Evanđelje po Ivanu T.

Izdvajamo

• U izvještaju UNHCR-a, naime, a pod naslovom Put očajnika, kojega je vidljivim učinio engleski Guardian, navodi se kako su hrvatski „redarstveni organi“ u osam mjeseci pretukli 700 migranata koji su ušli u Hrvatsku, potom im oduzimali imovinu, a njih 2.500 nasilno vratili u BiH. Hrvatske su vlasti uz to onemogućile 1100 migranata, među kojima i oko stotinu djece, u podnošenju zahtjeva za azilom u Hrvatskoj, iako je, upozorava UNHCR, pravo na azil temeljno ljudsko pravo u svim članicama EU. I još, 12 se ljudi utopilo pri pokušaju prelaska granice sa Slovenijom, negdje baš tamo gdje teče Kupa i gdje veleča-sni Tomić uči svoje stado „milosrđu“ prema nemoćnima.

Povezani članci

• Kad se hrvatski građanin opusti
• Hoće li neko zahvaliti hrvatskom veleposlaniku?
• Darko Cvijetić: Svijetom treba iskoračati svoj broj koraka
• Preveden: Da nam je više Tedeschija već bismo postali centar jugoistočne Europe
• Mišo Marić: Godine teške, godine slavne, godine zvjezdane
• Pouke Ciprasove kapitulacije

„Predragi, u Kristu vjernici. U ovom slučaju radi se o takozvanim imigrantima, najčešće muškarcima, vojnim dezerterima koji se nisu htjeli odazvati pozivu na obranu domovine, kao i o sumnjivim kretanjima žena i djece u cilju naseljavanja evropskih kulturnih zemalja. Oni nisu spremni prihvatiti našu tradiciju, vjeru i kulturu. Stoga pozivam da im se ne da voda, ni hrana, nego da se redarstvenim vlastima prijave svi oni koji prolaze našim državnim teritorijem jer predstavljaju neposrednu opasnost ne samo našem narodu, nego i Evropi“.

Mogle bi ovo lako biti riječi šefa Švedskih demokrata, kako sebe, koje li ironije, nazivaju tamošnji radikalni, ksenofobni desničari koji su, zajedno sa sličnim partijama, upravo zahvaljujući antimigrantskoj, populističkoj retorici, na friškim švedskim izborima skoro preuzeli vlast.  Ali, ne nije to govor Šveđanina Akessona koji otvoreno voli Hitlera, nego evanđeoska poruka velečasnog Josipa T. iz jedne župe u Gorskom Kotaru, na rijeci Kupi koju često, uglavnom neuspješno, pokušavaju prijeći migranti, kako bi se preko Slovenije domogli neke evropske države. Upozorava, dakle, pastir svoje župljane na strašnu opasnost od te čeljadi jer da je „Hrvatska 500 godina bila predziđe kršćanstva i braniteljica Evrope od islamskog krivovjerja“, itd. Sve u istom evanđeoskom tonu propagira mržnju prema „krivovjercima“ i „dezerterima“ taj sitni, nevažni gnom čije bi riječi brzo potonule u duboku kanalizaciju sličnih poruka, e da nije jednog važnog detalja.

Velečasni naime samo divlje propagira aktualnu politiku hrvatske vlasti prema migrantima, ponavlja tek nešto ubojitije ono što je hrvatska predsjednica kazala na samom početku  dolaska „krivovjeraca“ na hrvatske granice, nazvavši ih dezerterima i ekonomskim imigrantima, to jest folirantima. Pa budući da je riječ o antimigrantskoj histeriji vladajućih desničara, kao dobrih provoditelja široke evropske ksenofobne agende, sljedeći u lancu provedbe takve politike, to jest organi reda, doista ulažu goleme napore kako bi Hrvatska i ostala tupavo „predziđe kršćanstva“. U izvještaju UNHCR-a, naime, a pod naslovom Put očajnika, kojega je vidljivim učinio engleski Guardian, navodi se kako su hrvatski „redarstveni organi“ u osam mjeseci pretukli 700 migranata koji su ušli u Hrvatsku, potom im oduzimali imovinu, a njih 2.500 nasilno vratili u BiH. Hrvatske su vlasti uz to onemogućile 1100 migranata, među kojima i oko stotinu djece, u podnošenju zahtjeva za azilom u Hrvatskoj, iako je, upozorava UNHCR, pravo na azil temeljno ljudsko pravo u svim članicama EU. I još, 12 se ljudi utopilo pri pokušaju prelaska granice sa Slovenijom, negdje baš tamo gdje teče Kupa i gdje velečasni Tomić uči svoje stado „milosrđu“ prema nemoćnima.

Na brojna svjedočenja o premlaćivanju, krađi novca i mobitela od strane hrvatske policije, objavljena u Guardianu, ali i u hrvatskim novinama, kao i na izvještaj UNHCR, hrvatska je vlast reagirala šutnjom ili ustrajavanjem na tvrdnji kako je riječ o ekonomskim migrantima, dakle neželjenoj bagri, a glasanje ministra unutrašnjih poslova, nalik vučjem zavijanju, svodi se tek na diskreditiranje potresnog izvještaja UNHCR, te na tvrdnje kako se migranti sami međusobno ozljeđuju. Arogantno on odbacuje mučne podatke s terena kao „pritiske i napade na policiju u medijima“, te dodaje kako to „sigurno neće dopustiti“. Ali je zato onomad dopustio, bez ikakva naknadna suosjećanja, da se jednoj porodici iz Sirije uskrati pravo na traženje azila u Hrvatskoj, već su ih njegovi žbiri nasilno potjerali natrag, u Bosnu, pa je, u žurbi pred pendrecima i prijetnjama, život u naletu vlaka na pruzi izgubila šestogodišnja djevojčica Madina Hussini. Jesu li ogromne oči te curice, objavljene u svim medijima, imalo progonile ministra hrvatske policije? Ili činjenica da bi malena bila živa da su porodici omogućili barem podnošenje zahtjeva za azilom u Hrvatskoj? Ali ne, riječ je o činovniku jedne vulgarne, sluganske vlade, koji će humano utjecati na presudu sinu svoga prijatelja, nekog suspektnog generala, pa je sinčić, uhvaćen sa značajnom količinom droge i više od sto tisuća eura, umjesto zatvorske, dobio tek ridikuloznu kaznu rada za opće dobro.

Njegov šef, premijer Plenković, nije, međutim, kazao „To sigurno neću dopustiti“, te ga recimo smijenio, ne, jer mu baš taj odano provodi političke odluke zbog kojih se čuvanje istočne granice Hrvatske premetnulo u otvoreni, stalni sukob dobro naoružanih policajaca s bijednim, očajnim civilima, ženama i djecom. Je li premijer kazao „To sigurno neću dopustiti“ nakon tolikih svjedočenja nesretnika o tome kako im policajci oduzimaju novac i ono malo dragocjenosti? Nego se gotovo raspuknuo od ponosa, dobivši pohvalu Angele Merkel „zbog odličnog ponašanja hrvatske policije na vanjskim granicama EU“. Tako, eto, Njemačka hvali zagušljivu evropsku provinciju koja uspješno provodi prljavi posao evropske desnice, politiku koja, uz svježi izborni uzlet ekstremne desnice u liberalnoj Švedskoj, nastao na induciranom strahu od „krivovjeraca“, jasno svjedoči o tužnom porazu Evrope.

Mladina