Danas je dan za obračun sa Davidovim i Dženanovim ubicama

Izdvajamo

• Ljudi koji su se okupili oko dva oca koji traže odgovorne za ubistva njihovih sinova nisu kupljeni radnim mjestima, nisu poslušnici, nisu ljudske gnjide koje bi zbog svoje sigurnosti i malo para lažirale istrage ili prikrivali dokaze. Također, nisu ni profesionalni Hrvati, Srbi ili Bošnjaci. Tragična ubistva Dženana Memića kao i Davida Dragičevića suštinski su porušila temelje decenijske vlasti etnonacionalnih stranaka i još jednom pokazale da fabrikovani strah od drugih i drugačijih predstavlja dogovorenu iluziju kojom vladaju oni kojima životi nevine djece ne predstavljaju apsolutno ništa.

Povezani članci

• Dežulović: Život i smrt Dragoljuba Mihailovića
• GS: Potpuni krah izdajničke politike Denisa Zvizdića
• Crna Gora u šoku : Proglašeno redovno stanje
• Ozren Kebo: A ja zapalim džoint i ko mi šta može
• Ispovijest dr. Ilijaza Pilava: Mi vrijeme računamo od jula do jula
• Što ako se Evropa raspadne

Ubistva dvojice mladića Dženana Memića i Davida Dragičevića ogolila su svu korumpiranost institucija vlasti i potvrdila tezu da je Bosna i Hercegovina država u kojoj možeš opljačkati, oteti, oduzeti, silovati i hladnokrvno ubiti, a za to ne odgovarati. Naravno ukoliko ti je otac blizak vladajućoj partiji i ukoliko imaš dovoljno novca da jeftino kupiš policiju, tužilaštvo i niz eksperata sa kupljenim diplomama.

Danas, dva dana prije parlamentarnih izbora širom Bosne i Hercegovine održati će se protesti zbog do sada nerazjašnjenih ubistava Dženana Memića i Davida Dragičevića. Dvojica očeva Muriz i Davor zajedno sa hiljadama ljudi tražit će od institucija i političara samo jednu stvar. Odgovorne za ubistva njihove djece. Kao i do sad, odgovore najvjerovatnije neće dobiti.

Koliko košta kantonalni tužilac

Istražna farsa policijskih agencija i kantonalnog tužilaštva traje od 8. februara 2016. godine kada je Dženan Memić u Velikoj aleji na Ilidži u društvu svoje djevojke Alise Mutap zadobio povrede od kojih je nedugo kasnije preminuo. Nekoliko dana nakon zadobijenih povreda Dženan Memić umire, a njegova djevojka Alisa Mutap tvrdi da ima epilepsiju koja uzrokuje amneziju od koje se ne sjeća događaja te noći.

Da Tužilaštvo nema ambiciju da pred lice pravde izvede odgovorne za ovo ubistvo pokazuje i činjenica da je pred Kantonalnim sudom ovo djelo tri puta prekvalifikovano. Prvo kao saobraćajna nesreća, pa ubistvo, a nakon toga opet saobraćajna nesreća. Za šta su se teretili otac i sin Bekrija i Ljubo Seferović.

U toku suđenja prvi put u istoriji Tužilaštva Kantona Sarajevo porodica unesrećenih i advokati odbrane bili su na istoj strani dok su na drugoj strani bili tužioci Tužilaštva KS. Podsjećamo, na ovom predmetu se smijenilo nekoliko tužioca. Ivana Petković, Meriz Ćato, Amina Ruždić, Aida Topalović, Sead Kreštalica, Dragan Sljepčević, Šejla Heljić, Mladen Furtula. Rad tužioca obilježen je vođenjem istrage u pogrešnom smjeru, prikrivanjem dokaza kao i  navođenjem svjedoka.

Uporedo sa pokretanjem suđenja otac ubijenog Dženana Memića i njegova porodica pokreću proteste kojima su željeli ukazati na nelogičnosti i zataškavanja koje se vežu za ovaj slučaj. Muriz Memić izlazi u medije sa informacijom da ga je kontaktirala glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić te da mu je u razgovoru 7. marta 2016. godine rekla da je Dženana Memić ubijen „kako je došlo do naguravanja i kako je situacija eskalirala, kako on njega nije želio da ubije“. Također porodica Memić insistirala je da Alisa Mutap kao jedini živi svjedok pomogne Tužilaštvu u rasvjetljavanju ovog zločina ali da je glavna tužiteljica to odbila riječima da „Alisu ne da, kako je Alisa svašta pretrpila, išla hodžama“.

