Do kada će Dodik ismijavati državu javnim negiranjem genocida u Srebrenici

Povezani članci

• Skupština UN-a usvojila rezoluciju kojom se paljenje vjerskih knjiga smatra kršenjem međunarodnog prava
• Poništena privatizacija tuzlanskih javnih preduzeća
• Strvinari
• Sačuvajte vezu: 8 načina da spriječite ljubavnu aferu
• Tri poze u seksu u kojima vladaju žene
• Mourinho: Fali nam karaktera

Milorad Dodik / FOTO: GERILA

Uzalud i najbolji zakoni ako se njihova provedba ne nadzire, a kršenje ne kažnjava

Piše: Vesna Rajnović

Temeljni  problem je  nefunkcionalnost države u provođenju zakona. Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko na samom kraju svog mandata, u julu 2021. intervenirao je u bosanskohercegovačko zakonodavstvo donoseći odluku o dopunama Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Tako je u članku 145. zapriječena zatvorska kazna u trajanju od šest mjeseci do pet godina za javno odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje i pokušaj opravdavanja genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina utvrđenog pravomoćnom presudom.

Važno je naglasiti da niti državni dužnosnici nemaju imunitet u odnosu na primjenu ove zakonske odredbe tj. podliježu zapriječenim sankcijama kao i svaki drugi građanin. No, „ujeo vuk magare”. Tu je odluku, naime, odmah po njenom donošenju član predsjedništva BiH Milorad Dodik na konferenciji za novinare prokomentirao upravo tako da je učinio ono što zakonska odredba zabranjuje. Izravno je negirao genocid: „Genocid se nije desio u Srebrenici… Mi ne smijemo prihvatiti lažne istine. BiH nema smisla. Ona nikad nije imala smisla”. Nakon toga Narodna skupština Republike Srpske usvaja Zakon o neprimjenjivanju Odluke Visokog predstavnika. Pa iako je taj zakon Ustavni sud BiH proglasio neustavnim, politički dužnosnici RS nastavili su sustavno i nekažnjeno negirati genocid.

 Milorada Dodik skoro svakodnevno poriče  genocid u Srebrenici govoreći: „Bio je zločin i nikakva politička kvalifikacija genocida ne može se upotrijebiti za ono što se tamo desilo”. Bi li i u kojoj uređenoj pravnoj državi bilo moguće da član Predsjedništva, bez ikakvih posljedica, krši zakone zemlje koju predstavlja? Bi li bilo moguće da uz to izjavi kako neće provoditi zakonske odluke (Visokog predstavnika) bez obzira na to gdje bile objavljene, a pogotovo ne ono što ima veze s Republikom Srpskom? Valja spomenuti i to da je Narodna skupština RS otišla i korak dalje te izglasala izmjene vlastitog Kaznenog zakona. Prema njima zatvorom, do čak petnaest godina, kažnjava se nazivanje Republike Srpske ili njenog naroda genocidnim. Tako država ne može funkcionirati.

Uzalud i najbolji zakoni ako se njihova provedba ne nadzire, a kršenje ne kažnjava. Iz toga što u ovih godinu dana niti jedna jedina osoba nije osuđena za javno odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje i pokušaj opravdavanja genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina utvrđenog pravomoćnom presudom, a znamo da ih je bilo mnogo, mogli bismo zaključiti da državno tužilaštvo čine nesposobni i/ili potkupljivi zaposlenici i da nikome nije stalo do funkcioniranja pravne države.”

Vrijeme je da upitamo institucije BiH zašto postojite? Ili je možda neprovođenje zakona bio uvjet za njihovo postavnjenje za tužioce i sudce.

Potvrdan odgovor na ovo pitanje saznamo kada iz pravosuđa presele na pozicije savjetnika onih koje su trebali tužiti i osuđivati.