Gdje su milijuni, humanitarci!?

Izdvajamo

• Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić popratio je komediju od sudskog epiloga tog slučaja neumjesnom opaskom kako je Jelena Brajša „bila žrtva medijskog linča“. Sada se i šefovi HCK osjećaju, tvrde, kako su izloženi medijskom linču. Kakav vražji medijski linč kad sjede na tuđim milijunima i ne daju ih poplavljenima, kojima su namijenjeni!? Kakvo vražje „oročavanje“ pod izgovorom „neka se oplodi“ kad bi već jučer bilo prekasno da su ga podijelili potrebitima u poharanoj Slavoniji!?

Povezani članci

• Praljkova skrivena imovina ozbiljan ispit za Plenkovića
• Haaški sud ni na nebu ni na zemlji
• Noam Chomsky potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku
• Županijski sud: Perkovića se može izručiti Nijemcima
• Slučaj islamske zajednice u Srbiji. Odnos crkava prema eurointegracijama u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji
• Administracija Carstva Nebeskoga

Hrvatsko se općinstvo, statistički 87 posto katolika kojima se „Crkva u Hrvata“ danonoćno busa u vjernička prsa, raspametilo od sreće kad je usred „slučaja HCK“ i zamračenih 62 milijuna kuna donacija za poplavljene u Slavoniji medijski udareno na sva zvona kako Caritas Splitske nadbiskupije zarađuje solidan novac, prodajući sirotinji darovanu rabljenu odjeću. Pa i donacije za poplavljene u Slavoniji!

Piše: Marijan Vogrinec

Ima li mjesta za hrvatske cvitane, ostojiće, uskoke, poskoke, naskoke i slične represivne državne „senjeske ruke“, koje će provjeriti što se događa sa 62 milijuna donatorskih kuna, skupljenih na obraz i ugled Hrvatskog Crvenog križa (HCK)? Sudeći po medijskim izvješćima, koja alarmantno sustižu jedno drugo, pa raspaljuju maštu uvijek krajnje sumnjičave javnosti, nešto se gadno događa. Možda čak kriminalno. Ne bi bilo prvi put da se beskrupulozni dugoprstići bogato okoriste masovnom tragedijom ljudi pogođenih prirodnom katastrofom.

I pojedinačne ljudske nesreće znaju iznjedriti sablazan od koje se čovjeku u hipu smrzne mozak. Nezajažljiva gramzljivost i smrad gole kešovine grubo ubijaju pijetet i naočigled svijeta srozaju ljudskost na životinjsku pohlepu. Pred licem javnosti, recimo, grozno još odjekuje grabež za namjenskih 4,1 milijuna kuna, preostalih na računu udruge Hrabro dijete za liječenje petogodišnje djevojčice Nore Šitum. Nora Fora Strašni Lav je izgubila tešku životnu bitku s neizlječivom bolešću i rasplakala cijelu Hrvatsku, koja je u dramatičnoj humanitarnoj akciji u samo nekoliko dana skupila više od pet milijuna kuna za spas njezina života.

Ali, nije uspjelo… No, jest uspjelo besramno javno i sudsko šaketanje Norinih roditelja Đane Atanovske i Ivice Šituma s udrugom Hrabro dijete oko toga komu trebaju pripasti preostali milijuni. A građani nisu taj novac darovali ni roditeljima pokojne djevojčice (ne može biti predmetom nasljeđivanja!) niti udruzi građana!

„Pomozite, imajte srca!“

Resorna socijalna ministrica i potpredsjednica Vlade Milanka Opačić pravi se grbava u toj sramotnoj epizodi, nedorasla značenju i kompetencijama svoje dužnosti. Preostali namjenski novac građana pripada tim građanima, nikakvim Atanovski-Šitumima i nikakvom Hrabrom djetetu. Budući da nije moguće svakom građaninu vratiti njegovu nepotrošenu kunu, država je u operativnom liku ministrice Opačić dužna osigurati makar ispunjenje svrhe te donacije. To će biti strogo kontrolirano ulaganje preostalih milijuna u liječenje druge teško oboljele djece. Pomoći drugim strašnim lavovima, ako se može i koliko se može.

Hrvatskom već četvrt stoljeća harače kojekakvi humanitarci, nekontrolirano i uglavnom nekažnjeno organiziraju razne priredbe, nastupe, performanse, kucaju ljudima na kućna vrata, povlače ih za rukav na ulici, ubacuju uplatnice u poštanske sandučiće, guraju ih pod nos strankama na prometnim mjestima javnih ustanova, po crkvama, tiskaju letke s brojevima računa i jezivim fotografijama tko zna kakvih i čijih nesretnika… Uvijek pod istim srcedrapajućim sloganom – „pomozite, imajte srca i duše za nesreću!“ – najčešće bezočno unovčuju laž i obmanu. Kriminal zamataju u celofan humanitarne plemenitosti, kao licemjerni „duhovni pastiri“ i molitvene sekte vjeru u dobrotvorne škrabice.

