Porodilišta u BiH imaju sve manje posla

Povezani članci

• U Mostaru predstavljena četvrta knjiga edicije „Mostar moj grad“
• EU ponovo pozvala na dijalog između španske vlade i katalonskih vlasti
• Okvir u kojem živimo
• Marko Vešović: Bakir Bazvenjaković je paradni konj
• Mediji: Prijeti radioaktivno curenje u Sjevernoj Koreji i Kini
• Seksali se u solariju, razdvojili ih tek vatrogasci

Mislim da ljudi čekaju egzistencijalne stvari da riješe, pa onda planiraju porodicu, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) mladić Marko Radoja iz Banjaluke, grada u kojem je sve manje poroda, pa je čak zabilježeno da 15. na 16. januar nije rođena niti jedna beba.

Nimeta Cerić, banjalučka babica koja je za vrijeme svog radnog vijeka pomogla da na svijet dođe oko 60.000 beba, iako u penziji, redovno sluša vijesti o broju rođenih u gradu na Vrbasu.

“Jako je tužno. To nema ni na selu. Grad Banjaluka je nekada bio na visini nataliteta, a ovo je baš sad neuporedivo”, priča Nimeta za RSE.

Statistički podaci pokazuju da je broj novorođenčadi u Bosni i Hercegovini konstantno u padu u postratnom periodu.

Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, u prvih devet mjeseci 2019. godine rodilo se 20. 171 dijete, što je za oko 800 djece manje nego u istom periodu prethodne godine.

U 2018. godini rođeno je 28. 555 djece, a samo godinu ranije bilo je više od 30.000 novorođenih beba.

Demograf Amer Osmić za RSE ističe kako se može govoriti o čitavom nizu faktora koji utiču na smanjenje priraštaja.

Jedan od ključnih je, navodi, odlazak mladih ljudi.

“Ključna su dva faktora, a prvi se veže za, naravno, socioekonomsku situaciju u državi i generalno, strah građana ove države za bilo kakvo planiranje porodice zbog nesigurnih uslova, prvenstveno na socioekonomskom planu i neuređenosti svih sektora koji bi trebali dati tu neku sigurnost. To za sobom vuče i jedan drugi fenomen koji značajno utiče na prirodni priraštaj, a to je dakako odloženi proces osamostaljivanja mladih ljudi. Mladi ljudi su zbog svih navedenih okolnosti u Bosni i Hercegovini, prisiljeni da ostaju duže od prosjeka zemalja Evropske unije u roditeljskom domu, i to najčešće do odlaska u neku od zemalja EU”, kaže Osmić.

Adnan Fehratbegović otac je četvoro djece i, kako kaže za RSE, sve više razmišlja o odlasku u inostranstvo. Iako se profesionalno bavi razvojem informacionih sistema i analizom podataka, odlazak njegovih prijatelja van zemlje potaknuo ga je da prati statistike o odlasku i prirodnom priraštaju. Podatke skuplja iz zvaničnih izvora i prezentuje javnosti.

Ističe kako ga više od statistika brine to što nema reakcija vlasti.

“Jedno vrijeme sam bio odustao od odlaska vani, međutim, opet sam počeo razmišljati o tome, kada sam vidio, recimo, šta u Hrvatskoj poznati demografi govore o toj problematici, kako će se sve to odraziti na privredu, na ekonomiju. Interesantno je što se državne bh. institucije uopšte ne bave time. Nevjerovatno je da se vlasti time ne bave, čak ni opozicija. Vi u Srbiji imate ministarstvo za demografiju, u Hrvatskoj imate i Vijeće za demografsku obnovu na čijem čelu je premijer Republike Hrvatske. Kod nas uopšte skoro niko da i ne priča”, ističe Adnan.

On kaže kako je došao do podataka da se poslije Drugog svjetskog rata, u periodu od kraja četrdesetih do sredine šezdesetih godina prošlog vijeka, u Bosni i Hercegovini rađalo i do 100.000 djece godišnje.

Istovremeno dok se smanjuje priraštaj, vidljivo se povećava stopa smrtnosti. Podaci Agencije za statistiku BiH kazuju da je u prvih devet mjeseci prošle godine za gotovo 8.000 osoba više umrlo od broja rođenih u Bosni i Hercegovini.

RSE