Piše: Božica Jelušić Biljke su naš posljednji rod na zemlji, koji je spreman oprostiti, ne zlopamtiti, pomoći. I poslije svega što smo učinili prirodi, poslije svih bezumnosti našega miješanja u prirodni tijek stvari, “popravljanja prirode” na neprirodan način, one su
Pod sjenom mosta rukopis notara: Zazimjelo je, stegla se divljina; Još samo pleter mraz srebrom našara, Gdje oko traži šafran poljskog krina. Sivoplav pogled: dan za rastajanje. Protutnji vlak kroz prostor tek rasanjen Šljunak pod vodom skuplja vječno Znanje: Svemir
JESENJI BRZOPISI Polako se prazne ljubavni računi, Biva gorak orah, trune zlatna dunja; Jastuci od magle, prokisli popluni, Ožiljak na stablu, urezana munja. Sve je sivo, što je trajalo u bljesku. Sitniš od maslačka gubi tajnu vrijednost. Ruka vjetra trese
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