Je li to sada slučaj i sa 62 milijuna kuna na računu HCK za pomoć nastradalima u biblijskom povodnju koji je poharao velik dio Slavonije? Načelnik općine Gunje Hrvoje Lucić u HTV-ovom Dnevniku 3 zaskočio je javnost s nekoliko vrlo ružnih podataka o odnosu HCK prema poplavljenima. „Crveni križ je jedna vrlo bahata organizacija“, ustvrdio je Lucić. „U općini Gunji živi 4270 stanovnika, sve je bilo poplavljeno i u Gunji ništa nije sporno. Ni do jednog stanovnika nije došla ni jedna kuna pomoći niti je itko iz HCK došao u Gunju razgovarati o tomu što je potrebno našoj, jednoj od najsiromašnijih općina u Hrvatskoj.“

Zapanjujući je i podatak o tomu da je načelnik Lucić pokušao, kaže, dogovoriti dostavu hrane, ali su mu u HCK-u kazali da je „to nemoguće“, pa je bio prisiljen uspostaviti suradnju s pekarom iz obližnjeg mjesta. Navodno je od HCK zatražio i lopata i metle kako bi žitelji imali čime raditi oko svojih kuća, ali: „Rekli su mi da trebaju tražiti donaciju za takve potrebe i da bismo ih, eventualno, mogli dobiti za petnaestak dana“. Ako je to istina, a nema razloga ne vjerovati općinskom načelniku koji sada ovisi o svakoj vrsti pomoći, valja propitati odgovornost pojedinaca i tijela HCK. Udruge sa sloganom: „U službi humanosti od 1878. godine“. Čemu (komu?) danas mora služiti humanitarna organizacija s dugogodišnjom tradicijom i ugledom, ako ne baš potrebitima!?

„Politički direktor Crvenog križa neka se ukrca u svoj fini auto, ode na teren i neka dade popis koji ima, jer je to popis HCK-a, i neka dijeli pomoć. Prioritet HCK ne smije biti oročavanje novčanih sredstava, nego pomoć ljudima“, kazao je novinarima potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić u povodu izjava iz HCK o tomu kako „još ne znaju“ što će sa skupljenim milijunima, pa su „oročili novac“. Oročili!? Pa nije li to izvan svake pameti, barem iz dva razloga: građani ga nisu darovali HCK-u radi oročenja; ako je novac oročen, prerpostaviti je da ga HCK ne kani tako skoro isplatiti potrebitima. U protivnom, oročenje ne bi imalo smisla.

Po nekim drugim tvrdnjama, 12 milijuna kuna bi trebalo podijeliti poplavljenima u gotovini, a 50 milijuna u materijalu za gradnju i popravak kuća. Ostojić je oštro opalio i izvršnog predsjednika HCK Roberta Markta zbog izjave Hini o tomu kako „Vlada i Krizni stožer trebaju napraviti relevantan popis raseljenih osoba“ budući da se, tvrdi Vladin potpredsjednik, „HCK od početka brine o popisu tih osoba te je popisao 8360 evakuiranih s poplavljenog područja“.

Markt se, razumljivo, brani od žestokih prigovora na račun HCK, zagovarajući, javlja Hina, kako „treba odrediti jedno tijelo za koordinaciju pomoći i objediniti sve podatke kako bi se točno znalo radi li se o 8360 ili o većem broju ljudi, čak i do 12.000 ili 15.000 evakuiranih, kako bi se prema tom popisu mogle planirati isplate i nabavka materijalnih oblika pomoći“. Stara šablona, provjerena još u doba socijalizma: kad ne želiš dati novac, osnuj „jedno tijelo“, potroši vrijeme, zamagli problem i – pojeo vuk magarca! Zašto HCK birokratizira, razvlači, frazira i nečinjenjem iritira, a ima novac građana namijenjen njihovim sugrađanima u prijekoj potrebi!? Poplavljenima ta pomoć treba odmah, ne sutra ili prekosutra niti na kapaljku. HCK ju je dužan isporučiti promptno i točka!

Ministrica graditeljstva Anka Mrak-Taritaš također se kritički obrušila na HCK: „Oni imaju popis ljudi od prvog trenutka. Od nas su dobili točan popis objekata, dobili su karte s vodnom linijom. Dakle, sve znamo, ali netko očito koristi svoju poziciju u neke druge svrhe“. Koje? Kriminalne ili političke/stranačke? Ni to ne bi bilo (niti će biti) prvi put da se zbog političkih/stranačkih prepucavanja nanosi izravna šteta građanima. Je li moguće da netko zbog idiotskog politikantskog sektaštva nanosi štetu ljudima na teško oštećenim područjima u Slavoniji?

