Osvit Seferović: Jesmo li sigurni?

Povezani članci

• Nije šala
• Crkva u sekularnoj državi
• I nova vlast zna da ćuti
• Lucić i Dežulović :Male ćelije za velike “poduzetnike”: Remetinec sam, kaznen je moj dom…
• Mi živimo u sistemu u kojem vlada apartheid
• Obećavajuća budućnost

U okviru projekta Dijalogom i obrazovanjem od problema do riješenja, CKM (Centar za kritičku misao Mostar) u MC Pavarotti organizirao je diskusiju na temu: Jesmo li sigurni?

Centar za kritičku misao pri organiziranju svake tribine surađuje sa srednjim školama u Mostaru, pitajući za mišljenje srednjoškolce o određenim temama. Na temu ” Jesmo li sigurni?” pisali su esej učenici Srednje ekonomske škole, Fra. Joze Martinovića, Medicinske škole Mostar, Elektrotehničke škole Mostar i Medrese Mostar.

Nagradu za najbolji esej dobio je učenik trećeg razreda  Nikola Vučić.  Nagrađeni su i radovi učenika: Nikolina Bevanda, Mia Pehar i Adnan Zukić.  Učenici su  kao i do sada, primili diplome i poklon knjige od norveških i bh pisaca.

Nikola Vučić

Uvodničar je bio francusko-bosanskohercegovački politolog Osvit Seferović. Prenosimo dijelove njegova izlaganja.

Osvit Seferović

Za pitanje sigurnosti je, osim realnosti situacije, uključena i psihologija, psihološki dojam, percepcija, osjećaj  „Jesmo li sigurni?“ u stvari znači „Osjećamo li se sigurno?“ Također, postoji jasna korelacija između sigurnosti i bezbjednosti.  Gdje je razlika između ova dva termina?  Oni su skoro sinonimi s tim da se bezbjednost učestalije koristi u vojne, policijske, zaštitarske  svrhe dok je sigurnost kao pojam slojevitija i podrazumjeva, pored ovih nabrojanih značenja za bezbjednost  i niz drugih domena, sanitarna sigurnost, sigurnost vode,  sigurnost hrane, postoje pravilnici o zakonima o radiološkoj sigurnosti, u vremenima krize često čujemo priče o zabrinutosti za materijalnu sigurnost, ili za sigurnost radnog mjesta itd.   Bezbjednost je dakle jedan aspekt sigurnosti, i to onaj najvažniji, vezan za psiho-fizički integritet i fizičku bezbjednost ličnosti ili granice, ako pričamo o grupi.

  Za sigurnost postoje dvije definicije, fizička i psihološka:

Fizička sigurnosti: definisana je kao stanje koje predstavlja situaciju sa minimumom rizika, dok  je psihološka definicija sigurnosti duhovno stanje osobe koja osjeća pouzdanje, povjerenje, smirenost.

Za pojedinca ili grupu, sigurnost  je osjećaj, utemeljen ili neutemeljen, da se nalazimo u zaklonu od opasnosti, rizika ili prijetnje. Rizici, prijetnje i opasnosti mogu biti brojni, neki od njih su: kriminal, terorizam,  vojni napad, tehnološki napad ,  socijalni, ekonomski, finansijski rizici , klimatske prijetnje, sanitarni rizici,  itd.

Riječ sigurnost  je pozitivno konotirana riječ i sve je češće u upotrebi

Kod političara u izbornim kampanjama i izbornim obećanjima  ona ima smirujući efekat na potencijalnog birača i daje osjećaj pouzdanja. Takve kampanje daju rezultata,  obećanja bazirana na sigurnosti i bezbjednosti su efikasna , i to nije slučajno;  izborni timovi među kojima ima i dosta psihologa  koriste upravo taj psihološki aspekt izbornog glasa koji će puno lakše otići onome ko nudi zaštitu, sigurnost, bezbjednost.

Osim kod političara, sigurnost je čest argument komercijalnih firmi koje riječ sigurnost koriste u reklamama plasirajući  proizvode na tržište.  Koliko puta smo čuli da je neki proizvod neophodan za našu sigurnost..osim što je  komforan i sjajno dizajniran.. Psihologije potrošača  psihologija je čovjeka sa sasvim prirodnom željom da se osjeća izvan opasnosti ili rizika bilo koje vrste.

Evolucija sigurnosti u smislu obaveze države prema bezbjednosti pojedinca značajno je evoluirala  u zadnja dva vijeka i stvaranje moderne države i sistematskog prava građana na sigurnost koju mu država garantuje i duguje.

Francuska revolucija je bila početak procesa promjene odnosa države prema pojedincu, procesa čije filozofske korjene nalazimo dosta ranije sa humanizmom, renesansom, i kasnije u teorijama filozofa kao što su Thomas Hobbes  ili Žan Žak Russo. Hobbes u knjizi “ Levijatan“  razvija tezu o „prirodnom stanju“  u kojem vam niko ne garantuje sigurnost ili bezbjednost, društvu u kojem je čovjek čovjeku vuk i u kojem vlada konstantno  stanje haosa koje Hobbes naziva „prirodnim pravom“  jer je čovjek slobodan u prirodi.

Hobbes smatra da prirodno stanje nije najbolje rješenje i predlaže, misleći prvenstveno na sigurnost i bezbjednost svih, da se čovjek odrekne tog prirodnog prava na bezakonje, a da se zauzvrat uspostavi  vlast  koja će obezbijediti zaštitu (sigurnost) života i imovine svih.

Većina zemalja na svijetu danas su, makar formalno, prihvatile humanističko naslijeđe političke filozofije zapada čiji nastavak nakon „društvenog ugovora“ između pojedinca i države danas, osim u garancijama sigurnosti, nalazimo i u socijalnim politikama i programima naprednih država.

Nakon hladnoratovske podjele i kraja ideološke bipolarnosti svijet je kročio u vrijeme nesigurnosti, a ona nije samo fizičke prirode već je  globalna, socijalna, medijska, ekološka itd. Vezana je za način proizvodnje, globalizaciju, deindustrijalizaciju, terorizam i ostale fenomene koji od pada blokovske podjele potresaju svijet: terorizam, široki spektar građanskih ratova i vojnih intervencija zapada za kontrolu prirodnih resursa, degradacija ekološkog sistema, ekonomska recesija, emigracija sa juga ka sjeveru,  vjerski fanatizam, nuklearna opasnost itd.

Bivša Jugoslavija, pogotovo BiH su bile među prvim zemljama koje su osjetile kombinovane efekte nestabilnosti i nesigurnosti nakon pada berlinskog zida. Danas, ova evropska regija poznatija kao „Zapadni Balkan“ sa svoje dvije decenije iskustva političke krize i rata potvrđuje pravilo da samo jake državne institucije u službi građanskog mira  mogu garantovati, ako ne prosperitet populacije, onda sigurno život bez nasilja, sigurnost privatne imovine i fizičkog integriteta svojih građana.