Zabrana rada za dopisnike iz Turske: „Uznemiriti i zaplašiti“
Povezani članci
Foto: AP – Recep Tayyip Erdogan
Predsjednik Erdogan ukinuo je slobodu štampe u Turskoj. Sada je oduzeta radna dozvola trojici njemačkih dopisnika – to pokazuje da strategija normalizacije vlade Njemačke nije uspjela.
Piše: Maximilian Popp, Istanbul
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Kada je Thomas Seibert devedesetih godina otišao u Tursku zemljom je još vladala vojska. Recep Tayyip Erdogan, kasniji premijer i predsjednik, bio je lokalni političar. Vladajuća partija AKP još nije bila osnovana.
Već 22 godine Seibert piše o Turskoj, među ostalim za „Tagesspiegel“ – tako dugo kao jedva koji drugi evropski novinar. Doživio je vojne udare, ustanke, gospodarske krize. Sada ga vlada u Ankari želi prisiliti da obustavi svoj rad. Ured predsjednika oduzeo mu je prošloga petka mailom novinarsku iskaznicu. Po zakonu Seibert ne smije više izvještavati iz Turske – isto kao i dopisnik ZDF Jörg Brase i reporter NDR Halil Gülbeyaz, čije akreditacije za 2019. također nisu produžene.
Medijske kuće najavile su da će uložiti prigovor protiv izbacivanja dopisnika. „Mi smo šokirani odlukom ureda turskog predsjednika. To je teški pritisak na slobodu štampe. Ovakve metode inaće znamo samo iz država kao Venecuela i Libija“, kaže šef redaktor „Tagesspiegela“ Mathias Müller von Blumencron. Ministarstvo vanjskih poslova označilo je odluku turske vlade kao „neshvatljivu“.
Erdogan je ukinuo slobodu štampe u Turskoj. Sve velike medijske kuće nalaze se u posjedu rođaka ili prijatelja predsjednika. Više od stotinu turskih novinara nalazi se u zatvorima. Sada vlada širi represiju i na inostrane reportere.
Već 2016. i 2017. morali su dopisnici SPIEGEL ONLINE i “Sterna”, Hasnain Kazim i Raphael Geiger napustiti Tursku pošto im je uskraćena akreditacija. Novinar „Welta“ Deniz Yücel već je godinu dana u istražnom zatvoru. Od početka ove godine više od 60 međunarodnih novinara čeka na akreditaciju, među njima i autor ovoga priloga.
„To šteti ugledu Turske“
Erdogan je nakon pobjede na predsjedničkim izborima u junu 2018. reorganizovao svoj tim. On je između ostalog Fahrettina Altuna, jednog sociologa, koji je radio za Think Tank “Seta” koji je blizak vladi, imenovao za svoga medijskog direktora.
Altun je povezan sa ministrom finansija i Erdoganovim zetom Barat Albayrakom i kao i ovaj poznat je kao tvrdolinijaš. Altun ne krije svoj prezir prema zapadnim medijima. „Zapadni mediji moraju se okrenuti korektnim informacijama i izvorima iz Turske“, pisao je on nakon izbora 2018. u jednom prilogu za novine “Daily Sabah”. „Da bi to uradili moraju se odreći svoje ideološke pozicije prema Turskoj i Erdoganu.“
Sada je Altun očigledno ubjeđen da kao Erdoganov medialni direktor može prisiliti strane novinare na izvještavanje prijateljsko prema vladi – među ostali kroz zabrane rada. Ankara hoće dopisnike da „uznemiri i zaplaši“ komentira Christian Mihr, šef njemačkih „Reportera bez granice“ na Facebooku. „U njemačko – turskim odnosima nema nažalost još uvijek normalizacije kada se radi o temi slobode medija!“
Altunov kurs je sporan i u samoj AKP. AKP političar Mustafa Yeneroglu rekao je za ARD da on odluku da se ne da akreditacija njemačkim dopisnicima „ne može ni shvatiti niti je pozdraviti“. „To šteti ugledu Turske.“
Savezna vlada poslije godina krize nastoji odnose sa Turskom normalizovati. Njeni predstavnici čuvaju se skoro svake kritike Erdoganovog režima. Za demokratiju u Turskoj može se više postići ako se u tišini utiče na vladu, kaže se u Berlinu. Zabrana rada za novinare “Tagesspiegela”, ZDF i NDR pokazala je još jednom da ova strategija nije uspjela.