Ako jest, žurno otvarajmo Goli otoka! Trebat će nam i kad dođu na red ratni profiteri, pretvorbeni lopovi i politički krivci za materijalnu i moralnu devastaciju Hrvatske. A možda više ni to ne bi koristilo. Lopovluk se kao „nacionalna svijest“ toliko u četvrt stoljeća državne „samostalnosti“ uvukao u krv i pod kožu „hrvatskom narodu“ da nove naraštaje treba odgajati na sasvim drukčijoj, civilizacijskoj paradigmi: za tridesetak godina, ako Hrvatske tada još bude, moglo bi se ubirati zdrave plodove! Najradikalniji, pak, tvrde da se problem svakovrsnog lopovluka može riješiti i za samo dva dana: „Nikad nije kasno, pustite me nakratko na vlast i dajte mi odriješene ruke“.

Tajna broja 060-90-11

Neki zarađuju na živim naivcima, snobovima, praznovjernima… pa im uvaljuju „zdravu hranu“, astralne pomade i egzotičnu gimnastiku za um i tijelo, a neki na božanskom ispraćaju kućnih ljubimaca ili tulumima za papagaje. U Hrvatskoj, a (na sreću?) nije jedina na globusu, tuđa je nesreća neiscrpno vrelo za nasititi se kruhom bez motike. „Niti jedan normalan čovjek koji misli svojom glavom neće pomagati nekome preko nekih brojeva telefona ili humanitarnih organizacija, pogotovo ne u ovoj zemlji“, jedno je od reagiranja čitatelja Indeksa.hr. „Živim u peterokatnici i tijekom Domovinskog rata imao sam susjeda (…) koji je napunio drvarnicu do vrha hranom iz Caritasa dok su drugi dobivali mrvice. Sad računajte koliko je takvih u državi i dobit ćete zapanjujući broj takvih parazita koji žive na vaš račun.“ Drugi prosvjed čitatelja:

„Humanitarne organizacije kao i sve nevladine organizacije su PROPALI PROJEKT. To su legla uhljeba koji su SAMI SEBI SVRHA. Oni potroše 90 posto sredstava na sebe, a maksimalno 10 posto razdijele i to ne potrebitima, već svojima. Nema tamo volontera, svi rade za plaću… Kod nas djelatnici u takvim institucijama imaju super plaće, daleko iznad prosjeka. Znam sve iz prve ruke. Ljudi, prestanite pomagati preko takvih kriminalaca i hohštaplera, organizirajte se pomalo među sobom i pomažite jedni drugima, ima nekog tko je potrebit u vašoj blizini. Sigurno“.

Budući da Crveni križ već 10 godina čeka vlastiti donatorski broj telefona, voditeljica Službe HCK za odnose s javnošću Vlasta Vidović-Šaša tvrdi u Glasu Slavonije da zato prikupljaju donacije posredstvom privatnika, kao i Caritas. Javnost uglavnom nema pojma da razglašeni broj telefona 060-90-11, posredstvom kojega se slilo i spornih 62 milijuna kuna za poplavljene, pripada teleoperateru Moj telekom d.o.o. u vlasništvu Zdravka Markote, što je totalna enigma i Vladi i Ministarstvu financija. Tvrtka je registrirana u Zagrebu, a na Visokom je trgovačkom sudu u postupku predstečajne nagodbe zbog 45 milijuna kuna duga.

Braća Zdravko i Željko Markota poznati su javnosti iz nekoliko afera u vezi s telekomunikacijskim uslugama s dodanom vrijednošću, realizacijom interaktivnih tv-aplikacija i sadržaja, nagradnih igara, ali i privatizacijskim skandalom na Otoku znanja. Je li se vlasnik donatorskog telefona 060-90-11 odrekao provizije, svoje zarade na milijune za poplavljene, kao što se Vlada odrekla PDV-a? Ne zna se. Zašto HCK surađuje upravo s privatnim teleoperaterom koji je zaglavio u dugovima, pa je na sudu radi predstečajne nagodbe? Kažu: Markota je bio najpovoljniji ponuđač usluga. Je li? Ne zna se.

Imaju li neke međusobne tajne veze 45 milijuna Marketinog duga i 62 milijuna navodno oročenog novca za poplavljene? Ako imaju, „senjske ruke“ pravne države – što se čeka!?

