kako je to bilo. Zlatko Hasanbegović gostovao je u N1 studiju uživo.
‘Zar ništa nije bilo pozitivno prije 91, upitao ga je novinar’.
‘U društvenom smislu je mnogo toga bilo pozitivno. Svi smo mi, na ovaj ili onaj način, živjeli. No ključno je sljedeće, u hrvatskom narodu iz povijesnih razloga postoje duboke podjele u pogledima na prošlost. One se mogu prevladati samo na jedan način, da se moderna hrvatska država liši svih relikata iz prošlosti’.
Divnog li priznanja.
U prvoj rečenici princ priznaje mnogo pozitivnog u Jugoslaviji. A što onda radi zakleti antititoista? To poništava već u slijedećoj. Naime, reći da smo svi, na ovaj ili onaj način, živjeli, baš i nije neko odavanje priznanja o ‘mnogo pozitivnog’. Ali ni to nije bilo dovoljno; potrebno je bujicom riječi potpuno prekriti smisao priznanja, što princ i čini. K tome, obavezan je i skok na sasvim drugu temu. Savršeno. Ne mora govoriti o Titovoj Jugoslaviji; priču fino okreće u suprotnom pravcu, uključuje hrvatski narod (kao da ga jedino on razumije i voli); ističe brigu zbog podjela – jer, nažalost, neki su antifašisti; i upozorava na nešto važno ali nejasno i višeznačno, kao što je ‘lišavanje svih relikata prošlosti’, što sasvim komotno može uključivati i – Titovu Jugoslaviju. A to se traži.
Ovakvim manevrom, princ ilustrira još jednu važnu naučenu Vještinu: Ono što se ne može poreći – priznaj, ali hitrim skokom na drugu temu, odmah negiraj to priznanje.
Nasuprot prinčevim Vještinama, međutim, imamo podatke. Bilo bi lijepo da su ankete koristile reprezentativni uzorak, ali njihovi su rezultati, u svakom slučaju, indikativni i značajni jer pokazuju dosljednost kroz duži vremenski period i, naročito, što time demonstriraju otpor upornoj i žestokoj desničarskoj propagandi o tome da je Tito neprijatelj hrvatskog naroda i da je takav percipiran od Hrvata.
Jednostavno rečeno, podaci upućuju na zaključak da je, općenito uzevši, javno mnijenje u Republici Hrvatskoj naklonjeno Titu. Tito je simbol boljeg vremena i boljeg života za građane Hrvatske, a ne biljeg zločinstva, kao što tvrdi princ-povjesničar Hasanbegović .
Vijori se poruka: princ je gol!
Ideološka fotomontaža
Ideološka fotomontaža kojom su desničari sklepali sliku SFRJ kao konclogor, a Tita kao okrutnog čuvara u tom logoru, u istom je odnosu prema stvarnim činjenicama o Titu i stavovima građana Hrvatske o njemu, kao noćna mora prema – jutru. Prvo je mračni, crni had nastao u povrijeđenoj psihi, a drugo je nešto što je stvarno, u pravilu, izvan mraka; i svijetlo; i razdanjivanje i nagovještaj dana.
Dodatak
1. Što su sve svjetski dužnosnici, generali, književnici, glumci i sportaši rekli o Josipu Brozu Titu, Ante Radić
2. Odlikovanja – Tita je odlikovalo 60 zemalja sa 119 , većinom svojih najviših odlikovanja (Detalji u: Marin Jurjevic, Moja Hrvatska)
3. Neki od tekstova objavljenih u znak protesta protiv mijenjanja imena Trga maršala Tita:
Ime se može ukinuti, povijest – ne
Poruka vladajućima: Okanite se revizionizma
Bandić se pridružio onima koji žele rehabilitirati NDH
Raspisana potjernica za Titom: Hasanbegović i Bandić poduzeli odlučne korake u gradu Zagrebu
SABA RH: Promjena Titovog trga oproštaj je od demokracije
Hajdaš Dončić o Hasanbegoviću: Tko je uopće on?! Puna mi je kapa filoustaša.
Nema trgovine s Trgom maršala Tita u Zagrebu
Dominik Etlinger: Vratit ćemo Titov trg
Milan Rakovac: Nemojte mi Tita brisati
Trg je Titov ali je još više naš!
Bilježnica Robija K.: Šesta pička spašava maršala
Kad se već odričemo Tita na ulicama, red je da se odreknemo i Istre, Dalmacije i Kvarnera
Kriminalna hobotnica na HRT-u:„ Domoljublja” zlata vrijedno
Mladost (ne) objašnjava privlačnost socijalizma
Nova ljevica: Peticija za Titov trg
‘… Svakome tko išta razumije jasno je kako se ovdje ne radi o tome kakvog je karaktera bila Titova vlast, niti socijalistička Hrvatska, nego isključivo o tome da se izbriše prošlost i otvori prostor za konačnu rehabilitaciju ustaške države…’
Zašto i kome danas smeta Josip Broz Tito i ime Trga maršala Tita u Zagrebu?
‘… Zbog toga se članstvo naše Udruge oštro protivi namjeri promjene imena Trga Maršala Tita bez demokratske rasprave ili referenduma na kojem bi građani donijeli suverenu odluku.
Gospodo zastupnici Gradske Skupštine Grada Zagreba, gospodo dužnosnici Gradske uprave, budite na visini svoje časne dužnosti, te kao predstavnici građana grada Zagreba ne dozvolite da Vas izmanipuliraju.
Spriječite argumentiranom demokratskom raspravom promjenu imena Trga Maršala Tita u Zagebu sada i zauvijek.
U tome vas podržavamo’, stoji u pismu peticije Udruge antifašističkih boraca i antifašista Jug Zagreb.
(Izvod iz peticije koju je 2016. Udruga antifašističkih boraca i antifašista Jug Zagreb uručila Gradskoj skupštini Grada Zagreba i zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću protiv mijenjanja imena Trga maršala Tita.)
Autor/ica 👤Senja Perunović
