U godini u kojoj se obilježava 100 godina Prvog svjetskog rata, Balkan, tačnije Bosna i Hercegovina ponovno u žiži interesa javnosti. Pojavljuju se razna istraživanja u kojima se tvrdi da ratno žarište u BiH nije ugašeno. „Ono tinja čekajući trenutak
Bolnice se raspadaju.Groblja mirišu. Građana nema. Samo neka drhteća bića što u kućama čekaju da ih se popiše, svrsta, razbroji. Čak i ideje o bogu svode im se na broj prstiju pri molitvi. Razgovarao: Dušan Komarčević, Kontrapress Pisanje barata opsesijama,
Tacno.net otvara vrata za sve neispričane priče građana o ratnim traumama, nepravednom miru, o ljudima koje društvo nezasluženo čini marginalcima, ljudima na rubu egzistencije. Donosimo priču – ispovijest zarobljenog pripadnika Armije BiH iz Ljubuškog, Senada Konjhodžića. Senad Konjhodžić govori o
Mukotrpni proces u kojem su naša društva trebala sopstvenu lošu prošlost da zapamte kao lošu da je ne bi za par godina ponavljali, sad će biti u najmanju ruku otežan i usporen, ako ne i zaustavljen, pa čak i obrnut unazad. Sistemom presuda prema kojima su Stanišić i Simatović ceo rat slikali ikone, prema kojima je Perišić sadio cveće devedesetih, prema kojima se Oluja nije desila a Markač i Gotovina su išli na piknik, legitimisani su ratovi devedesetih.
Šaputanje u košmaru Šta će vrijeme kazati o nama, običnim ljudima, Ko smo nakon svih ovih nijemih i gluhih godina. Mi, sa našim ranjenim dušama i čistim srcima, Bog nam pomogao, kakva će biti naša sudbina? Misao slatka ponese me
Istoga dana kada je Assad prihvatio, mada je Zapad odbijao sudjelovanje Irana i Hezbolaha, ključnih aktera krize, donijeta je odluka Evropske unije o ukidanju embarga na isporuke oružja pobunjenicima. Stoga je jasno: mira u Siriji ne smije biti, sve dok
Dugo su stajali između frontova, držali su Asada i pobunjenike istom mjerom na distanci: Kurdi iz brdovitog sjevera Sirije raspolažu sa vojnom snagom koja ulijeva respekt objema stranama – međutim sada su i oni uvučeni u vrtlog rata. By:Kurt Pelda,
Zašto nitko nije razmišljao kao Kennedy i pristao na bilo što samo da rata ne bude? Zato što je lakše voditi mali prljavi, nego veliki nuklearni rat? Ili zato što nitko nije bio sposoban za sućut? Ili zato što su smrt i patnja bile priželjkivani ulog? Ili zato što su svi akteri htjeli da taj rat, iako nije bio nuklearni, zagadi Jugoistočnu Europu radijacijom, ali ne izotopima plutonija nego radijacijom mržnje?
Foto: Pero Zubac – Mostarske Kiše I Neko Drugo More Hrvatskoj vojsci se pridružio jer je želeo da se oslobodio svojih unutrašnjih konflikata i problema s agresijom. Trudnoj ženi gurao je pušku u usta, govoreći da će joj iseći dete
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