Hrvatsko se općinstvo, statistički 87 posto katolika kojima se „Crkva u Hrvata“ danonoćno busa u vjernička prsa, raspametilo od sreće kad je usred „slučaja HCK“ medijski udareno na sva zvona kako Caritas Splitske nadbiskupije zarađuje solidan novac, prodajući sirotinji darovanu rabljenu odjeću. Pa i donacije za poplavljene u Slavoniji! „Količina prikupljene odjeće iznosi cca 5t mjesečno“, piše u Caritasovom javnom natječaju za otkup. „Natjecati se mogu sve pravne i fizičke osobe. Roba se može pogledati radnim danom od 8,30 do 10,00 sati na adresi sjedišta (Caritasovog u Splitu – op. a.) Zrinsko-frankopanska 43.“ Je li bilo navale? Ne zna se.

Facebook je preplavljen zgražanjem građana tim postupkom, a portal Indeks. hr donosi odgovor ravnatelja splitskog Caritasa Slavka Jerončića na svoj upit: „Radi se o otkupu neupotrebljive robe. Natječaj je dobila tvrtka Ekran medija u vlasništvu Nenada Aničića, koja mjesečno plaća Caritasu 2500 kuna za neupotrebljivu robu koju zatim reciklira“. Doduše, u natječaju ne piše da je posrijedi neupotrebljiva odjeća, a prava je enigma i to zašto Caritas prima – neupotrebljivu robu. Ako jest neupotrebljiva!? I kakvu bi to janjeće-katoličku dušu imali vjernici koji neupotrebljivu odjeću nose baš u Caritas, a ne, recimo, u HCK ili kakvu od milijun humanitarnih udruga!?

„Već je Slobodna pisala o ovome… jer taj kojem Caritas daje oko 10 posto te kao neupotrebljive robe je ujedno vlasnik second hand shopa“, lajka u Indeksu.hr stanoviti munjara. „Što on radi s tom robom, bog će znati… Inače, i on po gradu ima svoje kontejnere za robu i dio ide u reciklažu, a dio u second hend shop…“ Komentar pod pseudonimom oRoTech1: „Susjed mi je, neki vrag u Caritasu, mislim da je neki predsjednik za moju županiju, sagradio dvije velike kuće. Nije ni kune potrošio. Stari mu isto bio predsjednik, izgleda da su to sebi uzeli kao obiteljski posao“.

Prije desetak godina tresla je Hrvatsku neviđena afera u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije. Najprije pedofilsko-sotonistički skandal u dječjem domu u Brezovici, gdje su glavne role odigrali domar Mario Barlović i kuhar Mijo Penić, a potom su reflektori javnosti i pravosuđa usmjereni na medijski u zvijezde kovanu „humanitarku“ i Caritasovu ravnateljicu Jelenu Brajšu. Nadbiskupijska vizitacija nije našla ništa sporno u njezinom financijskom vođenju te katoličke humanitarne udruge, ali policija i financijski stručnjaci hvatali su se za glavu.

Minimalac za tajkunsku imovinu

Provjerom poslovnih knjiga, javio je tada portal Dnevnik.hr, „utvrdili su da je u razdoblju od samo tri godine, od 2001. do 2004., s Caritasovih deviznih i kunskih računa podignuto oko 11,5 milijuna kuna za koje se ne zna na što su potrošeni“. U drugom slučaju, „nepobitno je utvrđeno da je u istom trogodišnjem razdoblju Caritas utajio oko pet milijuna kuna poreza i doprinosa za zaposlene“.

Umirovljenica Jelena Brajša godinama je bila alfa i omega te se predstavljala javnosti kao ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, a imenovana je na to mjesto znatno kasnije, tek 2004. S mizernom je (minimalnom) mirovinom i smiješnim honorarima iz Caritasa stekla tajkunsku imovinu. „Godine 1992. kupila je obiteljsku kuću od 240 kvadrata s tri gospodarske zgrade i dvorištem od 3000 četvornih metara na zagrebačkoj Trešnjevci, dvije godine kasnije kupila je katnicu u Šamačkoj ulici, a otprije je vlasnica trosobnog stana u centru Zagreba“, objavio je Dnevnik.hr. „Ugovorom o doživotnom uzdržavanju dobila je i kuću u Novom Vinodolskom. Uz to i njezina djeca (posvojila ih je šestero – op.a.) vlasnici su brojnih nekretnina koje su teško mogli steći svojim prijavljenim primanjima.“

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić popratio je komediju od sudskog epiloga tog slučaja neumjesnom opaskom kako je Jelena Brajša „bila žrtva medijskog linča“. Sada se i šefovi HCK osjećaju, tvrde, kako su izloženi medijskom linču. Kakav vražji medijski linč kad sjede na tuđim milijunima i ne daju ih poplavljenima, kojima su namijenjeni!? Kakvo vražje „oročavanje“ pod izgovorom „neka se oplodi“ kad bi već jučer bilo prekasno da su ga podijelili potrebitima u poharanoj Slavoniji!?