Dvije decenije od najtužnijeg dana u historiji Tuzle

Proteklo je 20 godina od najtužnijeg dana u historiji Tuzle. Četvrtak, 25. maja 1995. godine, ostao je upisan i zapamćen kao dan u kojem je u jednom trenutku prekinut 71 mladi život.

Granata ispaljena sa položaja tadašnje Vojske RS na planini Ozren u srcu tuzlanske čaršije usmrtila je 71 osobu, a teže i lakše ranila više od stotinu. Najmlađa žrtva bio je Sandro Kalesić, koji je 26. decembra trebao proslaviti svoj treći rođendan. Poginuo je na godišnjicu braka roditelja Irene i Dine.

Na vječno počivalište ispraćeni su u 4 sata ujutro, jer je tih dana Tuzla intenzivno granatirana sa položaja Vojske RS na Ozrenu.

“Danas u Tuzli i suza postaje riječ, jer jedino se njom može iskazati bol za mladim nasilno oduzetim životima naših bližnjih, sinova i kćeri, braće i sestara. Jedino ta iskrena suza danas može govoriti o smrti u našim srcima, o teškoj spoznaji da ćemo se sutrašnji, prekosutrašnji i svaki drugi dan buditi i biti usamljeni, osiromašeni za komad duše, dio srca, za jednu mladost i ljepše sutra. Djeci podarimo život, sate, dane, mjesece i godine roditeljske pažnje i ljubavi. Bdijemo nad njima, čuvamo ih kao zjenicu oka, kao svjetlost bez koje život nema smisla… Zar uopšte može da se pojavi neko i da uz dopuštenje tzv. čovječanstva uništi tu svjetlost jednog mladog života? Zar je ikome dopušteno, zar iko smije i može da uzima pravo na život?”, riječi su Seada Avdića, ratnog dogradonačelnika Tuzle na posljednjem ispraćaju tuzlanske mladosti.

Poslije obilnih majskih kiša četvrtak, 25. maja 1995. godine, osvanuo je okupan suncem. Djevojke i mladići, prkoseći neprijateljskoj artiljeriji raspoređenoj po kotama Majevice i Ozrena pripremali su se za večernji izlazak. Tog dana u Tuzli je počela i završnica rukometnog prvenstva Bosne i Hercegovine, a osam ekipa u dvije dvorane Mejdana takmičile su se za titulu prvaka…

Srcem tuzlanske čaršije prolazili su djevojke i momci, sestre i braća, drugarice i drugovi iz školskih klupa. U 20:55 na Kapiji se prolila krv, prolamali su se jauci…

U četvrtak, 25. maja 1995. godine, na Kapiji su poginuli:

Suzan Abulismail (15), Edina Ahmetašević (20), Elvis Alagić Enko (17) Admir Alispahić (24), Lejla Atiković (14), Asmir Bakalović (19), Adnan Beganović (16), Damir Bojkić (27), Indira Borić (36), Ilvana Bošnjaković (17), Elma Brguljak (20), Lejla Bučuk (16), Sanja Čajić (17), Selma Čaušević (17), Amir Čekić (21), Samir Čirak (18), Almasa Ćerimović (19), Zada Dedić (20), Razija Djedović (19), Amir Đapo (20), Suzana Đušić (14), Amir Đuzel (26), Muris Fatušić (15), Ago Hadžić (20), Hamdija Hakić (48), Senad Hasanović (26), Šemsa Hasičić (20), Alem Hidanović (19), Nedim Hodžić (30), Hasan Hrustanović (25), Adnan Hujdurović Kindže (18), Elvira Hurić (16), Almir Jahić Bato (18), Azur Jogunčić (24), Sandro Kalesić (2), Franc Kantor (24), Damir Kurbašić (20), Vanja Kurbegović (17), Vesna Kurtalić Veca (15), Sulejman Mehanović (28), Pera Marinović (37), Nenad Marković Nešo (19), Amira Mehinović (21), Edin Mehmedović (19), Edisa Memić (19), Adrijana Milić (17), Nešet Mujanović (20), Edin Mujabašić Mony (21), Samir Mujić (28), Elvir Murselović (23), Šaban Mustačević (29), Dijana Ninić (20), Selma Nuhanović (17), Indira Okanović (16), Rusmir Ponjavić (20), Raif Rahmani (22), Fahrudin Ramić (34), Nedim Rekić (27), Jasminko Rosić (32), Nihad Šišić (19), Armin Šišić (19), Senahid Salamović (25), Edhem Sarajlić (20), Jasminka Sarajlić (23), Asim Slijepčević Asko (20), Savo Stjepanović (25), Jelena Jezidžić Stojičić (44), Ilinka Tadić (53), Azur Vantić (19), Mustafa Vuković (23) i Adnan Zaimović Garo (27).

klix.ba