BiH – Irska 1:1, Baždarević – O’Neill 0:2
Povezani članci
BiH – Irska 1:1, Baždarević – O’Neill 0:2. Ovakav sažetak bi bio dovoljan da opiše prvu utakmicu baraža za EP 2016. Zašto 0:2 za O’Neilla? E pa 0:1 za irskog selektora je bilo kada je postavkom igre poništio sve individualne kvalitete naših najboljih igrača, ali i Baždarevićevu konfuznu postavku našeg tima. 0:2 je bilo kad su irci zabili gol. Gol u gostima i neriješen konačni ishod, te uzvrat na domaćem Aviva stadionu pred paklenom atmosferom fanatičnih irskih navijača bi na kraju moglo da bude presudno za plasman na Euro.
Piše: Muamer Brekalo
Možda će neki prigovoriti da je magla na stadionu nešto što donekle može pravdati bezidejnu i beskrvnu igru našeg tima. No ako se zbog magle nije vidila igra protiv Irske, onda se jasno vidila protiv Velsa i Kipra. U obje utakmice vidio se nesklad i improvizacija u igri našeg tima. Bezidejna igra veznog reda, preskakanje veznog reda dugim loptama, konfuzna odbrana protiv Kipra, napadači daleko od protivničkog gola… Obje utakmice smo dobili više sretno, nego spretno. To je otprilike bilo mišljenje cijele naše javnosti. To mišljenje je samo prethodilo onom drugom poslije njega, da sa takvom igrom u baražu nemožemo očekivati dobar rezultat. Nakon toga se očekivala adekvatna reakcija našeg stručnog štaba. No samom postavkom na terenu protiv Irske, a kasnije i igrom shvatili smo da se nisu izvukle nikakve pouke. Stidljive ili lijepo upakovane kritike BH sportske javnosti su samo pokazatelj odsustva konsktruktivne kritike.
Pokušavati nešto dugim loptama protiv jedne iskusne ostrvske reprezentacije kao što je Irska je čudna zamisao. Igranje sa dva centralna napadača i dva krilna protiv takve ekipe je preoptimistično. I prosječan fudbalski navijač je znao da irci nisu došli u Zenicu da se nadigravaju, nego da se zatvore i pokušaju kontrama doći do našeg gola. Desni krilni igrač naše reprezentacije, Višća, već u tri zadnje utakmice pokazuje da je nedorastao da bude starter po desnoj strani. Isti igra vrlo dobro u turskom prvenstvu, no kada igra za reprezentaciju skoro da ga nema na terenu, a kada i dođe u posjed lopte ne iskorištava svoju brzinu, nema upotrebljiva centaršuta. Očiti manjak samopouzdanja.
Naši centralni napadači Ibišević i Džeko se moraju vraćati daleko od protivničkog gola da bi primili loptu. Naš vezni red „Pjanić +“ je plod imrovizacija. Pjanić pretrči najviše na utakmici pokušavajući trkom nadomjestiti nedostatak kreativnog veznog igrača iza napadača. Druga boljka našeg tima, zvana zadnji vezni se nastavlja i dalje.
U uzvratu je igra sa dva centralna napadača upitna, sa dva krilna također. Da li zgusnuti vezni red, nauštrb krila i(ili) jednog od centralnih napadača? Koga od veznih igrača pored Pjanića ubaciti da bi igrali ofanzivno? Tinu Sušića, Vrančića, Hajrovića, Medunjanina. Da li šansu dati brzom i prodornom, mladom Arminom Hodžiću umjesto indisponiranog Višće? Da li dati šansu Bešiću koji je dugo bez utakmica, i čije eventualno ponašanje na terenu može skupo koštati naš tim?
Baždarevićev alibi da nije imao previše vremena za isprobavanja i nove igrače u reprezentaciji su ili samo djelom opravdana ili prividna istina. Jedan od najočitijih primjera je ignorisanje sjajnih igara univerzalnog ofanzivnog igrača belgijskog prvaka Genta, Danijela Miličevića. Na Novu 2014./15. godinu Baždareviću je skrenuta pažnja na njega i tada je izjavio da zna za njega i da prati njegove igre. Jedanest mjeseci poslije toga, Miličević igra sjajno kako u Belgiji tako i u Ligi Šampiona ali poziv nikad nije došao. Na nedavno postavljeno pitanje novinara o Danijelu, Meša je odgovorio da bi ga odmah pozvao da ima sportsko državljanstvo. Time je ujedno i priznao svoju grešku, što mu davno nije uputio poziv, jer bi Danijel već imao pravo nastupa za reprezentaciju BiH. Džaba i riječi struke da reprezentacija ne raspolaže sa igračem njegovog tipa.
Baždarević je taj koji selektira i postavlja igru naše reprezentacije. Zato i odgovornost i konsekvence može snositi jedino on kao takav.