Konstanta lažnog domoljublja

Izdvajamo

• Koliko nam treba vremena da konačno progledamo?

Povezani članci

• Tuđmanovi titlovi za Titovu bistu
• Kolektivni šizofrenik
• Jugonostalgija i strah od Jugoslavije
• Guantánamo – hrvatski filozofski raj
• Na godišnjicu opsade: Kako “Sarajevo više nije isti grad”!?
• Liječnici i učitelji potpalili hrvatsku „vruću političku jesen“

Foto:portalnovosti.com

Kada sam prije dvadeset i četiri godine napisao kako je naša politička i moralna obveza suprostaviti se ratnim mešetarima i lovcima na ljude i krajeve, koji bi nam, ako bi ih makar i iz lijenosti propustili, uništili i samu nadu u pravnu i demokratsku Republiku Hrvatsku, naravno da ni u snu slutio nisam da će nam se upravo to i dogoditi, te da ćemo se danas u dvijetisućei šesnaestoj godini nositi ne sa istim pojavama, ali sa sličnim problemima. Istina je da danas nema tjednika ST, ali ST-ovi akteri, glumci i proizvođači medijskog zla su sve prisutniji u Hrvatskoj.

Naime, u zagrebačkom tjedniku Novosti problematizirana je uloga aktualnog zamjenika ministra turizma Roberta Pauletića u tjedniku ST početkom devedesetih godina dok je u toj tiskovini surađivao i obnašao uredničku funkciju. Opće poznata je činjenica, što radi mlađih čitatelja treba ponoviti, da je taj tjednik šireći mržnju po Hrvatskoj sprovodio hajku na ljude, objavljujući spiskove „nepodobnih osoba“ , naravno, po vlastitim kriterijima, a što je ponekad imalo ružne, teške, pa i pogubne posljedice za pojedince.

Foto:portalnovosti.com

Nakon što je ST, kojeg je tada uređivao Robert Pauletić u huškaškom stilu objavio lažni popis kosovaca koji razaraju i pucaju po Osijeku, komentator Novosti Hrvoje Šimićević ističe: „Vinkova oca Ivana susjedi  su počeli verbalno maltretireatri vičući mu da mu je sin u četnicima i da napada Hrvatsku. Dvanaest dana kasnije Ivan je sebi oduzeo život.“

Pauletić; foto: screenshot/24sata

Medijski zločini tog tjednika bili su njegov zaštitni znak. Stoga je neshvatljivo da u ovoj 2016. godini oni koji  žele vratiti moral u politiku, promiču takve osobe, jer ono što je moralno loše, naravno da ne može biti politički dobro za zajednicu.

Sve to je ST pokušao i u Pločama, no ostao je sigurno zatečen dobijenim odgovorom, presliku kojeg donosimo u prilogu ovog teksta iz knjige „Hrvatska naša jedina“ Ploče, lipanj 1992. godine. O ST-u je tada sve rečeno i gotovo da se nema što nova dodati. ST je bio ratni profiterski list koji se u ratnim prilikama, krijući se iza navodne brige za Hrvatsku, bogatio na račun drugih ne birajući sredstva, a u pravilu nečasnim metodama izmišljajući neprijatelje, kosovce i jugoslavene, dovodeći ih takvim etiketiranjima u pogibelj.

Naravno da je potpuno neprihvatljivo da osobe sa takvim pedigreom, koje su igrale važnu ulogu u medijima zla sa početka devedesetih, u današnjoj suvremenoj Hrvatskoj obnašaju tako važne i  odgovorne javne funkcije. Isto tako, potpuno je nezamislivo da netko tko napušta hotel kada vidi da u njemu borave srpski turisti, postaje zamjenik ministra turizma u državi, pa makar to bila i Hrvatska.

Takvi natpisi u ST-u nanijeli su Hrvatskoj više štete nego svi kosovci, jugoslaveni i drugi državni neprijatelji  zajedno,  koje je tjednik  ST pronašao u Hrvatskoj.

Hrvatska je danas pred izborima, a izbori su uvijek zgodna prilika za novi početak. Samo birači mogu odlučiti žele li i da li će dozvoliti da Hrvatsku vode takvi ljudi koji pod plaštom domoljublja kriju svoje lažne diplome i svoje sukobe interesa. To lažno domoljublje je naša konstanta. Ako nam se dogodi da ih i ovog puta propustimo, definitivno ćemo izgubiti i samu nadu u pravnu i poštenu, demokratsku i narodnu Hrvatsku.

Završavam, dakle, ovaj tekst istim riječima i istim porukama kao i prije dvadeset i četiri godine. Koliko nam treba vremena da konačno progledamo?

VEDRAN SRŠEN, predsjednik HDZ-a Ploče 1990.-1992.

Zastupnik u Saboru RH 1992.-1995.

Prilog: