Sve džaba („Black Friday“)
Capitis deminutio maxima. (Latinska izreka) Jašta nego da je bolje kupit’ kad si vruća da kupiš, nego ne kupit’! Tek onda, draga dušo moja, natenane i ohlađena, kontaš je l’ se moralo il’ nije? A moralo je – džaba ti
Capitis deminutio maxima. (Latinska izreka) Jašta nego da je bolje kupit’ kad si vruća da kupiš, nego ne kupit’! Tek onda, draga dušo moja, natenane i ohlađena, kontaš je l’ se moralo il’ nije? A moralo je – džaba ti
Etika je uslov za postojanje svijeta. (Ludwig Wittgenstein) Barbarski je pisati poeziju nakon Aušvica. (Theodor Adorno) Nakon što je koža zašivena, postavljena je gaza. Gaza je pokupila gnoj što je kuljao iz dubine. Očistili smo inficiranu ranu i
Piše: Omer Ć. IBRAHIMAGIĆ „Bosna posjeduje sve potrebno za prijatan ljudski život, a obiluje onim čime se može napuniti vladarska blagajna“ – FILIP LASTRIĆ, bosanski franjevački provincijal,1765. Od nas, oporih i otvrdnulih od bezbroj ćorsokaka na svakom varljivom koraku, odbija
foto: š.g Piše: Omer Ć. IBRAHIMAGIĆ Marku Vešoviću Ova ruka kaže da ti staneš i zamisliš se nad svojim rukama. (Mehmedalija Mak Dizdar) Akšam je rujanski i ne prati dan što je vascijel k’o iz miholjskog ljeta priveden. Studen
Foto: Arhiv Piše: Omer Ć. IBRAHIMAGIĆ Uz sjećanje na srebrenički genocid, 28 godina kasnije Novo se zelenilo, svakog ljeta, raskrili po srebreničkoj srebrnini. Zazvone imena onih kojih nema, filigranski se otkrivajući znanim i neznanim. Njihova samrtna ljepota je, ma kakva
Foto: Press Association/PIXSELL Sliči na hrastov žir. Čak je i pipak udjenut, k’o na pravom. S njom si ili nisi, iako ti o glavi radi. I možeš se mirne duše svrstati u one s kapom i one bez nje. Ja
P.E.N Centar u Bosni i Hercegovini organizuje promocije knjige “Nevidljiva Bosna” autora Omera Ć. Ibrahimagića i Mehmeda Đedovića u Ateljeu “Ismet Mujezinović” u Tuzli, 11. marta 2023. godine, sa početkom u 19 sati. Autori knjige i P.E.N Centar u BiH
Svijet je takav da nemamo nikakvo pravo da budemo optimisti, ali nas to ne lišava odgovornosti da djelujemo tako kao da ćemo jednog dana zaista pobijediti. (Antonio Gramsci) Rasprodajemo preostalo vrijeme u vehementnom vremenu. Jedino o čemu
Nije odveć jednostavno, ovdje gdje imena roditelja dijele buduće živote već u stomacima bremenitih. Gdje goloruki političari stoički podnose udare ostrašćene novorođenčadi, ne ustuknuvši ni pedlja pred njihovim „primitivnim“ krikovima. Ovdje gdje mislimo tuđim glavama postajući stranci na
Foto: Arhiv Zvali su ih Dobrim zbog nečeg što se moglo osjetiti bez puno riječi. Čudili su se otkuda pa takav dobar kov, čvrst soj, odakle takvo harno jato. Barbari su ih smatrali divljim plemenima jer nisu dali na sebe.
Mi ne idemo nikud i ne radimo ništa, mi smo jedna velika hipnotisana gomila… (PARTIBREJKERS) Eksperti panično upozoravaju da nam prijeti ekonomska kriza, golema – pregolema. Kao da već ne egzistiramo u Bosni. Moraćemo, kažu, dodatno pritezati ionako
Foto: Arhiv „Mi nismo ono što jesmo!“- zamišljeno sam katapultirao, baš kao da je lična, tvrdnju jedne zabrinute gospođe, prosutu poput klikera, u sokacima između kamenih relikta. Baš tako. Pakosti su postale još samo jedno univerzalno zlo osigurano za ljudsku
Foto: Pixabay Naš je svijet savršen bez nas. (Nedim Zlatar) Homo homini lupus est. (Titus Maccius Plautus) Razlokali smo baglame, rašarafili odnose, ugradili sigurnosne brave u postupanja… Opoganili smo dunjaluk: vazduh nije zdrav, voda nije čista, hrana
Foto: Arhiv Ljekar i književnik iz Tuzle doctor Omer Ć. Ibrahimagić govorio je za Oslobođenje povodom njegove nove knjige “Memento vivere (Koronavirus: Drugi pogled na prvi val)” objavljene krajem prošle godine. Razgovarao: Dorđe Krajišnik Krajem prošle godine predstavljena je Vaša
(Započeto u perfektu, dopunjeno surovošću prezenta i nadom u bolji futur) Piše: prof. dr Omer Ć. IBRAHIMAGIĆ Pročitam i čini mi se da koliko-toliko razumijem pročitano. Norveški penzioni fond koji upravlja imovinom od 1.300 milijardi dolara je prošle godine zaradio
Gomila se stiskala ispred ulaza, polako se pomičući prema nekoj nevidljivoj svjetlosti. Strpljivo, kao doskora ispred prepunih gradskih biblioteka, ovaj put bez članskih knjižica. Plastične flašice u njihovim rukama su sijale poput mačjih očiju. Kažu da je i voda postala