Pod medijskim pritiskom skupština Kantona Sarajevo nalaže formiranje ad hoc tijela Komisije za sigurnost Skupštine KS koje je izvršilo nadzor nad zakonitošću rada MUP-a KS i Uprave policije u predmetu „Dženan Memić“. U izvještaju koji je danas dostupan utvrđen je niz propusta i nezakonitih radnji policijskih službenika koji su radili na ovom slučaju.

U izvještaju se spominje vrh tadašnjeg MUP-a KS. Vahid Ćosić tadašnji komesar, tim istražitelja SKP-a MUP-a KS kojim je rukovodio Nurija Mehić, polijski službenici jedinice za saobraćaj Midhat Muslić i Enes Kurić, policijski službenik Josip Barić, Hasan Dupovac, Vahidin Džano te Elmedin Konaković.

Nema struje nema ni snimka

Upravo je propust policijskog službenika Elvedina Konakovića prilikom izuzimanja snimke videonadzora iz hotela Kristal na Ilidži jedan od razloga povezivanja Muamera Budnje, sina Alije Budnje, kontraverznog sarajevskog biznismena sa političkim vezama u SDA-u sa ovim slučajem.

Naime, 19. februara 2016. godine policija je vidjela snimak s videonadzora iz perioda od 21:30 do 23:00 sati na kojem se vidi dolazak vozila iz suprotnog smjera, vozilo staje i zadržava se. Ali tog dana snimak nije izuzet zbog nestanka struje na ovom lokalitetu. Policijski službenik Elvedin Konaković zbog nadolazećeg vikenda tek u ponedjeljak 22. februara 2016. godine odlazi u hotel Kristal kada je konstatovano da se u sistemu videonadzora ne nalaze snimci iako je prethodno utvrđeno da su postojali.

Ubrzo nakon ovih informacija pojedini mediji kao glavnog osumnjičenog za ubistvo Dženana Memića imenuju Muamera Bunju. Ove medijske navode opovrgava Tužilaštvo KS i glavna tužiteljica Dalida Burzić koji u saopštenju za medije navode da je Budnjo od 7. do 10. februara 2016. godine boravio van BiH. Prema ovom saopštenju to potvrđuje dokument Granične policije BiH i pasoš Muamera Budnje o prelasku državne granice između BiH i Hrvatske, te Hrvatske i Slovenije, kako u odlasku tako i u povratku.

Nagađanja da su Ljubo i Bekrija Seferović trebali preuzeti krivicu za smrt Dženana Memića potvrdio je Kantonalni sud u Sarajevu koji je polovinom jula ove godine prvostepenom presudom oslobodio iste  svih navoda optužnice. Tužilaštvo KS će uložiti žalbu na ovu odluku, a Muriz Memić zahtjeva da istragu o ubistvu njegovog sina preuzme državno Tužilaštvo.

Kako od žrtve napraviti lopova i kriminalca

Identično sramna reakcija policije i nadležnih organa vezuje se za istragu ubistva Davida Dragičevića 21-godišnjeg studenta iz Banja Luke.

David je nestao 18. marta 2018. godine. Roditelji su organizovali potragu i nudili novčane nagrade za bilo kakve informacije. Tijelo Davida Dragičevića pronađeno je nakon nekoliko dana tačnije 24. marta na ušću rijeke Crkvene u Vrbas.

Načelnik MUP-a RS-a Darko Ilić nedugo nakon pronalaska tijela u obraćanju medijima ističe da je smrt Davida Dragičevića nesretan slučaj. Prema policijskim informacijama Dragičević je konzumirao alkohol, LSD, izvršio provalu te nakon toga pao u kanalizacijski potok koji je njegovo tijelo nosio pet kilometara dalje.

Ovakav izvještaj izazvao je sumnju kod roditelja Davida Dragičevića kao i kod ostalih građana Banja Luke koji su spontano organizovali okupljanja koja su prerasla u najmasovnije proteste nakon februarskih 2014. u Bosni i Hercegovini.

Identično kao u slučaju Dženana Memića, otac Davida Dragičevića, Davor, upozoravao je javnost da policija i nadležni organi zataškavaju stvarne krivce za smrt njegovog sina. Njegovi navodi su se postepeno obistinili.

Nezavisna obdukcija tijela Davida Dragičevića pokazala je da je nalaz Željka Karana, direktora Zavoda za sudsku medicinu RS-a, lažan. Inače, Željko Karan je osoba koja nije evidentirana u Ljekarskoj komori a također zbog uzimanja mita u jednom periodu nije mogao obavljati posao patologa.

