Trideset treći dan, Sveta nedjelja. Šapat starosti. Sav u zakrpama, žedan i gladan, Isus je pošao u Galileju i tamo gdje je pitao nađe kod sirotih tvrd odgovor: “Daju nam samo da bi nam uzeli, jer je život svakog čovjeka
Nacija može da preživi budalu, pa i one ambiciozne, ali izdaju iznutra nikako. Neprijatelj pred vratima, manje je strašan jer je poznat, i on nosi svoju zastavu otvorenu. Dok se izajnik kreće slobodno, među onima unutar gradskih kapija, lukavi šapat
Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni,
Foto: AFPHEIDI LEVINE/tacno.net (alegorija) Bi u oca domaćina sin rasipnik, propalica. Koliko mudrosti i samoodricanja bješe u starcu, toliko, i više od toga, lakovjerstvo i nehaj stanovahu u njegovom jedincu. Otac je sticao, grčio se i nadu polagao u nasljednika.
Foto: bg Svaki vladar koji u svom radu traži pomoć vjere, običan je slabić. A slabić nije dostojan vladanja. KEMAL ATATURK 1. Čim pomislim na društveno političku stvarnost Crne Gore, spopadne me bijes i očaj podjednako. Ne vidim kraja
Foto: kliker.info MONTENEGRO 1 Tu i sada Trvljenja Kao i sve ono prije Bijeda je naša Laž i san. U pesnici Montenegra Krv prijevarna Zakletva lizijerna. Bili smo Bićemo Tu kao spomenik Zgrčene dušice ega. ERGO Bi to
foto: Glas Istre O pjesničkoj umjetnosti Umjetnost je sumnjiva djelatnost, a pjesnici oni koji su vavijek pod nadzorom: štošta sebi dozvoljava taj zaneseni vilajet, tragači za lijepom riječi. Ispituje, izaziva, postavlja teška pitanja i daje neprijatne odgovore ta vragolica, poezija.
Četvrti dan /27.3.1999. Subota/ Beograd gori, Ivane! Kažu da si mrtav i da nas ne možeš čuti. Ali, zar je to važno jesi li ili nisi umro – kod našeg svijeta se draže razgovara sa mrtvima nego sa živima. Mi
foto: partizanskaknjiga.com U trideset godina svog posla u Crnoj Gori nikad mi nije stigla zabrana za ono što sam napisao i objavio. Poganog sam jezika i oštre riječi, ali me nisu upozoravali zbog stavova koje sam iznosio. Doduše, imao sam
Foto: Radoslav Ratković Novac je opasna igračka, traži vanredne igrače. Svima ostalima đavo će ponijeti i pare i imetak – nisu miliona bili dostojni… Sve što sam, kao crnogorski pisac, dosad napisao o srpskom klerofašizmu i srbijanskom nacionalsocijalizmu, kojima ni
Priča Jovana Nikolaidisa, sva u fragmentima, u grčevitoj želji da se povežu konci loše stvarnosti sa dubokom verom u snagu prijateljstva i ljubavi, događa se u ovim našim zlosrećnim vremenima kada se raspadala nekada zajednička domovina u znaku zločina i mnogih tragedija.
Još od 1992. pamtim sa televizijskog ekrana kako je, dajući vremensku prognozu, državni program Televizije Srbije, grafički, unoseći ikonice i simbole za meteorologiju, sjenčio time i zamišljene srpske teritorije. Tokom vremena, iz tog detalja, te meteorološke fantazije, iznova i iznova,
Jovan Nikolaidis Arsenu Dediću šapatom 1. Oči pune zvuka, uši žude zraka, usta – zov tišine: uzdah ožiljaka. U tvome se kraju rađaju počeci, slutnje zavičaja posljednji odjeci. S tobom ću se bratski nadati proljeću svime
Foto: šg Iskustveno govoreći, Jugoslavija je, sa svim svojim slabostima koje se mogu taksativno nabrajati (za razliku od danas patološko-pogubne klero-etničke džungle u kojoj jesmo), bila nešto neporecivo najbolje što smo, kao ljudi (i individualno i kolektivno), na ovim prostorima
Danima već pljušti kao u Makondu. U praznoj varoši zatečen, tihi zapisivač što iza ponoći osluškuje kako se bujice obrušavaju niz međe i uske prolaze, u sebi gradim vrtloge. Nalikujući na Filipa Latinovića, pa na Borislava Pekića u zatvoru, Kamijevog
Foto: youtube Ne vjerujem u “svježu krv” koju donosi dolazak varvara. Ustalom, postojali su i u nas pokreti poput “zenitizma”koji je promovisao novog čovjeka “barbarogenija” koji je trebalo da donese Evropi “svježu krv”. A donio je, pokazalo se na kraju
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
