IZBORI
Povezani članci
Piše: Petar Fehir
Nisam ga dugo vidio.
Martina, sjećate se. Bio je, kaže, u bolnici.
– Pa gdje si, stari, nas dvojica se ne vidjesmo sto godina!
– Eh, da smo bar dvojica, zavrti glavom Martin – zato sam i bio u bolnici.
Zatekao me.
– Pa znaš, i kod mene ti je slično, priznam mu. Sad smo, znači, kao u grupi.
I što ti kažu glasovi?
– Obično mi jedan kaže da idem, a drugi da ostanem. Jedan mi kaže da viknem, a drugi da je bolje da šutim. Jedan me zna probuditi noću i tjera me da ustanem, sjednem na terasu i pušim. Drugi mi kaže da prestanem pušiti, a onaj prvi mi onda upali cigaretu. Jedan me kao vuče lijevo, drugi desno. Kao i za ove izbore.
I što – ti onda ostaneš na sredini, u centru?
Ma koji centar. Kad se bira, moji glasovi šute. Puste me samog u dilemu.
– Glasaj, kao da mi kažu, po vlastitoj savjesti!
A ti? Zaokružiš li po srcu ili racionalno?
– Pa ja pođem racionalno, al kao da se blokiram. Što će mi sutra “onaj”reći – ako krene po zlu?!
A da ti pravo kažem, do sada sam se redovno zajebo. To ti je isto kao u samoposluzi. Uvijek stanem u krivi red.
I kad u mom ima samo dvoje ispred mene nešto se desi; zablokira kasa, nestane papira, netko ima reklamaciju.
Pa dobro – jel´ pročitaš program?
– Ma, to sam davno pročitao, smije se Martin.
Mi im damo mandat da smanje porez, ulože više u škole i bolnice, zaposle mlade, a oni promjene imena ulicama, izgrade spomenik, uvećaju broj savjetnika.
Dobili su, kažu, mandat.
A svi programi sliče kao jaje jajetu. Na žalost i realizacija.
Trebalo bi uvesti kontrolne stanice. Kao u kvizu. Pa ako ne prođeš nivo – stop! Kući!
Kad u nogometu nekog zamjene više se ne vraća u igru.
Ovi su kao u hokeju. Leteće izmjene.
I, kome ćeš onda dati svoj glas? – prekinem mu lamentiranje.
– Koji glas?!