Ironično, ministar MUP-a RS Dragan Lukač koji je nakon izlaganja Davora Dragičevića u Skupštini RS-a rekao da su sve informacije laž, lično zaprijetio krivičnim prijavama svim sudionicima pokreta Pravda za Davida i tražio od tužitelja nepokretanje istrage, demantiran je od strane Tužilaštva koje je priznalo da se moglo raditi i o ubistvu.

Zbog fabrikovanja i skrivanja dokaza te brisanja snimaka nadzornih kamera do sada su uhapšena dva kriminalistička tehničara Mikica Marijanac, Zoran Bošnjak te tehnički radnik Alen Kukić.

Prema posljednjim informacijma koje dolaze od Slobodana Vaskovića novinara koji kontinuirano piše o ovom slučaju upravo je Darko Ilić, načelnik Uprave za organizovani kriminal, naredio likvidaciju.

Vasković tvrdi da je Ilić organizirao grupu ljudi sastavljenu od policijskih pripadnika i članova kriminalnog miljea. Akcijom hvatanja Dragičevića rukovodio je Dubravko Kremenović. Vasković također navodi da je David Dragičević mučen i na kraju ugušen u vikendici udaljenoj 35 km od Banja Luke. Prema Vaskoviću sa detaljima ubistva Davida Dragičevića upoznat je inspektor Siniša Kostrešević koji trenutačno vodi slučaj.

Ukoliko se navodi Vaskovića potvrde postavlja se pitanje do koje mjere su policijske agencije u Bosni i Hercegovini kriminalizirane i do koje mjere je rad ovih institucija pod kontrolom političkih i kriminalnih miljea.

Milorad Dodik: „Iznio je krevet na trg i misli da je frajer“

Masovni protesti zbog očigledne korumpiranosti policije i sakrivanja stvarnih počinilaca ovog zločina dobili su i političku dimenziju.

Kao što smo i navikli od političkog establišmenta u Bosni i Hercegovini, a pogotovo u RS-u, umjesto da provedu istrage i sankcionišu odgovorne za propuste u istrazi, sam politički vrh RS-a krenuo je u, najblaže rečeno, medijsku satanizaciju Davora Dragičevića te članova grupe Pravda za Davida. U tom medijskom spinovanju David Dragičević, čovjek koji traži istinu o tome ko mu je ubio dijete, postao je neprijatelj broj 1 Republike Srpske.

Od etiketiranja kao stranog dobro plaćenog agenta, soroševca do veza sa organizovanim navijačkim skupinama iz Federacije BIH koje valjda za cilj imaju stvaranje nereda i destabilizaciju Republike Srpske. U toj agresivnoj i sramnoj kampanji pored režimskih medija i stranačkih botova po društvenim mrežama svoje učešće uzeli su pored Milorada Dodika, Željke Cvijanović, Dragana Lukača i pojedini politički predstavnici iz Srbije kao tabloizirana medijska scena Srbije.

U ovom trenutku jasno da pokret Pravda za Davida predstavlja možda najveću prijetnju ostanku SNSD-a na poziciji u RS-u. U tom kontekstu treba posmatrati i nagli zaokret retorike Milorada Dodika. Od prijetni da će Dragičevića pomesti s trga do izjava da je otac ubijenog mladića u pravu.

Buđenje nade

Muriz Memić identično kao i Davor Dragičević nisu eksponenti politika i upravo u tome leži snaga pokreta koji je oko sebe okupio hiljade ljudi koje današnja bh. oligarhija ne može kontrolisati. Ta nemogućnost kontrole ogleda se i u realnom strahu od masovnih okupljanja najavljenih za 5. oktobar  i refleksija na predstojeće izbore.

Ljudi koji su se okupili oko dva oca koji traže odgovorne za ubistva njihovih sinova nisu kupljeni radnim mjestima, nisu poslušnici, nisu ljudske gnjide koje bi zbog svoje sigurnosti i malo para lažirale istrage, prikrivali dokaze ili eventualno bili izvršioci ubistava.

Također, nisu ni profesionalni Hrvati, Srbi ili Bošnjaci. Tragična ubistva Dženana Memića kao i Davida Dragičevića suštinski su porušila temelje decenijske vlasti etnonacionalnih stranaka i još jednom pokazale da fabrikovani strah od drugih i drugačijih predstavlja dogovorenu iluziju kojom vladaju oni kojima životi nevine djece ne predstavljaju apsolutno ništa.

Herojska borba dva oca protiv ogromnog korumpiranog i beskrupuloznog političkog sistema pokazala je građanima ove države da imaju pravo zamišljati bolju državu i bolji sistem. U kojem barem ubice neće moći slobodno hodati.